Bio je 6. lipanj 1977., kad su me navečer moji roditelji poveli na brdo s kojeg se lijepo vidjelo naše malo mjesto, da gledamo paljenje krijesa u čast srebrnog jubileja, događaja koji je obilježio dvadeset i pet godina vladavine kraljice Elizabete II. Ideja je bila sljedeća, kraljica će zapaliti prvi krijes na nekoj londonskoj uzvisini, što će biti signal da se počnu paliti krijesovi širom Britanije čim za to zaduženi timovi na obzorju opaze plamen. Na taj način, u nekoliko sati, narančasta će se svjetlost slavljeničkih krijesova proširiti cijelom zemljom.
Ne mogu reći da sam bio jako uzbuđen, iako je uvijek bilo nečeg hipnotičkog u gledanju vatre, pogotovo velike vatre. Važnije je bilo to što je to bio uvod u nacionalni praznik, jedan dan...