Na prašnjavim planinskim putevima Armenije već se tjednima može vidjeti posve novi prizor. Među zastarjelim ruskim ladama i uvoznim njemačkim autima, sve je više sjajnih, novih terenaca s istaknutim zastavama Europske unije. Kroz zatamnjena stakla mogu se vidjeti kacige i pancirni prsluci nagomilani na stražnjim sjedištima, piše Politico.
U rujnu su se gradovi i sela bivše ove sovjetske republike našli na udaru susjednog Azerbajdžana, čije trupe upadaju preko granice i nastoje osvojiti strateški važne uzvisine. Neprijateljstva, koja mnogi Armenci pamte kao Dvodnevni rat, okončana su prekidom vatre koji je potaknuo Zapad, no pritom su poginule stotine vojnika s obje strane.
Krvava epizoda je jedna od najozbiljnijih eskalacija od 2020. godine kad su dvije zemlje ratovale oko Nagorno-Karabaha, regije koja je unutar međunarodno priznatih granica Azerbajdžana, no koju od raspada SSSR-a kontroliraju etnički Armenci.
Samo nekoliko tjedana nakon sukoba, prvi od oko 40 civilnih promatrača EU-a počeli su stizati u regiju i autima patrolirati linijom razgraničenja među dvjema kavkaskim nacijama, dok istovremeno bez prestanka stižu izvještaji i novim granatiranjima, pucnjavama i kršenjima primirja. Skoro 1000 km od najistočnije države članice EU-a i tri vremenske zone od Bruxellesa, nalazi se grupa ljudi iz Francuske, Njemačke, Poljske, Grčke, Italije i ostalih europskih zemalja.
Armenija je, barem na papiru, jedna od Rusiji najbližih saveznica i članica Organizacije ugovora o zajedničkoj sigurnosti (CSTO). Po izlikom sudjelovanja u zajedničkom sigurnosnom paktu, tisuće ruskih vojnika poslane su u stalne baze u toj zemlji, nedaleko granice s Turskom, Gruzijom i Iranom. Ruska obavještajna služba FSB nadgleda granicu, a ruske državne firme upravljaju željeznicom i drugim strateški važnim sektorima.
Ruski utjecaj blijedi
Međutim, pozivi armenskog premijera Nikola Pašinjana CSTO-u da intervenira tijekom granatiranja u rujnu, nisu imali odjeka, a organizacija je pristala poslati tek slabašnu misiju za ‘utvrđivanje činjenica‘.
‘Mi u CSTO-u imamo više prijatelja od Armenije‘, kazao je studenom azerbajdžanski predsjednik Ilham Alijev, unatoč tome što se njegova zemlja povukla iz tog pakta još 1999. U međuvremenu, Aleksandar Lukašenko, autokratski vođa jedne od članica CSTO-a Bjelorusije, opisao je Alijeva kao ‘našeg čovjeka‘ i prije dvije godine podupro vojnu kampanju Bakua u Nagorno-Karabahu.
U isto vrijeme, a to sad traje već mjesec dana, dijelovi odmetnute regije pod armenskom kontrolom blokiraju azerbajdžanski samoprozvani eko-aktivisti, čije zalihe hrane i lijekova ubrzano kopne.
Jedini put koji vodi u i iz Nagorno-Karabaha, poznat kao Koridor Lačin, nadgledaju ruske mirovne snage koje su dio mirovnog sporazuma koji je okončao rat iz 2020. Erevan tvrdi da je svađa, koja je navodno izbila zbog ilegalnog iskopavanja zlata, zapravo izgovor za ‘etničko čišćenje‘, a čini se da moskovske snage nisu voljne ili sposobne prekinuti pat poziciju.
Kako se humanitarna situacija pogoršava, bijes prema Rusiji raste, a u Armeniji i Nagorno-Karabahu sve su češći prosvjedi bez presedana na kojima se traži povlačenje iz CSTO-a i priklanjanje Zapadu. Zajedno s SAD-om, Ujedinjenim Kraljevstvom i ostalim europskim nacijama, Bruxelles je izrazio svoju zabrinutost situacijom. ‘EU poziva vlasti Azerbajdžana da osiguraju slobodno i sigurno kretanje uzduž koridora‘, stoji u izjavi od prosinca. ‘Ograničenja slobode kretanja uzrokuju silnu patnju lokalnom stanovništvu i stvaraju humanitarnu ugrozu.‘
U četvrtak će Europski parlament glasati o prijedlogu izjave kojom se ‘snažno osuđuje posljednja vojna agresija Azerbajdžana koja se dogodila u rujnu‘ te ‘naglašava spremnost EU-a da se aktivnije uključi u rješavanje dugotrajnih sukoba u toj regiji‘.
Brojne članice vijeća pozvale su Bruxelles da Armeniji ponudi više od pukih riječi. Nathalie Loiseau, francuska zastupnica i predsjedateljica Pododbora za sigurnost i obranu, kazala je ranije ovog mjeseca da Rusija u toj regiji ‘više nije pouzdani igrač‘, te da utjecaj Moskve blijedi nakon katastrofalne invazije na Ukrajinu, a dodala je i da bi blok trebao pripomoći u ‘zaštiti univerzalnih vrijednosti‘.
Proširena misija EU-a
Sada se čini da postoje planovi za osiguravanje snažnije uloge u toj regiji. U srijedu je osoba koja prati slučaj unutar Službe za vanjsko djelovanje EU-a potvrdila za Politico da se dovršavaju planovi za produženje i širenje promatračke misije uzduž armenske granice i nakon završetka njezinog mandata u prosincu.
‘Postoji međusobno razumijevanje s vlastima Erevana da postoji potreba za obnovljenom prisutnosti, te da je prethodna misija bila nedovoljna. Sada će se u tu regiju rasporediti više od 100 promatrača koji će biti punopravni dio misije u sklopu Zajedničke sigurnosne i obrambene politike.
Prema riječima insajdera, ‘prije raspoređivanja promatrača još treba poduzeti nekoliko koraka, a stvar će se sada prvo naći pred Vijećem sigurnosti u Bruxellesu gdje će biti zatražen dvogodišnji mandat.‘
Međutim, dužnosnik je naglasio da će se morati uzeti u obzir i napeti odnosi s Rusijom s obzirom na njezinu prisutnost u toj regiji. ‘FSB je posvuda u Armeniji. Imali smo nekoliko slučajeva gdje su naše promatrače odbili ruski graničari, iako je u njihovoj pratnji bilo osoblje armenskog Ministarstva obrane, što je bilo posebno zabrinjavajuće s obzirom da je ovo teritorij Armenije.‘
Prošlog je ljeta predsjednica Europske komisije, Ursula von der Layen, odletjela u Baku kako bi s predsjednikom Alijevim potpisala sporazum prema kojem će Azerbajdžan povećati izvoz energenata zemljama članicama EU-a i godišnje osigurati 20 milijardi kubičnih metara prirodnog plina do 2027. (povećanje s očekivanih 12 milijardi kubičnih metara u 2023. godini), što će biti alternativa ruskoj energiji.
S obzirom da je u ovom slučaju Azerbajdžan opisan kao ‘pouzdani partner‘ u regiji, taj je potez naišao na osudu analitičara i političara koji se pribojavaju da će sporazum ugroziti sposobnost Europe da vodi mirovne pregovore u toj sukobima razorenoj regiji.
Otada je Azerbajdžan odbio dopustiti prekogranične misije, a Alijev je ranije u siječnju izjavio da su razgovori o većoj prisutnosti EU-a ‘jako neugodni‘ te da ‘neće povećati sigurnost, već potkopati pregovore‘.
Unatoč tome, Rusif Husejnov, direktor Topchubashov Centra, think tanka iz Bakua, kaže da iako Azerbajdžan oklijeva ‘internacionalizirati‘ krizu u Nagorno-Karabahu, na Broxelles se gleda kao na nekoga tko ima važnu ulogu u sprječavanju neprijateljstava između njegove zemlje i Armenije. ‘Na EU se u Azerbajdžanu već godinama gleda kao na pozitivnog igrača i boljeg pregovarača od druge dostupne alternative‘, kazao je.
Reagirajući na priče o potencijalnoj promatračkoj delegaciji, ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, rekao je u srijedu da bi Moskva bila spremna poslati vlastitu misiju samo da ju je netko zamolio. ‘Unatoč činjenici da smo saveznici, armenska strana radije pregovara s EU-om‘, ljutito je primijetio.
‘Važno je da EU igra ulogu čak i na rubovima Europe‘, rekao je Henri Duquenne, glasnogovornik posebnog predstavnika Bruxellesa za Južni Kavkaz. ‘Različite države članice imaju različite interese, ali u cjelini ovo je za nas prioritetna regija.‘
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....