Budućnost Europe na 14 stranica: Hrvatska je najbolji primjer što se ne smije raditi

Talijanska je vlada prošli tjedan morala pokrenuti zaštitu nacionalnog interesa kako bi spriječila Sinochem da preuzme kontrolu nad tvrtkom Pirelli i dokopa se osjetljive tehnologije. Još jedan u nizu razloga zbog kojih je EU u utorak predstavila "Zajedničko priopćenje o europskoj strategiji ekonomske sigurnosti".

Dokument koji bi trebao, u situaciji kada su oružjem postali prije svega energenti i sofisticirana tehnologija, ali i drugi segmenti ekonomije (povratak hrane u tu skupinu, primjerice), jamčiti da EU može zaštititi interese stanovništva. O predloženom će raspravljati Vijeće EU na sastanku 29. i 30. lipnja, a cilj je, u dijalogu s Europskim parlamentom i članicama, kreirati "sveobuhvatan pristup zaštiti ekonomske sigurnosti Unije". Privatni sektor ima zajamčeno mjesto u procesu.

Iako se u tekstu na 14 stranica Rusija spominje tri puta, tekst je primarno usmjeren protiv djelovanja Narodne Republike Kine koja nije spomenuta već je zastrta sintagmom "akteri koji bi mogli koristiti [ekonomiju] radi potkopavanja međunarodnog mira i sigurnosti". NR Kina se u više navrata pokazala nekorektnim trgovinskim partnerom jer zlorabi otvorenost europskog tržišta kreirajući istodobno prepreke europskim tvrtkama na svom tržištu.

Rizici otpornosti

Beijing/Peking aktivno radi na prisvajanju europskih tehnoloških postignuća što uključuje krađu i kupovanje tvrtki od strategijske važnosti državama članicama i EU (vidi Pirelli).

Politico.eu u sve češće iznenađujućoj površnosti najavljujući dokument govori o "kraju globalizacije kakvu znamo" kao da je globalizacija fiksno tijelo a ne proces koji se mijenja sukladno okolnostima. EU neće prekinuti odnose s NR Kinom ("globalna ekonomska integracija dublja je nego ikad prije", piše), što bi bio kraj globalizacije kakvu znamo, nego želi smanjiti izloženost ovisnosti o jednom partneru. Što potvrđuje i poruka EK: "Sveobuhvatna strategija - uključujući zajedničko djelovanje kroz unutarnju i vanjsku politiku i kohezivan skup mjera na razini EU i država članica - ključna je za EU kako bi procijenio rizike i upravljao njima u isto vrijeme održavajući našu otvorenost i međunarodni angažman".

Dokument priznaje da EU u nekim slučajevima nije bio dovoljno pripravan na nove i rizike u usponu koji su se pojavili u izazovnijem geopolitičkom kontekstu. Definiraju se stoga rizici s kojima se Unija suočava. Prvu skupinu čine rizici otpornosti opskrbnih lanaca koji uključuju i energetsku sigurnost. Strategija ističe važnost proizvoda kritičnih razvoju Zelene tranzicije, prije svega je riječ o rijetkim metalima (nisu rijetki, ali ih je teško i okolišno štetno vaditi pa je NR Kina globalni lider), ali u toj je skupina i farmaceutika, što nas je poučila javnozdravstvena kriza. U drugoj su skupini rizici fizičke i kibernetičke sigurnosti kritične infrastrukture koju čine plinovodi, naftovodi i drugi cjevovodi, podmorski kablovi, proizvodnja energije. Kad je riječ o zaštiti podmorske infrastrukture tu se već snažno angažirao NATO. Treću skupinu čine rizici tehnološke sigurnosti u koje spada i mogućnost da Uniji neskloni akteri zlonamjernom praksom dođu u posjet tehnologije razvijene unutar EU. "U nekim slučajevima curenje tehnologije omogućava jačanje vojne/obavještajne sposobnosti onih koji bi ih mogli upotrijebiti radi potkopavanja mira i sigurnosti, posebno kad je riječ o tehnologijama dvostruke namjene kao što su kvantna, napredni poluvodiči ili umjetna inteligencija te stoga zahtijevaju posebne mjere smanjenja rizika."

Posljednja su skupina rizici pretvaranja ekonomske ovisnosti ili prisile u oružje.

"Moramo se osloniti na trgovinu i jedinstveno tržište kako bismo potaknuli konkurenciju i osigurali da imamo pristup sirovinama, tehnologijama i drugim inputima ključnim jačanju naše konkurentnosti, otpornosti te održavanju sadašnje i buduće zaposlenosti i rasta", tumači dokument, dodajući da je jedinstveno tržište, koje je nedavno proslavilo 30 godina, "najbolje sredstvo održavanja prosperitetnog, inovativnog i otpornog gospodarstva".

Pelješki most

Dokument djeluje razborito i razumno, potvrđuje tezu da EU stalno uči, ali suočava se s temeljnim ograničenjem kad je riječ o pitanju kontrole izvoza osjetljivih proizvoda. Izvoz je u ingerenciji članica i veliko je pitanje kako će reagirati na moguća ograničenja koja bi donosila smanjenje zarade u razdoblju oslabljenog rasta. Važno je stoga kako će teći razgovori svih aktera, i privatnog sektora, koji bi do kraja godine trebali iznjedriti strategiju. Vremena je, realno, jer je pred nama ljeto, malo.

Hrvatska je na primjeru Pelješkog mosta naučila da ne treba prihvatiti najjeftinijeg ponuđača. Ulaganja trećih strana bit će dobro staviti pod još snažniju kontrolu kao i osjetljive segmente privrede poput IT i obrambenog sektora.