CIJELA ISTINA O LOGORU BROJ 16 Ubijaju, siluju i tuku neprijatelje u kampu velikom kao Zagreb

Amnesty International uputio je apel Sjevernoj Koreji da zatvori dva radna logora u kojima mučenja, prema izjavama svjedoka, dosežu zastrašujuće razmjere, a okrutna smaknuća su svakodnevica.

Amnesty je došao do bivših zatvorenika, ali je prošli mjesec razgovarao i s jednim od bivših dužnosnika logora koji je, među ostalim, ispričao kako zatvorenike prisiljavaju da kopaju vlastite grobove, a žene nakon noći silovanja ubijaju.

Čini se kako je najgora situacija u radnom logoru broj 16. Riječ je o površinom najvećem političkom logoru u Sjevernoj Koreji, u kojem je, kako se procjenjuje, zatvoreno 20 tisuća ljudi. Sa svim pogonima prostire se na oko 590 četvornih kilometara, što je gotovo jednako površini grada Zagreba. Detaljna analiza najnovijih satelitskih snimki pokazuje da su od 2011. godine sagrađene nove zgrade za smještaj zatvorenika, kao i nove gospodarske zgrade.

Kopali si grobove

Bivši zaposlenik radnog logora 16, s kojim je Amnesty razgovarao u studenome, ondje je radio osamdesetih i u prvoj polovici devedesetih godina, a dosad nije javno govorio o strahotama kojima je svjedočio. Upravo on im je otkrio kako su zatvorenici bili prisiljavani iskopati vlastite grobove da bi poslije bili ubijeni udarcima čekića u vrat. Ovaj svjedok, kodnog imena “Gospodin Lee”, kazao je kako je vidio logorske čuvare da dave zatvorenike i tuku ih do smrti drvenim palicama. “Lee” je dodao kako su nakon noći iživljavanja logorskih čuvara žene morale umrijeti da se ne dozna za takva silovanja - što se događa u većini političkih zatvora.

Amnesty tvrdi kako su u sjevernokorejskim radnim logorima - ili kwanliso, na korejskom - zatvorene stotine tisuća ljudi, uključujući i žene i djecu. Mnogi od njih nisu sami počinili nikakav prijestup, nego su samo u rodbinskoj vezi s onima koje se smatra krivima za ozbiljne političke zločine. Zatvoreni su zbog svojevrsne kolektivne odgovornosti, “krivnje po povezanosti”.

Na satelitskim snimkama logora 16, koji se nalazi pokraj grada Hwaseonga u provinciji Sjeverni Hamgyong, vidljiva je gradnja novih zgrada, kao i proizvodne aktivnosti - rudarstvo, poljoprivreda i sječa šuma.

Metak u glavu, tijelo...

Prisilni rad uobičajena je pojava u sjevernokorejskim zatvoreničkim logorima, a preživjeli zatvorenici pričaju o užasnim uvjetima - prisilnom radu gotovo bez odmora.

Kim Young-soon, bivša zatvorenica u logoru broj 15 između 1980. i 1989. godine, opisala je AI-ju smaknuće dvojice zatvorenika koji su uhvaćeni u pokušaju bijega.

Dovučeni su na pozornicu nakon što su bili teško pretučeni te su ih zavezali za drvene stupove i ustrijelili sa po tri hica: u glavu, prsa i noge, otkriva Kim Young-soon. AI kaže kako su nove građevine vidljive i na satelitskim snimkama logora 15. O uvjetima u tom logoru Amnesty je već izvještavao i najnovije snimke pokazuju kako je 39 građevina, vidljivih na snimkama iz 2011., srušeno, ali je u međuvremenu sagrađeno i šest novih. Manje građevina vjerojatno znači i manje zatvorenika, ali Amnesty mračno upozorava kako ne mogu biti sigurni u sudbinu tih zatvorenika.

Poziv AI-ja

Logor 15 ima površinu od 370 četvornih kilometara, što je točno upola manje od površine grada Zagreba, a nalazi se oko 120 kilometara od Pyongyanga. Prema procjenama iz 2011., u tom je logoru bilo 50.000 zatvorenika. Osiguranje je vrlo visoko, a vidljivi su pogoni za obradu drva.

Najnovije dokaze Amnesty International proslijedio je UN-ovoj istražnoj komisiji koja se bavi kršenjem ljudskih prava u Sjevernoj Koreji i pozvao sjevernokorejske vlasti da oslobode sve zatvorenike i hitno zatvore logore.