Svaka je sezona bila magična, snijega je bilo dosta, sunce je sjalo i vladala je atmosfera beskrajnih zabava. No, ove se godine razgovaralo o opasnosti od rata i invaziji ruskih trupa.
U Bukovelu, poznatom skijalištu u ukrajinskim Karpatima, ove zime nitko nije vjerovao u skijanje.
U srijedu, 23. veljače, 24-godišnja Diana, recepcionarka u Hvoju, jednom od stotinjak luksuznih hotela, krenula je na snowboard nakon posla, staze su uvijek otvorene i osvijetljene do ponoći.
Otišli pa se vratili
Sljedećeg dana, u zoru, masa je nahrupila, nastala je panika, ljudi su se gurali, žurno bacali ključeve soba na recepciju, a sa svih telefona stizala je samo jedna poruka: "Počeo je rat". Odmah je svih 250 soba u hotelu bilo prazno. Posvuda je zavladala tišina. Osoblje hotela neko je vrijeme provjeravalo rezervacije, koje su jedna po jedna nestajale, dok nisu konačno sjeli na mjesta u predvorju i plakali, s nevjerojatnim pogledom na snježne planine.
Za nekoliko dana ponovno su Porschei i BMW-i stajali u kolonama, tražeći mjesto ispred hotela. Oni koji su pobjegli, brzo su se vratili. Za vikend, 5. ožujka, bilo je 5000 automobila na parkiralištima, većina s kijevskim registarskim oznakama. "Oni stvarno bogati odavno su otišli. Ja se ne vidim u izbjegličkom kampu u Poljskoj", rekla je jedna žena za francuski dnevnik Le Monde.
Na recepciji hotela Diana uvjerava gosta da se neće zatvoriti i pokušava govoriti umirujućim tonom. Zove supruga, liječnika u granatiranom Harkivu. Priča joj o 11 silovanih žena, od kojih je samo pet preživjelo. "Imamo sreće", kaže Diana, ali dodaje da se srami zbog toga. U sovjetsko vrijeme Bukovel je bio lovište komunističke elite. No, 2003. godine mjesto se počelo pretvarati u odmaralište sa 75 kilometara padina i tri umjetna jezera. Svi znaju tko je investitor, ali nitko se ne usuđuje izgovoriti njegovo ime: Oleksandr Ševčenko. Taj 50-godišnji poduzetnik, ukrajinski oligarh i aktivist, 2019. se čak kandidirao i na predsjedničkim izborima. No, osvojio je samo 0,57 posto glasova.
Otvorene radionice
U nekim hotelima i dalje su otvoreni bazeni i saune, ali su prazni. "Odlazak tamo bio bi 'antipatriotski", kaže jedna žena.
Od početka rata predstavnici velikih hotela sastajali su se svako jutro na zajedničkom kriznom sastanku. Lokalni hoteli poslali su sredstva Ministarstvu obrane, "veća od nekih europskih zemalja", kaže jedan od hotelijera.
Kao i u drugim općinama na začelju fronte, proizvodnja maskirnih mreža jedna je od prvih pokrenutih radionica. Zapošljava pet ili šest žena, uključujući jednu uspješnu financijsku savjetnicu koja ne prestaje plakati. "Htjela bih se pridružiti oružanoj obrani. Osjećam se tako beskorisno", kaže ta 59-godišnjakinja.