OSLO - Cathrine Andersen, diplomatkinja u norveškom Ministarstvu vanjskih poslova, prije nekoliko dana vratila se u Oslo s godišnjeg odmora u Hrvatskoj. Bila je s obitelji na Krku.
“Do jučer smo se zabavljali, jeli sladoled, šetali po plaži i uživali, a sada...ne znam kako ću zaspati, kako će proći ova noć. Šokirani smo, svi. Ljudi međusobno stalno ramzjenjuju smsove, šalju poruke na Facebook da su dobro, ali opet znamo da ima i onih koji se više nikada neće javiti”, kaže Cathrine.
Dok razgovaramo, prekida nas njezina petogodišnja susjeda. Kucala je na vrata, jer je bila na mjestu napada. Ozlijeđena joj je ruka. Preko telefona dopire dječji glas koji nestašno i važno prepričava što se događalo u centru grada. Djed je zadržan u bolnici.
“Samo sat vremena ranije i ja sam bila tamo, prolazila sam, kao što gotovo svaki dan prolazim tom ulicom, a onda me je sestra popodne nazvala da pita je li sve u redu, jesam li čula da je bio napad. Od tada, svi smo samo na to koncentirani”; dodaje, dok se malena susjeda upliće i razgovor i objašnjava što je vidjela i doživjela. Cathrine prenosi na engleskom:
“Ona je bila tamo i ruka joj je povrijeđena, dobro je, nije ništa ozbiljno niti opasno, ali...svi smo šokirani. Ne mogu vjerovati da je moja susjeda, prijateljica moje djece, bila na mjestu napada”, tiho u telefonsku slušalicu govori Catherine.
Stanovnici Osla prikovani su za svoje televizore i računala, mobitele. Poruke prolaze, ali centar grada posve je blokiran. Policija je zaustavila sav promet, stanje pripravnosti je dignuto na najvišu moguću razinu.
Oslo je inače zaista miran grad. Multikulturan, sa demokratskim standardima o kojima većina može samo sanjati ili ih doživljati u idealnim kategorijama.
Nedavno, tijekom posjeta norveškoj Kraljevskoj palači - gdje su hrvatske novinare primili kralj i kraljica uoči njihovog dolaska u Hrvatsku, ispred njihovih prozora doslovce su puzali maturanti, a slabašna straža više je služila za dekoraciju i turističku atrakciju nego li za bilo što ozbiljnije. Samo dan ranije, princ Haakon, došao je posjetiti jedan gradski sajam. Dovezao ga je vozač, a on je mirno promatrao predstavu kao i svaki običan građanin jer je to bilo najnormalnije na svijetu.
To je bio norveški način kako grad funkcionira i kako oni koji vode državu ili njome vladaju, žive onako kako žive i ostali ljudi u njihovoj zemlji. Sada će se to promijeniti. Jer, nakon napada na zgradu Vlade u centru grada, koja nije pretjerano čuvana, više nitko nije siguran. Zbog toga će se i dosezi slobode mijenjati.
“Nitko nikada nije nekoga pogledao drugačije zato jer je drugačiji. Je li trebao? Mi nismo tako odgojeni, to nije duh suživota i demokracije u kojemu smo rasli”; pojašnjavaju naši norveški sugovornici.
Potvrđuju to riječi i Cathrine Andersen; “Stvarno smo uvijek bili maksimalno otvoreno društvo, država koja je uvijek štitila svoju slobodu i demokraciju, uvijek smo bili poznati po tome da su kod nas političari i svi ostali ljudi mogli slobodno šetati ulicama gradova. Sada, kao da nam se dogodilo ono što se ranije dogodilo našim susjedima u Švedskoj. Jednom kada ste povrijeđeni, počnete razmišljati je li vaš način ispravan, trebate li nešto mijenjati...Ovo će biti teška noć za sve nas”, naglašava. Slike Krka od prije samo nekoliko dana djeluju tako mirno, veselo...
Stanovnici Osla u mislima su s roditeljima mladih koji su bili na stranačkoj konvenciji:
“Znate što je bila prva poruka na Facebooku? Nemojte ih zvati na mobitel! Oni su se skrivali od napadača i sigurno im nije trebalo da im usred te strašne igre skrivača zazvoni mobitel jer se netko brine za njih. To može imati strašne posljedice”; kažu nam Norvežani. Letovi prema Norveškoj djelomično su otkazani, neki i prebukirani. Mnogi se žele vratiti kući, da budu doma, na svome...S druge strane, Norveška ne želi sada ništa prepustiti slučaju. Postaje “no entry” zona.
Mi na sjeveru Europe nismo naviknuli na napade, na smrt. Ovo je kao da smo u ratu
Belma Gafurović, pravnica iz Osla, već gotovo 18 godina živi u Oslu i vijest o eksploziji zatekla ju je na ljetovanju u Hrvatskoj i BiH. S prijateljima u Oslu komunicira Facebookom i emailom, kako bi saznala jesu li svi dobro. Većina ih je izvan Norveške. Vrijeme je godišnjih odmora i ljudi su uglavnom u inozemstvu i toplijim krajevima; to je sreća u nesreći jer bi inače broj stradalih ljudi koji bi se zatekli u centru Osla i pred Vladinim zgradama bio znatno veći nego li u petak poslijepodne:
-To je dio grada koji je Vladina četvrt i ima inače nema puno policije mada je tu veliki broj Ministarstava i ured premijera. Prolazim tu svaki dan i uglavnom ljudi koji rade u centru idu tom ulicom. Ulica je prometna u smislu da tu ima i nekoliko kafića, trgovina i restorana, ali tu se u principu nemate razloga zadržavati ako tu ne radite, naglašava Belma.
Karin Berg, direktorica Ski muzeja u Oslu, Geir Elsebutangen, glavni norveški stručnjak za izvore obnovljive energije, Hakon Andersen, šef tvrtke Blom...sve su to Norvežani s kojima smo u večeri nakon napada kontaktirali i koji su istinski šokirani onim što se dogodilo u Oslu. Tih je glas i Anite Petersson:
“Teško je shvatiti što se događa. Ovo je tragedija. Mi na sjeveru Europe nismo naviknuli na ovakve stvari, na napade, na smrt...Užasnuta sam. Ne mogu vjerovati da su ljudi danas u Oslu poginuli jer su se našli na krivom mjestu u krivo vrijeme”; dodaje.
Anna Svangen, studentica, zaprepaštena je. “Cijeli je grad blokiran. Potpuno. Kao da smo u ratu. A ja ne pamtim kad smo bili u ratu. Zar ovako izgleda u Bagdadu, Afganistanu”; gotovo je na rubu plača. Htjela je krenuti na ljetovanje baš u nedjelju, ali sada se ne osjeća kao da je vrijeme za zabavu. “Petak navečer je. Znate kako inače izgleda petak navečer u Oslu? Svi su vani, svi se zabavljaju...no, znate kako mi na sjeveru doživljavamo vikend. Ulice su večeras prazne. Nigdje nikoga. Ne znam ni kako ću ja zaspati...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....