Bo Xilai: Korupcija, ubojstvo i neutaživa žudnja za vlašću

Gu Kailai (53), kineska poslovna žena, i službeno je optužena za ubojstvo s umišljajem britanskog biznismena Neila Percivala Heywooda (41) u ožujku ove godine. S njom je optužen i Zhang Xiaojun (pazikuća i “gorila” u njezinu i muževljevu domaćinstvu), za koga optužba tvrdi da je osobno ubacio cijankalij Heywoodu u čaj. U vijesti agencije Xinhua ne navodi se hoće li i kada biti optužen i njezin muž Bo Xilai (63), do ožujka jedan od 25 najmoćnijih političara u Kini. Po optužbi upravo su njegovi poslovni odnosi s Heywoodom bili razlog što je njegova supruga organizirala umorstvo da bi “izbjegla da Heywood otkrije financijsko mešetarenje njezina supruga s inozemstvom”, piše Xinhua. Događaji od Heywoodove smrti 15. studenoga lani do smjenjivanja Boa Xilaija 14. ožujka i pritvaranja njegove supruge i njega u travnju tekli su kao krimić.

Kremacija bez obdukcije

Heywoodovo tijelo pronađeno je u studenome u njegovoj sobi u hotelu Nanshan Lijing Holiday na šumovitu brdu s kojega puca vidik na Chonqing, golem grad kojemu je Bo bio načelnik. Chonqing je, sa 30 milijuna stanovnika, općina znatno veća od poneke zapadnoevropske ili srednjoevropske, te od svake sjevernoevropske države. A u njoj je Bo bio partijski čelnik, član Političkog biroa Centralnog komiteta Kineske komunističke partije i na listi onih koji bi potkraj ove godine imali avancirati u 9-člani Stalni komitet Politbiroa na XIX kongresu Kineske KP.

Mrtvozornički i policijski nalaz o Heywoodovoj smrti bio je lakonski: umro je od previše alkohola. Policija nije vidjela potrebu za obdukcijom, pa je tijelo i bez nje kremirano, jer je dozvolu dala Heywoodova supruga. Navodno su je pritisle mjesne vlasti, ali se čini da je i bez toga bila veoma potresena, da je poslala svog brata identificirati tijelo, zajedno s britanskim konzularnim činovnikom. Heywoodovoj majci i sestri u Velikoj Britaniji je rečeno da je umro od srčane kljenuti.

Škrinja s tajnama

Preokret je nastao u početku veljače. Tada je Wang Lijun (52), donedavni zamjenik gradonačelnika i šef policije u Chongqingu, posjetio Konzulat SAD-a u Chengduu, oko 300 kilometara od Chongqinga, gdje policiju nije nadzirao Bo Xilai. Nekoliko dana ranije Wang je nenadano smijenjen te mu je povjeren resor znanosti, obrazovanja i okoliša (što je i u Kini sedma rupa na političkoj svirali). The China Media Project navodi da su i Bo i Wang već tada bili pod istragom Nadzornoga stegovnog povjerenstva radi navodne korupcije. Citirani kineski izvori vele da je Wang, dugogodišnji Boov suradnik, počeo surađivati s povjerenstvom, u nadi da će svoju kožu zaštititi utopivši Boa. Bo je reagirao žestoko, davši uhititi neke od Wangovih najbližih suradnika. Tek tada je Wang izvagao sve opcije i otvorio škrinju s tajnama o zločinima.

Popularan diljem Kine

Bo Xilai je postao popularan diljem Kine zahvaljujući svojoj antikorupcijskoj kampanji, a Wang je bio vjeran hajkač, čime je zaslužio mandat u Kineskome narodnom kongresu, golemu parlamentu goleme države. Bo je u Chongqingu tvrdio da je, poglavito seljaštvo, ali i radništvo, dalo već mnogo, da treba manje ostavljati kapitalistima a više radnicima, koji rade kao i oni u Evropi, ali za trećinu ili šestinu nadnice. Zbog toga je bio ponegdje ocijenjen kao egalitarist, čak “neomaoist” - štogod to značilo u državi koja Maoa još drži u mauzoleju a njegov lik na novčanicama.

Član chongqinskoga narodnog kongresa (općinskog vijeća) i biznismen Li Jun utekao je na Zapad i onda Financial Timesu iznio drugu stranu Boove antikorupcijske kampanje. Tvrdio je da mu je Boova vrhuška otela posao s nekretninama vrijedan 700 milijuna dolara i da su ga fizički mučili jer je pokušao otkupiti zemljište do kojega je u bescjenje htjela doći općina. Te da je zato postao jedan od ciljeva antikorupcijske kampanje. Po njegovoj verziji, nije Bo suzbijao neokapitaliste radi maoizma, odnosno radi radnika i seljaka, nego zato da sam uživa plodove kao lokalni ras.

U tom kontekstu je Wang otišao u američki konzulat. Dok je bio unutra, konzulat je opkolila kineska policija. Netom čim je izišao odveden je - ali ne u Chongqin, nego u Peking, a onamo ga je navodno otpratio sam Qiu Jin, doministar državne sigurnosti. Već 9 veljače nekoliko inozemnih kineskih glasila objavilo je pismo potpisano Wangovim imenom, u kojemu Boa optužuje za korupciju, te da suradnike “tretira kao žvakaću gumu” (dakle: iscijedi ih i odbaci). Ta su glasila tvrdila da je Wang u konzulatu pohranio dokumente koji terete Boa. Hu Jintao (71), predsjednik Republike i Centralnog komiteta, nazvao je Wanga “izdajicom Komunističke partije”. To je bilo 9 ožujka.

Šest dana kasnije smijenjen je i Bo s dužnosti u Chongqingu, a sredinom travnja je suspendiran iz Centralnog komiteta i Politbiroa. Razlozi su bili politički, ako je vjerovati kritikama koje mu je Hu uputio 14. ožujka. Nije spominjao korupciju, nije spominjao ubojstvo. Je li tome razlog što su korupcija i ubojstvo manji zločin od nepokoravanja partijskoj liniji, ili zato što je Hu htio ublažiti šok u javnosti? To je teško procijeniti s distance.

Čini se da je među dokumentima koje je Wang donio bio i poneki koji je potvrdio da Heywood nije poginuo od pijanstva, nego da je ubijen, te da je i sam Wang zataškavao to ubojstvo. Govorkalo se da je njegov ulazak u američki konzulat bio motiviran strahom da Bo i njega ne da ubiti.

Mlatio oca kao gardist

Bo Xilai nije bio tek običan partijski birokrat. Njegov otac bio je Bo Yibo (u nas nekad poznat kao: Po I Po), general koga se smatralo ekonomskim strategom Kine dok nije skrhan u “Velikoj kulturnoj revoluciji”, pa opet uskrsnuo uz bok Denga Xiaopinga. Tvrdi se da je Xilai i sam mlatio oca kao “crveni gardist” i da mu je prebio dva rebra, ali je i sam završio na “preodgoju” u logoru. Poslije se školovao na Harvardu. Dok su mu braća i sestra napustili Kinu, on se odao politici. Bio je načelnik Daliena, pa ministar u vladi Wena Yibaoa, pa partijski šef u Chungqingu, na najboljem putu da uđe u “sobu s dugmadi”, jer to je Stalni komitet.

Zato je njegovo naprasno smjenjivanje tumačeno u početku i kao pokušaj državnog udara, i kao obračun između egalitarista i profitabilista u krilu iste etatističke vladajuće stranke koja se samo još po inerciji zove Kineska komunistička partija, ili kao eliminiranje “neomaoista” i odlučan zaokret u kapitalizam, pa čak i kao posljedica mračne ljubavne priče između supruge moćnika i radoznalog stranca. Ipak, kako vrijeme prolazi, na vidjelo sve jače izbija bljutavija verzija u kojoj se isprepliću ubojstvo, korupcija i neutaživa žudnja za vlašću i moći.

Priča o njegovu padu još nije ispričana do kraja. Mnogo je detalja koji su nejasni, koje bi trebalo rasvijetliti. Vjerojatno nije pao - ni samo ni prvenstveno - zbog ubojstva Engleza.