U većim ćelijama u glavnom gradu Kabulu bilo je po 12 ljudi, ali u nekima je bio samo jedan član.
"Imali smo agente u svakoj organizaciji i odjelu", hvali se Mawlawi Muhamed Salim Saad, viši talibanski vođa koji je upravljao operacijama samoubilačkih bombaških napada i likvidacija u afganistanskom glavnom gradu prije pada. "Jedinice koje smo već imali u Kabulu preuzele su kontrolu nad strateškim lokacijama", rekao je novinarima The Wall Street Journala.
I tako postaje jasnije kako je ne samo Kabul, nego i cijeli Afganistan šaptom pao kad je najavljen odlazak američkih i međunarodnih snaga. To je istodobno potvrda mudrog djelovanja talibana 2.0 koji su strpljivo gradili mrežu tajnih ćelija po zemlji kako bi je, u pravom trenutku, podigli i tako ulovili vlast doslovce bez ispaljenog metka.
Ovaj javnosti dosad nepoznati element, kad se doda poznatim informacijama, dovršava slagalicu talibanskog uspona na vlast. Dosad smo znali da su talibani u redove primali sve više pripadnika ostalih etničkih skupina, Tadžika i Uzbeka (oni su većinom Paštuni) primjerice, i da su šijitskim Hazarima dali do znanja da neće biti progonjeni zbog pripadnosti različitoj grani islama.
Stvarno jedina nada
Stanovništvo ruralnih krajeva prihvatilo je talibane kao jamce određene razine stabilnosti i sigurnosti jer im to vladine korumpirane snage nisu nudile. Zbog toga su se u nekim dijelovima zemlje ukotvili i pripadnici Islamske države, vilajeta Khorasan.
Tijekom formalne vlade u Kabulu, koja nikad nije imala kontrolu nad cijelom zemljom, javnost je bila nezadovoljna jer sukobi nisu stali. Talibani su bili jedina nada da će doći kakva-takva stabilnost.
Još je administracija Baracka Obame otprilike 2014. godine počela pripremati teren za odlazak iz Afganistana, svjesna da postoji neslomljiv otpor u ruralnim dijelovima zemlje. Može se zaključiti da je nekako u to doba, nakon smrti mule Omara (2013.) koji je imao ograničene mentalne sposobnosti i sigurno nije mogao osmisliti ovakvu operaciju, počelo pletenje mreže. U urbanim centrima gdje talibani nisu imali čvrsto uporište.
Akciju su vodile snage Badri, dio mreže Haqqani koju SAD smatra terorističkom organizacijom. Jedinica je osnovana 2011. godine, a ime je dobila po bitki kod Badra 624. godine, blizu Medine, jedinoj koja se spominje u Kur'anu. Nakon što je osnivač Badruddin Haqqani ubijen u američkom napadu, preuzima ih brat Sirajuddin, sadašnji ključni čovjek talibanske vlade za sigurnost. On je mogao osmisliti takvo što.
Nema brada
Riječ je o klasičnoj obavještajnoj operaciji instaliranja krtica u protivnikov sustav. Obavještajci su odbacili bilo kakvu poveznicu s talibanima, brijali brade, odijevali jeans, nosili sunčane naočale, radili za Američku agenciju za pomoć i razvoj (USAID), za UN, i tako stjecali znanje. Jedan od njih priča kako su se njegovi kolege, koji nisu bili talibani, ali su imali brade i odijevali se tradicionalno, bili na udaru sigurnosnih službi. U njega nitko nije sumnjao.
Klasični spavači kakve su Sovjeti tijekom hladnog rata ubacivali na Zapad. Trenutak buđenja bio je bijeg dotadašnjeg predsjednika Ashrafa Ghanija iz zemlje 15. kolovoza. Spavači su uzeli oružje i svaki na svojoj lokaciji preuzeli kontrolu, bilo da je riječ o kabulskom sveučilištu, Ministarstvu sigurnosti, zračnoj luci.
Ljudi su ih poznavali pa su lakše prihvatili njih kao novu vlast. Jedna od zadaća spavača bila je spriječiti uništavanje podataka. Afganistanka koja je izbjegla u London izjavila je da im je sigurno bilo teško gledati žene raspuštene kose i šankove s alkoholom.