KIJEV - Nakon Hrvatske, sutra i Ukrajinci biraju novog predsjednika, četvrtog od neovisnosti. Čak 18 kandidata reflektira na mjesto Juščenkova nasljednika (i on sam ), ali izdvaja se dvoje - premijerka Julija Timošenko (u anketama druga), koju mnogi vide kao novu predsjednicu, te dugogodišnji proruski čelnik Partije regija Viktor Janukovič, koji vodi u anketama, ali mnogi smatraju da on u drugom krugu neće moći dobiti više od 40-45 posto glasova.
Jacenjuk - pritajeni favorit
Doduše, mnogi navode da bi “pritajeni favorit” prvog kruga mogao biti Arsenij Jacenjuk (36), energični bivši šef diplomacije. No, zbio se veliki skandal kada su neki nacionalistički krugovi Jacenjuku “predbacili” židovsko podrijetlo, pa su ga čak stavili u knjigu “50 najznačajnijih Židova Ukrajine”. Sam Jacenjuk očajnički ponavlja da se smatra Ukrajincem, a po vjeroispovijesti je grkokatolik.
Ukrajinu čeka teška izborna bitka koja neće razriješiti mnogobrojne probleme te velike i značajne zemlje - ekonomske, političke, identifikacijske, nadmudrivanje s Rusijom...
Defetistički i fatalistički pristup izborima na granici nacionalne apokalipse glavna su karakteristika ove mučne kampanje. Izbori padaju u trenutku kada Ukrajina prolazi kroz najgoru ekonomsku krizu od neovisnosti, a brojke govore da je upravo ta 50-milijunska zemlja na rubu Europe u najvećoj gabuli. No, mnogi kandidati u prvi plan stavljaju nacionalni i državni opstanak Ukrajine. Naime, tvrde neki proukrajinski listovi, bira se između više (Janukoviča) i nešto manje proruskog kandidata (Timošenko).
Prema nekim ukrajinskim medijima, sjena Rusije se nadvila nad zemljom, pa se tvrdi da je Timošenko kandidat Putina, a Janukovič favorit Medvedeva. Juščenko se sukobljavao s Rusijom kako bi očvrsnuo ukrajinski nacionalni identitet, čak i po cijenu ekonomske blokade (gotovo 100 posto energenata Ukrajina uvozi iz Rusije te dobar dio električne energije) i unutranjeg razdora.
Svađa s Rusijom
Juščenko je na zgražanje Rusije rehabilitirao Ukrajinsku oslobodilačku armiju koja se borila na strani nacista u II. svjetskom ratu, a nacionalnim praznikom proglasio je pobjedu austrougarske postrojbe 1915., sastavljene od Ukrajinaca, nad ruskom vojskom kod Makovke! Juščenko je smatrao da mora antagonizirati odnose s Rusijom kako bi ojačao krhku nacionalnu svijest Ukrajinaca. Tako se, recimo, ruski filmovi na TV-u (u zemlji gdje svi znaju ruski) titluju na ukrajinski.
Tko će kome biti tuđinac
Ukrajina je podijeljena na “proukrajinski” zapad, s Kijevom, te “proruski” istok i jug, koji je industrijski razvijeniji te i kulturološki oslonjen na Rusiju. Gotovo 50 posto Ukrajinaca sebe doživljava “zamalo Rusima”, a druga polovica ima radikalnu nacionalnu svijest, kaže ukrajinski pisac Oleksandar Irvanec. Izbori su, poput svih ranijih, sudbonosni.
Zbog socijalnih i ekonomskih problema dodatno apokaliptični, pa Juščenko dramatično poručuje kako bi “ovo mogli biti posljednji izbori za predsjednika Ukrajine”. Po njemu ovi su izbori referendum o tome “hoće li Ukrajina krenuti naprijed u Europu” ili “ radimo eksperiment koji će dovesti do gubitka neovisnosti”.
Sociolog Dmitro Vidrin ne smatra da je ruska opasnost prevelika, već da je glavni rizik što novi čelnik neće biti predsjednikom cijele zemlje: “Novi predsjednik će to biti de jure, ali ne i de facto, jer Janukoviča nikada neće prihvatiti na zapadu, a Timošenko će uvijek na istoku zemlje biti tuđinac.”
Krah narančaste revolucije
Vidrin kaže kako se u “mentalne i nacionalne podjele” uplela i vrlo loša socijalna situacija pa njegov kolega Sergej Gajdaj smatra da novi predsjednik neće izdržati više od dvije godine.
Ovo je kraj narančaste revolucije, iako će Timošenko, unatoč svađama unutar narančastih, okupiti to biračko tijelo te vjerojatno preuzeti vlast u svoje ruke. Oni će glasovati za Timošenko i zbog mržnje prema Janukoviču.
‘Ukrajina je danas nerealizirana država bez jasne budućnosti’
Politolog Sergej Nevijko smatra da stvari nisu katastrofične jer će novi predsjednik, tko god to bio, štititi interese Ukrajine, ali će vjerojatno više balansirati između Rusije i EU i neće, poput Juščenka, “ići na nož” s Rusijom. Timošenko bi tu mogla biti konstruktivnija: neće izazivati Ruse, ali ni zanemartiti Europu. Preveliki susjed stalno se suprotstavljao Juščenkovim težnjama da zemlju približi NATO-i i EU, a “plinski rat” dviju zemalja dva je puta smrznuo Europu.
Politolog Mihail Pogrebinski kaže da je zemlja danas puno dalje od jedinstvene političke nacije nego što je bila tijekom narančaste revolucije, koja je zemlju dodatno raskolila umjesto da je ujedini zemlju.
- Praktički Ukrajina je ‘failed state’, nerealizirana država bez budućnosti - kaže Pogrebinski. Prokletstvo je što je “sanitarni kordon” između EU i Rusije pa to umjesto da je prednost, postaje ukrajinskom nesrećom. Stisak Rusije je prejak, a na ukrajinsku žalost i neke važne zemlje EU smatraju da ne treba puno čačkati u to rusko leno. ( V. V.)
Vučica usred kaosa ukrajinske politike
Predizborne ankete u Ukrajini predviđaju da će na čelo te kontroverzne postsovjetske države doći neodoljiva, poduzetna, ambiciozna, zanosna i seksepilna Julija Timošenko. Malo je uspješnih žena u nemilosrdnom poslu politike, pogotovo na istoku Europe.
Zgodna 50-godišnjakinja, koja izgleda nježno i nevino, pogotovo u usporedbi s dvojicom Viktora, Juščenkom i Janukovičem, Julija Timošenko nije janje među vukovima, nego opasna vučica u kaosu ukrajinske politike. Imidžu joj pomaže i orden Svete Barbare velikomučenice koji je dobila od Pravoslavne crkve. No, bljedunjava plavuša s tradicionalnom folklornom pletenicom je i vrag i anđeo, žena zmaj, željezna lady, Valkira narančaste revolucije, crna udovica...
- Timošenko je i najbolje i najgore što se Ukrajini dogodilo - kaže njezin bivši suradnik, politolog Dmitro Panamarčuk, sada bliži Janukoviču.
- Dobro da nema dvije glave, jer već bi pojela i Juščenka i Janukoviča, a kako ima samo jednu, ne može ih pojesti istodobno, još ne može toliko otvoriti usta. Odlučila je jednog smazati za ručak, drugog za večeru - smije se Panamarčuk. Po njemu, kako su ovi izbori i karmine Juščenka, tako je dio “obroka” već obavila.
O njoj pišu kao ukrajinskoj Jeanne d’Arc, ili je uspoređuju s ozloglašenom ali privlačnom argentinskom političkom divom Evitom Peron. Navodno je i sama Julija potpala pod tu sugestiju pa gleda filmove o Eviti, čak kažu da na radnom stolu ima i njezinu fotografiju. Prema Panamarčuku, ona i ima sličnu političku filozofiju - miks nacionalizma i socijale.
- Ona igra na kartu nacionalizma i socijale. Ističe socijalni moment, ali je igrač krupnog kapitala. Pod svojim utjecajem želi i politiku i kapital. Rođeni je vođa i tu će ambiciju ispuniti na svaki način - kaže Viktor Neboženko, njezin savjetnik iz doba “narančaste revolucije”. Panamarčuk smatra da joj ni povezivanje s Putinom ne odmaže kod njezinih birača, jer misle da će i njega preveslati, dok joj može donijeti i neki glas na istoku. ( V. Vurušić)