Ako zavirite u prahistorijske pećine, oborit će vas saznanje da ljudsko biće voli nacrtati ono što mu najviše nedostaje.
I moderna se psihoanalitika koncentrira oko istih postulata. Ako čovjek na poleđini svog fascikla ili bilježnice crta kur*eve i mačeve, vjerojatnost je da je za neki od ta dva instrumenta osjetno zakinut. Priznat će vam to i svaki psihoanalitičar koji drži do ugaonih temelja svoje struke.
Stoga je jasno zašto je ceremonija otvaranja Mundijala u Katru bila patetično, do teške sramote, posvećena inkluzivnosti.
Fali ti ono što kompulzivno crtaš.
Umjesto ceremonije otvaranja, gledali smo vašar najjeftinijeg licemjerja predvođen holivudskim klaunom u orijentalnoj mantiji koji cupka na privatnom derneku najobičnijih...