BIVŠI POTPREDSJEDNIK SR JUGOSLAVIJE 'Mogli smo izbjeći intervenciju NATO saveza i Kosovo bi ostalo u granicama Srbije, ali Milošević to nije želio'

Prije 20 godina čalnice NATO saveza bombardirale su tadašnju SR Jugoslaviju (danas Srbija, Crna Gora i Kosovo) kako bi zaustavili etničko čišećnje i ubojstva Albanaca na Kosovu.

Bombardiranje u sklopu operacije "Ujedinjena snaga" trajalo je od 24. ožujka do 10. lipnja 1999. godine, a prema podacima organizacije Human Rights Watch u njemu je poginulo do 528 civila, više od polovice njih na Kosovu, dok je prema procjeni NATO-a ubijeno oko 1200 vojnika i policajaca SR Jugoslavije. Ta je vojna intervencija također bila prva vojna akcija koju je NATO savez izveo bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN-a, budući da je nosu podržavale Kina i Rusija.

Jedan od onih koji su svemu svjedočili iz prve ruke bio je tadašnji potpredsjednik Savezne vlade SR Jugoslavije zadužen za vanjske poslove Vuk Drašković, s kojim je novinar Blica Ranko Privljanin napravio veliki intervju povodom obilježavanja dvadeste godišnjice početka bombardiranja.

Drašković je iz vlade izletio krajem travnja, ali je prije toga bio jedan od ključnih aktera događaja koji su prethodili vojnoj intervenciji NATO saveza.

- Mnogo što mi pada na pamet, ali svako prisjećanje nosi sa sobom osjećaj uzaludnosti i tragedije. Bombardiranja nije moralo biti, niti je Kosovo moralo biti izgubljeno. Prisjećam se, evo, 16. siječnja 1999., kad je Slobodan Milošević zatražio od mene da SPO (Srpski pokret obnove, op. a.) uđe u saveznu vladu i pomogne da Srbija izbjegne bombe i zadrži Kosovo. Pristao sam. Da li sam smio odbiti? Ni danas to ne znam - priča Drašković za Blic.

Na pitanje što nikad neće zaboraviti iz tih dana, odgovorio je.

- Upravo jedan dramatični razgovor s Miloševićem 19. veljače, mjesec dana nakon ulaska SPO u Saveznu vladu, i jednu sjednicu Vlade usred bombardiranja. Po snježnoj oluji doletio sam iz Pariza i preklinjao Miloševića da dozvoli tadašnjem predsjedniku Srbije Milanu Milutinoviću, šefu našeg pregovaračkog tima u Rambouilletu, da potpiše sporazum koji su usuglasili Christopher Hill u ime SAD-a, Boris Majorski u ime Rusije i Wolfgang Petritsch u ime EU. Ponuđena je bila suštinska i trajna autonomija Kosova u granicama Srbije, bez prava Albanaca na referendum, ostanak na Kosovu dvije tiusće naših vojnika - graničara i tri tisuće policajaca, a u izgledu su bila i dva paralelna pravna sustava, za Srbe i za Albance. Traženo je da dozvolimo da NATO uđe na Kosovo, razoruža OVK (Oslobodilačka vojska Kosova, op.a.), i ostane dok sporazum ne zaživi. Milošević je lupio šakom po stolu i viknuo: "Ne, nikad strana čizma neće na naše Kosovo!"

Milošević je odabrao bombardiranje

Drašković priča kako ga je takav postupak Miloševića "skamenio":

- Rekao sam: "Nikada nam se više neće ukazati ovakva prilika. Ako odbijemo, bombardirat će nas". Odmahnuo je rukom i, smirenije odgovorio: "Nemate vi diplomatskog iskustva. Ako ovo odbijemo, Zapad će popustiti i dati sve što tražimo. Ako nas budu bombardirali, morat će prestati i opet ćemo dobiti sve." - kaže Drašković koji je otkrio i kako je za vrijeme bombardiranja izgledala sjednica Vlade.

- Premijer Momir Bulatović predložio je da donesemo odluku da Vojska zauzme TV Crne Gore i razoruža crnogorsku policiju! Pogledao je u sat na svojoj ruci i rekao da se eskadrila NATO aviona približava Beogradu i da će, moguće, zgrada Vlade biti bombardirana, pa da hitno, bez ikakve rasprave, usvojimo to što je zatraženo. Usprotivio sam se i rekao da je bolje da svi poginemo nego da odobrimo taj zločin. Pozvao sam se na pravo opstrukcije i zaprijetio da ću govoriti tri sata, tri dana, ali glasanja neće biti. Bulatović je prekinuo sjednicu.

Upitan što je mogao tada učiniti kao potpredsjednik vlade zadužen za vanjske poslove, Drašković je jasno odvratio.

- Ništa nisam mogao učiniti, jer čim je SPO uvukao u Vladu, Milošević je pogazio sve što je obećao. Ponuđeni sporazum u Rambouilletu, koji je on odbio, dobrim dijelom sam isposlovao u razgovorima sa šefovima francuske i britanske diplomacije, ruskim ministrom Ivanovim, talijanskim ministrom Dinijem, s Hillom... Milošević i njegova supruga izabrali su bombe. Sutradan po početku bombardiranja, tražili su i da Savezna vlada uvede smrtnu kaznu i da se osnivaju prijeki ratni sudovi za protivnike režima. Htjeli su da im NATO bombe budu kišobran za unutrašnji rat u Srbiji. Usprotivio sam se i, javno, zapratio da će SPO izaći iz Vlade i pozvati narod na otpor i demonstracije. Odustali su od smrtne kazne i prijekih sudova, ali ne i od namjere da likvidiraju protivnike. Među prvim žrtvama bio je Slavko Ćuruvija.

'Nisam znao za ubojstva Albanaca'

Nakon toga Drašković je ubrzo izbačen iz Vlade.

- Krajem travnja, u direktnom televizijskom razgovoru s Draganom Kojadinovićem, glavnim urednikom Studija B, prešao sam preko svih "crvenih linija". Tražio sam prekid rata s NATO paktom i odbacivanje novog i sumanutog ratnog cilja, koji više nije bio obrana Kosova nego obrana "naprednog čovječanstva" od imperijalističkog Zapada. Dva dana kasnije, bez ikakvog obrazloženja, izdato je priopćenje o mojoj smjeni. U Saveznoj vladi bio sam samo tri mjeseca.

Što ste vi o tom periodu i ratu saznali kasnije a da to u to vrijeme niste znali? - bilo je sljedeće pitanje novinara na koje je Drašković kratko dogovorio.

- Nisam znao da se albanski civili ubijaju, a leševi tajno voze u Srbiju i tajno sahranjuju na poligonima policije u Beogradu, u rijekama i jezerima.

Na pitanje da li bi rat bio izbjegnut da je sporazum potpisan, Drašković je kazao da u to nema sumnje.

- To je nesporno. Da je Milošević prihvatio prvu verziju ponuđenog sporazuma, o kojoj sam govorio, Albanci bi sporazum odbili i bili lomljeni od Zapada sve dok ne popuste. Pošto Milošević odbija, Madeleine Albright stiže u Pariz, pa smo dobili prijedlog nepovoljniji po nas, ali i dalje prihvatljiviji od bombi i gubitka Kosova. Milošević kaže "ne", ali i Hashim Thaçi kaže "ne". Albanci će popustiti. Njima su bombe po Srbiji odgovarale. Richard Holbrooke dolazi u Beograd i nudi Miloševiću pisane garancije da će Kosovo ostati u Srbiji. On i to odbija. Holbrooke ga tada pita: "Znate li što slijedi?". Milošević, hladnokrvno odgovara: "Znam, slijede NATO bombe!"

Da je sporazum potpisan, kakva bi bila sudbina Kosova danas?

- Jedno je sigurno. NATO bombardiranja ne bi bilo. I vjerojatno bi Kosovo danas imalo status iznad autonomije, ali ne i status nezavisne države - zaključio je Drašković u razgovoru za Blic.