Europsko vijeće je u petak rano ujutro (oko 3 sata) zaključilo sastanak koji se ovlaš dotaknuo i normalizacije odnosa Kosova i Srbije. Zaključci su očekivani, nužan napredak u normalizaciji, puna podrška europskom prijedlogu “da se odnos obiju strana postavi na novu i održivu osnovu kao povijesnoj prilici koju bi trebale iskoristiti” i provedba prihvaćenih obveza što je referencija na formiranje Zajednice srpskih općina.
Suština europskog, izvorno francusko-njemačkog prijedloga, je zahtjev da se Srbija ne protivi članstvu Kosova u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji i da poštuje teritorijalni integritet Kosova, autonomiju, nacionalne dokumente i simbole.
Kako je to već uobičajeno, Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, u petak se oglasio na jednoj televiziji kako bi javnosti opisao sve teškoće na koje nailazi. Pa je tako rekao “da se u narednih pet, šest mjeseci očekuje eskalacija sukoba u Ukrajini, a da će se Srbija zbog geopolitičkih previranja naći između “čekića i nakovnja” i da će pritisci na Srbiju kada su u pitanju odnos prema Rusiji i Kosovo i Metohija biti neusporedivo snažniji”. EU i SAD od Beograda traže da se priključi sankcijama Rusiji.
“Na pitanje što će biti ako Srbija mora da bira, Vučić je rekao da će znati kada je došao taj trenutak”, prenosi beogradska Politika. I zaključuje: “Pustite da teramo dok možemo, znaću kad je trenutak i neću da krijem od ljudi. Znaću ja, dugo se približava, ali nema sumnje da nemao ni mjesece na raspolaganju.”
A onda je uslijedio očekivani sukob s bivšim srbijanskim predsjednikom Borisom Tadićem kojeg je 2012. godine na izborima pobijedio Tomislav Nikolić, bivši predsjednik sada Vučićeve stranke SNS. Kosovo je proglasilo neovisnost u Tadićevom mandatu, što Vučić često spominje kako bi ojačao poziciju u unutarnjopolitičkoj diskusiji. Srbijanska vlada je nakon toga, preko Opće Skupštine UN-a, tražila mišljenje Međunarodnog suda pravde (ICJ) o opravdanosti kosovske odluke i dobila neočekivan odgovor: “Deklaracija o neovisnosti Kosova usvojena 17. veljače 2008. nije prekršila međunarodno pravo”. Vučić će često koristiti tu odluku kako bi argumentirao da je ranija vlada odgovorna za sadašnje teškoće.
U autorskom tekstu za The National Interest objavljenom 3. veljače Tadić će se pokušati opravdati tezom: “Kosovo nije sаmo otkrilo dа Zаpаd misli dа bi trebаo postojati jedаn skup međunаrodnih prаvilа zа njih, а drugi zа sve ostаle; tаkođe je dovelo do sаvjetodаvnog mišljenjа ICJ koje je ugrozilo kаmen temeljаc međunаrodne prаvne аrhitekture - teritorijаlni integritet.” Da bi poentirao kako je “zаključаk u slučаju Kosovа bio uzаk i, po mom mišljenju, pogrešаn”.
Nekoliko dana ranije Tadić je izjavio da ne bi potpisao europski sporazum na temelju onoga što je objavljeno. “Za razliku od drugih, ja to ne govorim na demagoški način, nego sa svoje strane stojim iza toga, jer sam odbio potpisati što je kasnije potpisala ova vlast kao Briselski sporazum”, rekao je. Sporazum u Bruxellesu je potpisao Ivica Dačić, tadašnji premijer u vladi u kojoj je Vučić bio ministar obrane. U četvrtak je izjavio da bi u slučaju prešutnog pristanka Beograda da Kosovo uđe u UN bilo “potpuno irelevantno” priznaje li Srbija formalno Kosovo kao nezavisnu državu, ocijenivši da EU “ucjenjuje Srbiju”. “Pretpostavimo da Vučić prihvati taj prijedlog - tko će onda htjeti da (Srbija) uđe u EU, tko će glasati za ulazak u EU koja ucjenjuje Srbiju? Mi za to već sada imamo manje od 50 posto podrške", ocijenio je Tadić, sada vođa izvanparlamentarne Socijaldemokratske stranke. I opet nadmetanje dva vožda, “mislim da Vučić ima manje snage nego ja, jer sam ja Angeli Merkel rekao ne”, kaže Tadić.
Ponovio je i srbijanski refren, koji podržava Rusija, da pregovore o Kosovu treba vratiti u Vijeće sigurnosti UN-a.
Vučić je tu reagirao. “Što je smisao te ideje? Glupa je do besvijesti. Evo hoćemo da otvorimo, samo što je on povlačio pregovore iz UN u EU,” rekao je Vučić. Slijedi i odgovor na Angelu Merkel. “Ja sam pričao davno s Macronom kada je bio ovdje, do četiri ujutro. Rekao mi je ‘sve da si 90 posto u pravu, sve i da smo u pravu, oni nikada neće povući tu odluku‘. Neće Amerikanci. Neće nikada”, rekao je Vučić.
Zaključujući priču romantičarskom slikom: “Moramo se snalaziti dalje da živimo i da gledamo prema budućnosti. Dolaze nova djeca na svjetlost dana. Rađaju ih i uzdržavaju roditelji i oni hoće živjeti normalno, a ne da plaćaju cijenu onoga što smo radili ili onoga što su nama neki drugi radili.”
Kao rijedak glas razuma u srbijanskom društvu oglasio se krajem siječnja Dragoljub Mićunović osnivač i prvi predsjednik Demokratske stranke. U kojoj je bio i Tadić. Citiram tekst iz Politike: “Što se Кosova tiče tu imamo niz problema. Veliki dei naše nacionalne mitologije i te epske poezije u vezi je s Кosovom. I on je na neki način bio taj održavajući faktor tijekom viševjekovnog ropstva srpskog naroda. Ali mi zaboravljamo da sve što o kosovskom mitu znamo ili njegujemo, ono što su pesnici radili, da potiče iz perioda poslije Francuske revolucije, početkom 19. stoljeća, s razvojem romantizma i oslobađanja naroda ili iz vremena Prvog srpskog ustanka 1804. U usmenoj kulturi Кosovske večere, Кosovske bitke, Кosovke Devojke stvoren je jedan svijet i on je postao naš temelj. U drugim kulturama su to neke historijske naslage koje su se realnije događale nego kad to guslar ispjeva. Vi Srbina ne možete ni poslije dva vijeka uvjeriti da nije bilo baš tako kao što je guslar pjevao, koji inače nije video ono što je bilo prije četiri vijeka. To je sve samo još jedan dodatni teret. A ta predanja koja se pretvaraju u zavjete zloupotrebljavaju se u mnogim političkim kampanjama i obračunima.”
Sapienti sat!