Brat nestale curice optužuje papu Ivana Pavla II. da je pedofil i naručitelj otmice: Sad se pojavila i snimka...

Sveti Ivan Pavao II, omiljeni papa kome su skandirali "odmah svet" netom što je umro, indirektno je optužen kao mogući pedofil, radi kojega su otete i nestale tada 15-godišnje Emanuela Orlandi i Mirella Gregori, bit će tome u lipnju 40 godina.

Papa Wojtyła nije bio nijema figura. Svoj apel i molitvu za pronalazak i spas Emanuele Orlandi, vatikanske državljanke (s obzirom na očevo činovničko zaposlenje u Vatikanu), javno je izrekao uz molitvu Anđelova pozdravljenja, dakle pred vjernicima i pred kamerama koje su te istupe sv. Ivana Pavla II prenosile izravno po svijetu.

Sadašnji poglavar Katoličke crkve papa Frane dao je, čitamo, naredbu sudbenoj vlasti Države Vatikanskoga Grada da opet i temeljito istraže slučaj. Pietro Orlandi, brat nestale Emanuele, bio je na dugome informativnom razgovoru u Alessandra Diddija, promotora pravde, kako se u Katoličkoj crkvi naziva tužilac. Tvrdi da je naišao na potpunu otvorenost, iznosi dojam o volji Svete Stolice da se slučaj rasvijetli. Navodi da su izronili "prašni dokumenti", iako se prethodno godinama meritorno tvrdilo da u Vatikanu ne postoji niti listak vezan uz nestanak Emanuele Orlandi.

Pietro Orlandi je – i to je novost – Diddiju danas predao audio snimak nekog muškarca, "bliskoga Bandi s Magliane", koji je govorio o seksualnim navadama pape Wojtyłe, te je dodao da je odande vođa te bande, Enrico de Pedis, zvan "Renatino", dobio zahtjev da djevojčice Emanuela Orlandi i Mirella Gregori budu otete i dopremljene u Vatikan.

Naglasimo odmah da mafijaši – a Banda s Magliane jest bila grupa organiziranoga kriminala – nisu poznati kao osobe koje istinu govore uvijek i svugdje, pa i po cijenu života. Zato svaki takav iskaz treba primiti sa silnom rezervom. S druge strane, nikada nije objašnjeno zašto je "Renatino", poginuvši, sahranjen pod oltarom Bazilike Svetih Apostola, kao da je i sam katolički svetac. Odlučio je to tadašnji rimski kardinal vikar Ugo Poletti. Razlog su bile velike "Renatinove" zasluge za Crkvu – ali nikada nije objavljeno kakve su to zasluge mogle biti u karijeri razbojnika i višestrukog ubojice.

Jučer je Orlandi, u emisiji Di martedì, ponovio prethodno već iznesenu pretpostavku: "Mislim da je jedna od mogućnosti da je Emanuela čak i bila zlostavljana, ali da je to zlostavljanje bilo organizirano. Netko ju je oteo da bi imao predmet ucjene, a budući da Vatikan već četrdeset godina čini sve da istina ne izađe na vidjelo... Naravno, ako se 1993 o kardinalskoj pedofiliji govorilo kao o nečemu normalnome i prihvaćenome, može se čak pomisliti da je pedofilije bilo i iznad kardinala".

Orlandi se referira na tvrdnju nekoga od vatikanskih istražitelja koji mu je rekao kako su fotografije Emanuele Orlandi i Mirelle Gregori pokazane dvojici kardinala za koje su istražitelji znali da imaju "taj porok", a da su i jedan i drugi rekli: "Ne, te dvije ne." Ako nisu oni – tko? Tko je viši od kardinala?

Orlandi kaže da je o tome govorio i s nekim biskupom koji je komentirao kratko: "Može biti." Veli dalje Orlandi da je biskupu kazao: "Možda niste razumjeli, ako govorim o nekome iznad kardinalâ to se odnosi na Wojtyłu." Pa da je biskup rekao: "Moguće."

Orlandi kaže: "Rekli su mi također da je Wojtyła izlazio po noći s dvojicom poljskih kardinala. U to doba sigurno nisu išli blagosiljati kuće." Dakako. Ali to ne znači da su išli u lov na djevojčice, ako i jesu izlazili.

Iako je riječ samo o pretpostavkama, o nepouzdanim izvorima i tako dalje – to nije šala. Ili se otkriva zločin, ili se blati pokojnika koji se ne može braniti.

Orlandi je Diddiju rekao da treba ispitati ljude koji su još živi i koji jamačno nešto znaju. Na primjer dekan Kardinalskog zbora Giovanni Battista Re, koji je doduše bio zamjenik državnog tajnika zadužen za unutrašnje poslove – ali bitno kasnije, jer je 1983 još bio svećenik u Bresci. Ili Domenico Giani, koji je bio zapovjednik Vatikanske žandarmerije i glavni inspektor unutrašnje sigurnosti Vatikana – ali je 1983 još bio dočasnik u talijanskoj Financijskoj straži, a u vatikansku službu je prispio tek 1999, nakon iskustva u talijanskoj vojnoj kontrašpijunaži.

Loptica je sada na vatikanskoj strani mreže. Malo je vjerojatno da će poslije ovakvih indikacija – bile one indicije ili insinuacije – biti odabrana šutnja.