Belgija doseže vrhunac političkog nadrealizma, započinje POLITICO. Čovjek koji je proveo cijelu svoju političku karijeru pokušavajući rasturiti Belgiju, sada je na putu da postane njen premijer - iako inzistira da ne želi taj posao.
Lokalni izbori u nedjelju otvorili su put Bartu De Weveru, belgijskom istaknutom političaru i pobjedniku nacionalnih izbora u lipnju, da konačno vodi zemlju.
Razgovori o sastavljanju nove vlade razvlače se mjesecima i gube na tempu, ali lokalni izbori sada su tom procesu dali novi poticaj.
Stranke koje su pobijedile u lipnju sada se nadaju da će De Wever iz Novog flamanskog saveza (N-VA) preuzeti kormilo prije Božića.
Belgijski kralj sastao se s De Weverom u četvrtak, tražeći od njega da sklopi sporazum "u razumnom roku", što predstavlja kraljevski kod za "požuri", i da ga izvijesti o svom napretku 4. studenog.
Za De Wevera ova situacija predstavlja delikatnu dilemu.
Šef stranke flamanskih nacionalista također je gradonačelnik Antwerpena - drugog po veličini belgijskog grada - gdje je prošlu nedjelju zadržao udoban pobjednički jastuk u odnosu na druge stranke.
Izbor između ostanka u Antwerpenu i preuzimanja kormila Belgije opisuje kao bitku između srca i glave. Dok je prošlog proljeća apelirao na birače da postane premijer, rekao je da se “kao osoba ne veseli što će postati premijer".
"Stvarno, strahujem od toga neizmjerno", rekao je.
Unatoč njegovim dvojbama, sada vodi pregovore o formiranju nacionalne vlade između svoje stranke N-VA, centrista CD&V-a i Les Engagésa, liberala Reformističkog pokreta (MR) koji govore francuski, i socijalističke stranke Vooruit s nizozemskog govornog područja, piše Politico.
Iz europske perspektive, flamanski nacionalistički premijer, barem na papiru, najgora je noćna mora Bruxellesa. Što bi se dogodilo s europskim institucijama i NATO-om da zemljom domaćinom upravlja čovjek koji cijelu svoju političku karijeru napada Belgiju?
Ne smije se zanemariti niti njegovo političko opredjeljenje.
De Weverovi flamanski nacionalisti potječu iz desničarskih europskih konzervativaca i reformista u Europskom parlamentu. To bi značilo jednog vođu manje za stolom Europskog vijeća koji je povezan s centrističkim snagama koje su podržale Ursulu von der Leyen da ostane na mjestu predsjednice Europske komisije.
Zašto se onda nitko ne čini previše uspaničenim? De Wever je na belgijskim izborima iznenadio pobjedom nad krajnje desnim Vlaams Belangom, koji je mjesecima vodio u anketama. Protuimigracijska stranka želi Flandriju pretvoriti u neovisnu odcijepljenu državu – čime bi riskirala mjesece, a možda i godine političke nestabilnosti.
Tako je 9. lipnja belgijska elita osjetila olakšanje, a ne prestravljenost, zbog mogućnosti da De Wever bude sljedeći belgijski vođa, a ne ultradesničarski.
Daleko od toga da mogu odahnuti s De Weverom. Suočava se s izborom koji će definirati njegovu političku ostavštinu: državnička mudrost ili ideologija?
Izazovno je objasniti De Weverov politički uspjeh nekome tko nije Belgijac (ili čak Belgijac koji govori francuski). Ciničan je, arogantan i lako nadmudri sve za stolom. Također je loš u pristojnom čavrljanju i ima blagu germafobiju, što kampanje čini dodatnim izazovom.
Kako se onda pokazao tako izdržljivim? Predsjednik je stranke od 2004., što je izvanredno u doba kada većina političara raste i pada brže od burze.
“Mogli ste vidjeti da je on čovjek koji vrlo brzo shvaća stvari i vrlo brzo reagira”, rekao je Geert Bourgeois, koji je prije dva desetljeća utemeljio stranku i predao uzde De Weveru. “Bart je šahist. Uočio sam da ima kapaciteta. Nije da ima samo stratešku viziju, već je i dobar u debatama".
U dva desetljeća De Wever je uspio transformirati N-VA iz rubne stranke sa samo jednim izabranim članom u parlamentu u najveću političku snagu u zemlji. Kroz to razdoblje postao je i ostao jedan od najpopularnijih političara u zemlji.
U ranim danima njegove karijere, iznimno popularan TV kviz katapultirao ga je u javni prostor. Belgija je upoznala intelektualca koji je bio opsjednut antičkom poviješću, ali je istovremeno uživao u burgundskoj kuhinji (De Wever je tada imao 142 kilograma) te je bio britak na jeziku i inteligentan.
Još uvijek se pamti njegov legendarni odgovor kada mu je dodijeljen maksimalan broj bodova nakon imenovanja raznih životinjskih vrsta u kvizu: "Ne može ti se cijeli dan bacati sranje u glavu, a da iz toga nešto ne naučiš."
Imao je pravo. Nije riječ samo o tome da De Wever ima odnos ljubavi i mržnje s Belgijom. Ista stvar događa se kada obrnemo uloge:: građani ga ili vole ili mrze. U anketi je jednom osvojio i titulu "Političara godine" i "Ku*** godine".
Iako ga politički protivnici duboko poštuju zbog intelekta i sposobnosti raspravljanja, može biti i hladnokrvan kada je to potrebno.
“On zna biti brutalan u svojoj strategiji. Kao povjesničar voli čitati o bitkama Julija Cezara, koji je bio neumoljiv,” rekao je Egbert Lachaert, bivši predsjednik stranke flamanskih liberala Otvorenog VLD-a i kolega s kojim je De Wever često žestoko polemizirao u javnosti.
De Wever se jednom pozvao na poznati citat bivšeg predsjednika SAD-a Harryja Trumana, da "ako želiš prijatelja u Washingtonu, nabavi psa". Čini se da isto vrijedi i za Belgiju.
Transformirao je N-VA iz pokreta s jednom temom u stranku širokog tematskog djelokruga, ekonomski desničarsku i kulturno konzervativnu, nazivajući je "flamanski CSU" u odnosu na konzervativne bavarske kršćanske demokrate.
“On je konzervativac, uvijek je to bio i ostao”, rekao je Karl Drabbe, koji je objavio neke od De Weverovih knjiga i potječe iz flamanskog pokreta.
Najnovija De Weverova knjiga, “On Woke”, označena je kao pamflet “protiv rata samouništenja koji dobar dio intelektualne elite vodi protiv modernog, zapadnog društva”.
Dok je njegova konzervativna ideologija ostala postojana tijekom godina, De Weverov preferirani način postizanja veće flamanske autonomije je evoluirao. Kako bi transformirao N-VA u vladajuću stranku, De Wever je morao više razmišljati u smislu moći i pokušaja mijenjanja zemlje iznutra, rekao je Drabbe.
Na kraju je to dovelo do masovne otimačine za vlašću.
N-VA je deset godina vodio regionalnu vladu Flandrije i bio je dio belgijske vladajuće koalicije između 2014. i 2018.
To je omogućilo flamanskim nacionalistima da prošire svoj utjecaj - ne samo unutar ključnih flamanskih pozicija kao što je luka Antwerpen, već i u najistaknutijim belgijskim gospodarskim institucijama kao što je Narodna banka ili u belgijskoj diplomaciji. De Weverova uloga u Antwerpenu dala mu je platformu da se profilira kao snažni desničar koji nema milosti prema kriminalu, domaćim terorističkim mrežama i drogama.
Takva namjerna, postupna akumulacija moći ima sasvim drugačiji osjećaj od provokativnog De Wevera koji je 2005. odvezao 12 kamiona natovarenih lažnim novcem u južnu regiju Valonije u kojoj se govori francuski jezik — samo kako bi naglasio da Flandrija krvari previše novca prema svom siromašnijem susjedu.
De Wever ima veliki talent da se promijeni iz temelja, smatra Bart Maddens, politolog s Katoličkog sveučilišta u Leuvenu.
"Odrastao je kao buntovnik, s puno duhovitosti. A onda se postupno transformirao u više državnika s više predsjedničke privlačnosti", rekao je Maddens.
Međutim, tijekom uspona na vlast, De Wever nije uspio ispuniti najvažnije obećanje: više flamanske autonomije, što bi u konačnici dovelo do flamanske neovisnosti.
"Povijest ima svoj smjer i ne može se izmijeniti. Postojale su zapravo još samo dvije zemlje u Europi poput Belgije: Čehoslovačka i Jugoslavija. Dvije od tri su već nestale", rekao je De Wever u intervjuu za De Tijd.
Unatoč političkom pragmatizmu, flamanska stvar duboko je ukorijenjena u njegovu politiku i obiteljsku povijest. Njegov otac stavio je člansku iskaznicu flamanske nacionalističke stranke koja je prethodila N-VA u De Weverovu pelenu ubrzo nakon njegova rođenja. Njegov brat Bruno jedan je od najpoznatijih povjesničara flamanskog nacionalizma.
"De Wever i njegova stranka daleko su dogurali", rekao je Wouter Beke, zastupnik Europskog parlamenta, koji je bio predsjednik stranke flamanskih kršćanskih demokrata između 2010. i 2019., često pregovarajući sa svojim kolegom iz N-VA.
Beke i De Wever, koji su se upoznali na istom sveučilištu, uvijek su dijelili duboko međusobno poštovanje.
Stvari su sada drugačije.
De Wever je belgijske izbore u lipnju vidio kao trenutak "sad ili nikad" za svoj životni politički cilj. Jedini način da se stvari pokrenu, tvrdio je tijekom kampanje, bio je da sam preuzme najvišu dužnost.
"Prisutna je velika frustracija unutar N-VA da unatoč izbornim uspjesima, stranka nikada nije uspjela ništa postići u smislu državne reforme", rekao je politolog Maddens.
“To počinje opterećivati i De Wevera osobno i N-VA općenito. Oni ne žele propustiti ovu povijesnu priliku ili ući u povijest kao flamansko-nacionalistička stranka koja nije uspjela postići ništa u smislu autonomije.”
De Wevera sada čeka velika, gotovo nemoguća zagonetka. Kako bi postigao veću flamansku autonomiju, mora pridobiti svoje kolege koji govore francuski, što bi moglo dovesti do višegodišnjeg političkog kaosa.
Godinama su se frankofoni političari ponosili time što ne pregovaraju s čovjekom kojeg vide kao vraga. Međutim, sada kada je ekstremno desničarski Vlaams Belang stekao prednost u Flandriji, De Wever gotovo da djeluje mainstream i u frankofonskoj Belgiji.
Ipak, iako bi njegovo prihvaćanje kao belgijskog premijera funkcioniralo, nisu zainteresirani za pregovore o još jednoj institucionalnoj reformi.
To znači da je De Wever mjesecima pregovarao s flamanskim demokršćanima, flamanskim socijalistima i liberalima koji govore francuski kako bi uspostavio vladu desnog centra s ciljem da dovede u red financije u zemlji. Paralelno, ta bi nova vlada postavila temelje za veću regionalnu autonomiju, iako malim koracima.
Neizbježno, to dovodi do rizika od propasti kada je u pitanju dodatna flamanska autonomija.
Također, krajnje desna oporba dobit će lako streljivo za napad: odustaje li De Wever ponovno od svojih načela u zamjenu za vlast?
“Oni koji pokušaju isušiti belgijsku močvaru riskiraju prije svega da se sami u njoj utope”, komentirao je Tom Van Grieken, predsjednik stranke Vlaams Belang.
Istaknuti političar N-VA itekako je svjestan tog rizika, rekli su belgijski dužnosnici upoznati s njegovim razmišljanjima, kojima nije bilo dopušteno slobodno govoriti zbog pregovora s vladom.
Nije slučajnost da je De Wever svoj pobjednički govor 9. lipnja započeo latinskom izrekom ad astra per aspera: Kroz trnje do zvijezda.
De Weveru je bilo dovoljno teško doći do mjesta gdje je sada, ali problemi koji dolaze mogli bi biti još gori. Pitat će se može li izdržati premijersku dužnost koja bi mu potencijalno mogla uništiti ugled kako bi postigao vrhunac flamanske neovisnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....