Barroso kao lobist banke Goldman Sachs tražio usluge od povjerenika EU

Za ovaj slučaj savršeno odgovara narodna poslovica “u postolara najgore cipele”. Jer, Europska komisija je tijelo zamišljeno da se bori protiv svih oblika protupravnog djelovanja u zemljama EU.

Dijelom i zbog toga su povjerenici jako dobro plaćeni, a ni ostali se golemi birokratski aparat u Bruxellesu (koji plaćaju svi građani EU) ne može požaliti na plaće. Ali, lijepo kaže Katolička crkva, pohlepa je jedan od smrtnih grijeha, samo malo tko o tome razmišlja za života. I da nastavimo u tonu s početka - riba smrdi od glave.

Da malo pričamo

Pa je tako, zahvaljujući ustrajnom radu ALTER-EU, nevladine skupine koja vodi kampanju za transparentnost u lobiranju, javnost doznala da su se prošlog listopada u Bruxellesu sreli Jose Manuel Barroso i Jyrki Katainen. Prijepis njihovih SMS poruka glasi: “Hej, Jyrki, što ima? Bit ću u Bruxellesu 25. listopada. Što kažeš da malo pričamo o trgovini i obrani?”. Slijedi odgovor: “Hej, stari, dugo se nismo vidjeli. Svakako! Nađemo se u Silken Berlaymont hotelu”. Ne bi bilo ništa sporno u tome da se dva prijatelja sretnu u hotelu i popričaju da jedan od njih, Barroso, nakon dva mandata na čelu EK sada ne radi za banku Goldman Sachs, a drugi je povjerenik i potpredsjednik Komisije koja donosi brojne odluke vezane za trgovinu i obranu.

Katainen je ALTER-EU poslao pismo u kojem je priznao da se sastanak održao, da su na njemu bila samo njih dvojica te da se razgovaralo o “trgovini i obrani”. Finski je povjerenik na kraju pisma dodao i kako je to njegov jedini susret s Barrosom otkad je ovaj u srpnju 2016. godine počeo raditi za Goldman Sachs. Da bi svoje očitovanje zaključio frazama poput “Komisija se zalaže za transparentnost” i slično.

Bijesni Grci

Problem ima dodatnu težinu jer je upravo Barroso izazvao skandal kad je prešao u Goldman Sachs. Naime, on je svojim prelaskom na rad u banku doveo u pitanje svoje djelovanje kao predsjednika EK koji je zagovarao mjere štednje, a posebno zbog uloge ove banke u slučaju grčke financijske krize. Kad je taj transfer otkriven, Barroso je obećao da će izbjegavati poslove vezane uz EK. Čega se očito i nije pretjerano držao. Komisija je nakon toga krenula u izradu novog kodeksa ponašanja za povjerenike, ali on je stupio na snagu tek 31. siječnja ove godine.

No, sasvim je razumljivo da je Katainen trebao biti svjestan da se ne bi trebao sretati s Barrosom, barem ne sam. Pa se našao u sadašnjoj situaciji u kojoj je na njega pala sjena sumnje da je pod utjecajem visokopozicioniranog bankara. I dodatno narušio loš dojam koji o povjerenicima i eurokratima imaju građani EU, a koji tako dobro iskorištavaju populističke stranke i tako podrivaju cjelokupni projekt europske budućnosti. Katainen je cijeli slučaj pokušao rasvijetliti u razgovoru za EUobserver u kojem je rekao kako je već dugo “prijatelj s Barrosom” te da “ako je netko lobirao, to sam bio ja jer sam pričao većinu vremena”. Ukratko, bivši finski premijer je tvrdio da je riječ o pogrešnom dojmu.

Zašto nema imena?

U razgovoru je inzistirao da je on tražio da se taj sastanak, iako je riječ o prijateljima, uvede u njegov dnevni raspored, ali ondje stoji samo: “The Goldman Sachs Group, Inc. (GS)”. Nema Barrosova imena. Što izaziva dodatnu sumnju. Jer, kako navodi EUobserver, povjerenik se službeno smije sretati s lobistima, ali Barroso nije prijavljen u registru lobista EU. Jean-Claude Juncker, predsjednik Komisije, jučer je rekao kako je “sastanak bio u skladu sa svim pravilima” i da ne vidi ništa čudno.