Najpoznatiji ruski propagandist kaže da je Rusija čekala s objavom povlačenja iz Hersona do 8. studenoga, kako bi bila sigurna da to neće pomoći Joeu Bidenu i demokratima na izborima u SAD-u.
Usput su se voditelj Vladimir Solovjov i gosti u studiju posvađali oko toga koje je ratove Rusija zapravo dobila, a koje nije.
Na početku je Solovjov kazao da su pripremali posve drugačiju emisiji, no da ih je Surovikinova objava povlačenja iz Hersona nagnala da promijene planove.
- Spremali smo se za posve drugačiji program. Željeli smo razgovarati o izborima u Americi, ali nakon što je stigla ova novost, moramo početi s time. Danas je zapovjednik združenih snaga i heroj ruske vojske, general Sergej Surovikin, izvijestio ministra obrane Sergeja Šojgua o situaciji u zoni specijalne vojne operacije.
Zatim su pustili snimku Surovikinove objave:
‘Druže ministre obrane, nakon što sam detaljno analizirao trenutnu situaciju, predlažem da na lijevoj obali rijeke Dnjepar prijeđemo u fazu obrane. Razumijem da je to vro teška odluka, no tako ćemo sačuvati živote naših vojnika i njihovu sveukupnu borbenu sposobnost‘, kazao je Surovikin.
Natrag u studiju je Solovjov ponovio kako je to vrlo teška odluka.
- Kako bi se takva odluka donijela, potrebna je velika hrabrost. Mi smo u ratu s NATO-om. Nismo računali da će se NATO uključiti u tolikoj mjeri. U ovom je trenutku vrlo važno ne podleći emocijama i poštovati odluku vojske, iako shvaćamo koliko je ta odluka bolna i strašna. Želio sam da se naša zastava vijori u Kijevu još o ožujku. Naravno, bilo je jako bolno kad smo se morali povući iz Kijeva i iz Černjihiva. Posljednja sretna vijest koja je odjeknula, bila je kad smo oslobodili Mariupolj. No ovaj rat ima svoje vlastite zakone. Suočeni smo s 50 posto svjetske ekonomije koja proizvodii oružje koje je usmjereno u samo srce naše zemlje, (a snage protiv kojih se borimo) se ne sastoje samo od ukrajinskih nacista, već i od velikog broja NATO-ovih instruktora i plaćenika te drugih zemalja koje podržavaju napad NATO-a na nas - kaže Solovjov.
- Pobjeda u ratu nastupa kad je vojska uništena. Silno je važno ne dopustiti da naša vojska bude uništena. Od ključne je važnosti održatii njezinu borbenu sposobnost. To je teško rješenje, to je tužno rješenje. Mogu samo zamisliti cviljenje i smrad koji dolazi sa zapada. Ponekad u životu moraš prepoznati novu realnost i shvatiti da se prijašnji koncept male, kompaktne profesionalne vojske koja izvršava sve zadatke, ne može suprotstaviti NATO-ovoj vojsci. Mislili smo da ako se ikad sukobimo s NATO-om, da će naš nuklearni arsenal poslužiti kao sredstvo odvraćanja. No uvukli su nas u drugi tip rata.
Na to se u raspravu uključila Elena Ponomareva, profesorica povijesti, koja je, čini se, pokušala malo razumnije objasniti da se zemlje i carstva transormiraju.
- U povijesti su postojale prekretnice i ljudi koji su preživjeli duge ratove koji nisu bili prijetnja Rusiji... - kazala je Pnomareva, no Solovjov ju je prekinuo.
- Kako to nije prijetnja Rusiji kad smo nestali tjekom tih dugih ratova? Izgubili smo veliko Rusko carstvo. 300 godina duga vladavina Romanovih je završila u jednom dugom ratu.
- Ali to područje je kasnije transformirano u moćno carstvo koje je stvoreno - bila je uporna Ponomareva, ali se Solovjov nije dao.
- To je kao da kažete, ma nema problema što je Rimsko carstvo nestalo, jer se nekoliko tisuća godina kasnije pojavila Italija.
- To ne možete uspoređivati - odgovorila mu je proofesorica.
- Mussolini je naivno vjerovao u to, to je bila njegova čitava premisa - lazao je Solovjov.
- Na temeljima Ruskog carstva... - ponovno je pokzšala profesorica, ali voditelj ju je prekinuo.
- Ne želim čuti da ćemo pobijediti za 30 godina. Kao prvo, ja neću živjeti tako dugo da to vidim. Ne želim reći našim građanima: ‘Ne brinite, za 50 godina će sve biti sjajno.‘
- U modernim uvjetima, vrijeme je kondenzirano. Normalno, pravimo planove u smislu više desetljeća. Bez obzira na to, ono što se događa upravo sada na desnoj obali rijeke Dnjepar je preraspoređivanje, promjena... - kazala je profesorica Ponomareva.
- Ne, ne, ne... Poslušajte. Znamo što se događa - nastavio je Solovjov. - Neka vojska odluči što se događa. Izgubili smo rusko-japanski rat. Izgubili smo Prvi svjetski rat. Pokazalo se da naše društvene strukture ni na koji način nisu spriječile revoluciju. Između 1914. i 1918. se vodio dugi rat koji smo izgubili.
- Izgubili smo jer smo imali društveni prevrat - kazala je profesorica, na što su se u raspravu uključili i drugi gosti koji su do tada samo slušali i uglavnom gledali u pod.
- Ali izgubili smo rat. Dobili smo rat između 1914. i 1922. - kazao je Vitalij Tretjakov, profesor na Državnom sveučilištu u Moskvi. - Jesmo li otišli u Pariz?
- Koji rat između 1914. i 1922.? - pitao je netko od gostiju.
- Očistili smo čitav teritorij bišeg Ruskog carstva. Kakva velika pobjeda - nastavio je Tretjakov.
- Kao prvo, nismo ni približno očistili teritorij čitavog Ruskog carstva. Nismo li izgubili Finsku? - pitao je Solovjov.
- Nismo je izgubili nego smo joj dali neovisnost - kazao je Tretjakov.
- U redu. Ako je tako, možemo reći da smo sjajno i pobjednički završili tako što smo izgubili značajan dio našeg teritorija. Kakva divna pobjeda! Jesmo li povratili Finsku? Pa pogledajte je - bio je ironičan Solovjov.
U raspravu se potom uključio profesor Dmitri Evstafiev.
- General Surovikin je donio odluku i mi morao podržati našu vojsku. Da, bit će histerije. Štoviše, ta je histerija planirana. Već pet dana ljudi govorkaju o tome da napuštamo Herson. Iznenada, ti isti ljudi koji su raspravljali o napuštanju Hersona, sada kažu: ‘Čini se da napuštamo Herson. Kakvo iznenađenje!‘
- Usput, da se ovo rješavalo politički, otišli bismo prije 8. studenog i tako pomogli demokratima na izborima. To bi bio dar za Bidena - kazao je Solovjov.
- Naravno. To je jasno kao dva plus dva - dodao je Estafiev.
- I zato smo (povlačenje) objavili nakon 8. studenog, odnosno tek 9. studenog kad više ne može utjecati na američke izbore - zaključio je Solovjov.