Čelična Theresa pod pritiskom visokih etičkih standarda: Što o političkoj odgovornosti možemo naučiti od Britanaca?

Iznimno me sram što nisam bio na svome mjestu. Zbog toga dajem trenutačnu ostavku. Ispričavam se”, rekao je lord Michael Bates, konzervativac i državni tajnik za međunarodni razvoj, u srijedu tijekom aktualnog sata. Britanski parlament ostao je potpuno zatečen. Dvoranom su se prolomili spontani povici “ne”, dio zastupnika se smijao u nevjerici, apsolutno zbunjen, a neki su ga fizički pokušali spriječiti da napusti prostoriju - i funkciju.

A Bates je odlučio upravo to.

Prema svom mišljenju - čini se, iskrenom - prekršio je jedno od svojih načela: zakasnio je i propustio priliku odgovoriti na pitanje koje mu je trebala postaviti laburistica Ruth Lister. Za njega je to znak neodgovornosti koji automatski zaslužuje kaznu. Nametnuo si ju je u samo 60 sekundi. Toliko mu je, naime, trebalo da zakasni, ispriča se, podnese ostavku i ode iz Doma lordova.

Odbijena ostavka

“U pet godina tijekom kojih mi je bila čast odgovarati na pitanja u ime vlade, uvijek sam vjerovao da bismo se trebali držati najviših mogućih standarda pristojnosti i poštovanja kad odgovaramo u ime vlade na legitimna pitanja zakonodavnog tijela”, ustvrdio je.

Na kraju mu nije pošlo za rukom dati otkaz. U Domu lordova, gornjem domu britanskog parlamenta, poručili su “kako je isprika savršeno dovoljna” te da je riječ o manjem propustu koji se, povremeno, može dogoditi baš svakom. Oglasila se i sama Ruth Lister, “žrtva” njegova kašnjenja, i rekla “kako je on zadnji za kojega bi htjela da dobije otkaz”, a naposljetku i sam ured britanske premijerke Therese May. Ništa od ostavke, priopćili su.

“S tipičnom iskrenošću lord Bates je ponudio svoju ostavku nakon što je propustio početak sjednice na kojoj se postavljaju pitanja u Domu lordova, no ona je odbijena jer smo zaključili da je to nepotrebno. Kao radišan i marljiv ministar, njegovu je pristupu svojstveno da svoje odgovornosti u parlamentu shvaća tako ozbiljno. Primio je podršku u Domu i zadovoljni smo što je odlučio nastaviti s obnašanjem svoje važne uloge u Ministarstvu za međunarodni razvoj i financije”, objavili su.

Bates, poznat u medijima po svojoj pristojnosti - a koji je već jednom dao ostavku, i to u ožujku 2006., kako bi prohodao oko 3200 kilometara i podigao svijest o tzv. olimpijskom primirju - ipak je samo iznimka. Nažalost.

Izumrla vrsta

Časne ostavke, bez da te prije moraju “uhvatiti u nečemu”, danas nisu baš najčešća stvar na svijetu. Posljednji primjer u Britaniji je onaj iz 2002. godine. Estelle Morris je tada odstupila s funkcije ministrice obrazovanja jer, rekla je, nije dorasla tom poslu.

Iako je časna ostavka rijetka, u Britaniji je dobra stvar da i ona “nečasna” - dakle, samovoljni odlazak s funkcije nakon što si uhvaćen s rukama u pekmezu - uopće postoji. Čini se da je riječ o političarima naviklima na potpuno drugačiju političku kulturu, onima koji su spremni otići, odustati od funkcije kad ih se prokaže. U Hrvatskoj su takvi, nažalost, izumrla vrsta. Svi se drže za granu do zadnjeg trena, neovisno o tome koliko su im masni prsti i otežali džepovi. I prežive. I opet budu izabrani (što je tad već naša, biračka, krivnja).

No, vratimo se u taj drugi svijet, u Veliku Britaniju, gdje odlaze suočeni s javnim, moralnim i političkim pritiskom.

Premijerki Theresi May, koja je ionako u nizu problema zbog Brexita, u posljednje vrijeme nije bilo lako. U samo nekoliko mjeseci primila je nekoliko ostavki i morala raditi treću kadrovsku rošadu u vladi od dolaska na vlast 2016. godine.

Ruke u pekmezu

Primjerice, primila je ostavku Priti Patel. Ispostavilo se da se ta ministrica za međunarodni razvoj susretala s izraelskim dužnosnicima tijekom svog odmora te obećavala pomoć izraelskim sigurnosnim snagama bez znanja Ministarstva vanjskih poslova. Nije mislila ništa loše, rekla je nakon što su joj naredili da se vrati s puta u Ugandu i objasni. Ispričala se jer su njezini postupci prouzročili teškoće za vladu i otišla s pozicije. Trebala je o svemu, priznala je, obavijestiti premijerku Theresu May.

Ona je, pak, njezinu ostavku komentirala idućim riječima: “Britanija i Izrael su bliski saveznici i točno je da bismo trebali blisko surađivati. No, to se mora raditi na formalan način, putem službenih kanala. Ispravno je da ste odlučili dati ostavku i pridržavati se visokih standarda transparentnosti i otvorenosti koje ste promicali”.

Odletio je i sam zamjenik premijerke May, Damian Green, suočen s optužbama za seksualno zlostavljanje i posjedovanje pornografskog materijala na svom službenom kompjutoru u parlamentu, o čemu je lagao. Te lažne tvrdnje koštale su ga ostavke. U svom pismu, u kojem je dao ostavku s funkcije, i dalje je inzistirao da “nije preuzimao niti gledao” pornografiju, ali da je trebao biti jasniji u svojim izjavama o tome. Ostavka je, naravno, prihvaćena jer je prekršio načelo poštenja, jedan od sedam principa javnog života.

Otišao je i ministar obrane Michael Fallon, višestruko prozivan i optužen za seksualno napastovanje i neprimjereno ponašanje. Ostavku je dao u listopadu prošle godine, samo dva dana nakon što je u medije izašla priča da je dodirivao koljeno novinarke Julije Hartley-Brewer tijekom večere 2002. godine zbog čega mu je “ona mirno i pristojno objasnila da će ga, ako to ponovi, udariti u lice”. Osim nje, optužile su ga još dvije žene. Priznao je da je njegovo ponašanje bilo neprimjereno.

“Nije čudno što se Theresa May muči s pregovorima oko Brexita kad čak ne može organizirati ni kadrovsku križaljku u vladi”, govorili su njezini protivnici, aludirajući na rošade u kabinetu. No, koja je cijena stabilnosti? I zar bi se doista trebali voditi logikom koja je, čini se, prihvaćena kod nas: kad si uhvaćen s rukama u pekmezu, jedino časno što možeš napraviti jest nastaviti raditi svoj posao.