Zašto SOA nema Google i sve bitno sazna posljednja

Zamislite referenta u Dubrovačkoj županiji i iskusnog agenta SOA-e kako na povučenom mjestu, u blindiranom odjeljku gradske biblioteke, čitaju, podvlače i zatim boduju, rečenicu po rečenicu, u šifrirani formular, stupanj opće opasnosti od Michela Houellebecqa.

Nailaze na ove sporne misli:

“Svemu dođe kraj pa tako i noći.”

E ta je za najmanje dva boda.

“Idemo se okupati”, tu nema ništa.

“Debilno klimnem glavom”, isto ništa, ma debil.

“Neuzvraćena je ljubav krvarenje”, to je barem pet bodova.

I tako čitanje Houellebecqa traje tri mjeseca jer stvar je vrlo ozbiljna.

Na Ljetnim igrama - pa što je s ovim ljudima danas - žele izvesti predstavu po romanu jednog od najprodavanijih pisaca u Hrvatskoj.

To je moglo pasti na pamet samo Mani Gotovac? A ta je stvarno manita.

Opasnost se može podnijeti do, recimo, 50 bodova - toliko ispadne kad se prouče izjave Zorana Milanovića, ali Houellebecq je pretjerao jer je debelo prešao stotku.

Pedeset posto vjerojatnosti da će Hrvatsku pogoditi katastrofa, to se još i može podnijeti.

Ali 100 posto je ipak previše.

I tu pada odluka: nema ni elementarne čestice šanse da se Houellebecqa prikaže u Dubrovniku!

Već se tri mjeseca zna da Mani Gotovac namjerava postavljati Houellebecqa. Toliko tu “povlaštenu informaciju” zna tko god ima ili kompjutor ili radio ili televiziju.

Ili kupuje novine, ako još ima takvih...

Državna obavještajna zajednica garantirano nije organizirana s motom “posljednji saznajemo”. To što nisu na vrijeme bili uočili korupciju u doba Sanadera, nisu predvidjeli njegov bijeg, a 15 prosvjednika koji marširaju na branitelje osiguravali s 500 specijalaca i 50 blindiranih vozila, za sve se to može reći: tko radi, taj i griješi.

No znali su odavno da se u Dubrovniku “kuha” Houellebecq. Svejedno, 90 dana im je trebalo za ono što Googleova tražilica odradi u stotinki sekunde: da nađu piščeve islamofobne stavove.

Da se zaista željelo spriječiti neku izglednu katastrofu, osujetiti terorizam zbog kojeg bi stradali nedužni ljudi, a hrvatski turizam propao na sljedećih x godina, operaciju “Skini Houellebecqa” sigurnosni organi obavili bi još prije najmanje 90 dana, u diskreciji, kako im posao i nalaže. Ne bi od teatra radili teatar.

Ali ovdje se ne radi o skrbi za javnu sigurnost, nego o primitivnom političkom igrokazu.

U njemu se iz politikantskih motiva kompromitira ono što je u društvu neusporedivo vrednije i od stranaka, i od festivala, i od intendanata, a svakako od političara - a to je sloboda. Ovo nije priča o islamu, islamistima, ekstremizmu, terorizmu, sigurnosti, čak niti o Houellebecqu.

Ovo je priča o županu, ministru, intendantici, SDP-u i HDZ-u... Dakle, jedna sasvim hrvatska priča.

Glavni su glumci župan koji je inicirao suđenje Houellebecqu u Hrvatskoj (HDZ) i ministar policije koji je presudu donio (SDP).

Dovoljno banalno za scenarij, recimo, za jednu novu Frljićevu predstavu kojom bi se mogla interventno zakrpati rupa u programu Ljetnih igara.