Ah, izvješća kineskih medija o partijskom Kongresu bude sjećanja na mladost. Traje tako neki partijski kongres, jugoslavenski ili hrvatski, a prvih barem četiri - ili koliko je Komitet javio da treba - velikih stranica Vjesnika samo o Kongresu, prepune političkih mudrosti. Dijelom je to i razlog zašto smo čitali novine od zadnje stranice, ondje su bile karikature, prave, ne partijske. I uvijek slike tih ozbiljnih lica pri čemu smo se zabavljali gledajući tko je sve u prvom redu.
Oni iza su nevažni. I nije na tim kongresima bilo praznih mjesta, a ne, nisu to ove demokratske stranke kad ih je više po lokalnim birtijama nego u dvorani. Kad bi govorio Mao, Tito, Staljin, Hruščov, nema majci da netko ne sjedi na svom mjestu. I upija mudrost koja pršti s...