‘Bio sam CEO naviknut na fine hotele, a sada sa snajperom čuvam ulaz u grad. Tko pokuša ući, gorjet će!‘

Rano, puno ranije nego što to ima običaj činiti, Aleksander Nosačenko uspravi se u svom krevetu pa pogleda na sat. Mrkli je mrak, na ulicama nigdje nikog, još nije ni šest ujutro. Inače spava prilično čvrsto, ali zlokobna tutnjava, poput grmljavine koja se valja prema njemu, odmah ga je probudila.

Jedan udar. Drugi. Pa treći.

U daljini se čuju sirene, negdje nešto gori. U okolnim kućama pale se svjetla. Odjednom žamor.

Aleksander uključi mobitel i uzima mačku u krilo. Ima ih dvije, a ova manja, miljenica, uvijek spava uz njega. Jedan pogled na ekran i sve mu je jasno. Čeka ga 70 nepročitanih poruka, a prva...