BIVŠI RUSKI OLIGARH PRONAĐEN MRTAV Najžešći Putinov kritičar umro pod nejasnim okolnostima

LONDON - Ruski oligarh i oštar kritičar Kremlja Boris Berezovski pronađen je jučer mrtav u svom domu u Engleskoj u dobi od 67 godina.

Policija nije priopćila uzrok smrti, no odmah su krenule spekulacije, od onih da je ubijen poput svog prijatelja, također ruskog disidenta Aleksandra Litvinenka, do izglednijih da si je sam oduzeo život jer je u posljednje vrijeme izgubio velik dio svog bogatstva.

Osim što nije bilo jasno što se dogodilo, nije bilo jasno ni gdje. Većina britanskih medija, uključujući BBC, Guardian i Independent, tvrdila je da je umro u svom domu u Surreyju, dok je Telegraph na temelju izjava bliskog prijatelja objavio da je tijelo bivšeg oligarha pronađeno u njegoj kući u Ascotu, i to u kadi.

Ruski odvjetnik Aleksander Dobrovinski za televiziju Rusija 24 rekao je da se prema njegovim izvorima Berezovski ipak ubio.

- Nedavno je Berezovski bio u strašnom stanju, vrlo depresivan. Nije imao ništa osim dugova, praktički je bio uništen, prodavao je slike - rekao je Dobrovinski.

Berezovski je lani izgubio tužbu protiv drugog oligarha, vlasnika nogometnog kluba Chelsea Romana Abramoviča, kojeg je optužio da ga je 2000. zastrašio i tako prisilio na prodaju dionica ruskog naftnog diva Sibneft za tek “dijelić njihove stvarne vrijednosti”. Londonski trgovački sud te je tvrdnje odbacio, a Berezovskog proglasio “inherentno nepouzdanim svjedokom”, koji istinu smatra “prolaznim, fleksibilnim konceptom”. Bio je to težak udarac za njegov ugled, ali i džep - jer umjesto da dobije odštetu od tri milijarde funti, koliko je tražio, morao je Abramoviču platiti 35 milijuna sudskih troškova, a svojim odvjetnicima navodno još više od 100 milijuna.

Pretpostavlja se da je Berezovski tužbu dijelom pokrenuo i zato što je zadnjih godina izgubio mnogo novca. Njegov razvod od druge supruge Galine Bešarove 2011. bio je najskuplji u britanskoj povijesti - pretpostavlja se da ga je nagodba s njom stajala više stotina milijuna funti. Početkom ove godine njegova je bivša djevojka Jelena Gorbunova, s kojom je imao dvoje djece, na sudu tvrdila da i njoj duguje milijune, pa je isposlovala da mu sud zamrzne zamrzne račune i zabrani prodaju nekretnina, a “džeparac” mu ograniči na 10.000 funti tjedno. Sud je kasnije ipak odustao od tih zabrana, no Berezovski je unatoč tomu jedva otplaćivao dugove. Prije samo nekoliko dana londonski je Times objavio da je tajkun u tolikim financijskim problemima da je odlučio staviti na dražbu Warholov portret Vladimira Lenjina - čija se vrijednost procjenjuje na oko 50.000 funti. Prema tvrdnjama ljudi iz njegova kruga, prodao je još neke nekretnine i umjetnine, smanjio broj ljudi zaposlenih u svom kućanstvu, zatvorio ured u londonskom Mayfairu, a morao se odreći i omiljenog Rolls-Roysa iz 1929. godine.

U otprilike dva desetljeća, Berezovski je tako napravio puni krug - od sovjetskog sveučilišnog profesora matematike koji je zarađivao 500 rubalja (stotinjak kuna) mjesečno, do multimilijunaša koji, čini se, izgubio sve.

Još osamdesetih je bio je profesor sa svjetskom reputacijom, a potom je odlučio krenuti u privatnike te je uvozio kompjutore sa Zapada. No, kada se SSSR počeo raspadati zaradio je prvi ozbiljan novac: prodavao je Lade i iskorištavao galopirajuću inflaciju - proizvođače bi plaćao uz odgodu, kada bi novac izgubio većinu svoje vrijednosti.

A potom je 1993. upoznao Borisa Jeljcina, subvencionirao mu izdavanje biografije, a predsjednik mu je omogućio da kupi 49 postotni udio u državnoj televiziji ORT i za malo novca udio u Sibneftu. Kada je 1996. Jeljcinu popularnost pala na samo šest posto, Berezovski i drugi oligarsi ulupali su više desetaka milijuna dolara u njegovu kampanju i spasili ga od poraza. Predsjednik im se obilato zahvalio - na kredit su dobili dionice u najvrednijim državnim kompanijama, a kao jamstvo za kredite poslužile su dionice same. Berezovskom je pripao Aeroflot, a potom je kupio i list Kommersant. Forbes ga je 1997. proglasio devetim najmoćnijim poduzetnikom svijeta, teškim tri milijarde dolara. On sam se šalio da zajedno sa šest drugih oligarha kontrolira pola ruske ekonomije.

Prema nekim teorijama, Berezovski, koji je ušao u Jeljcinov kabinet kao zamjenik glavnog tajnika ruskog vijeća za nacionalnu sigurnost, sve je više kontrolirao i bolesnog predsjednika. No, stvari su krenule krivo 1998., kada je policijska racija u jednoj opskurnoj tvrtki u Moskvi pronašla snimke iz kojih je bilo jasno da je netko godinama pratio najvažnije ljude u zemlji, uključujući Jeljcinovu obitelj - a tvrtka je pripadala Berezovskom. Iduće je godine izdan nalog za njegovim uhićenjem zbog izvlačenja profita iz Aeroflota, no nalog je potom poništen. Berezovski je pak u međuvremenu našao novog zaštitinika, premijera Vladimira Putina, kojem je oligarhova televizija pomogla u kampanji diskreditiranjem najvažnijih protivnika. No, Putin je u svojoj kampanji za predsjednika narodu obećao da će se razračunati s oligarsima, te je nakon što je 2000. postao predsjednik to i učinio. Dvojac se posvađao tri tjedna nakon što je Putin preuzeo dužnost, a oligarhovi su mediji počeli kritizirati predsjednikovu politiku prema Čečeniji i odgovor na havariju nuklearne podmornice Kursk. Berezovski je 2000. otputovao u inozemstvo i najavio da se više neće vratiti. U Rusiji je ponovno pokrenuta istraga oko Aeroflota, a on je svoj udio u ORT-u i Sibneftu prodao Abramoviču. Novi je dom našao u Britaniji, gdje je nemilice kritizirao ruski režim.