Britanka iz Yorkshirea, Lindsay Sandiford već deset godina čeka datum svog pogubljenja u jednom od najgorih zatvora u Indoneziji - ironično poznatom kao Hotel K, prenosi Daily Mail.
Baka dvoje unučadi je u zatvoru Kerobokan od 2013. godine, nakon što je uhvaćena na letu iz Bangkoka na Bali s kovčegom punim kokaina vrijednog oko 1.6 milijuna funti.
Prethodno nije bila osuđivana i tvrdila je da ju je narko-banda sa sjedištem u Velikoj Britaniji natjerala da prokrijumčari kokain, prijeteći smrću jednom od njena dva sina.
Izrečena joj je smrtna kazna iako je surađivala s policijom u akciji uhićenja osoba na višem položaju u bandi.
Ken Macdonald, odvjetnik za ljudska prava i bivši ravnatelj javnog tužiteljstva Ujedinjenog Kraljevstva, iskazao je svoje negodovanje njenom kaznom i rekao da se s njom postupalo "prilično strogo".
Navodni vođa narko-bande, Julian Ponder, pušten je iz zatvora Kerobokan krajem 2017. godine nakon glasina da je plaćeno više od milijun funti mita kako bi se odbacile optužbe za krijumčarenje droge protiv njega, njegove bivše partnerice Rachel Dougall i kolege Paula Bealesa.
Sandiford će biti prebačena na Nusa Kambangan, poznat kao Otok pogubljenja i strijeljana u ponoć s desetak drugih zatvorenika ako njena smrtna kazna bude potvrđena.
Zatvorenici imaju izbor hoće li sjediti ili stajati kada im pucaju u srce. U slučaju da prežive, strijeljaju ih u glavu.
Krijumčari droge suočeni su sa strogim kaznama u toj zemlji, a oko 80 posto zatvorske populacije koja je počinila prekršaje vezane uz drogu, osuđeno je na smrtnu kaznu.
Unatoč tom ogromnom broju, zatvor je zadnji put izvršio smrtnu kaznu 2015. godine. Sandiford bi se mogla suočiti s pogubljenjem u bilo kojem trenutku, ako ne uloži konačnu žalbu.
- Stvarno ne mogu podnijeti da opet nekoga molim za pomoć. Dovoljno sam se puta opekla. Imala sam deset različitih odvjetnika, rekla je očajna Sandiford.
Smatra da bi zbog pravnog procesa postala samo još više ljuta, ogorčena i cijela situacija bi bila destruktivna. Ne želi ni pomoć Ministarstva vanjskih poslova jer vjeruje da su povezani s Ponderom.
- Kad bi se počeli miješati, vjerojatno bi me još ranije pogubili, vjeruje ova 64-godišnjakinja.
Sada je već sijeda i boluje od artritisa, pa dane provodi štrikajući u skučenoj ćeliji zatvora koju dijeli s četiri druge zatvorenice, od kojih su većina slabo obrazovane lokalne žene također osuđene za kaznena djela vezana uz drogu.
U zatvoru je smješteno 1300 zatvorenika – četiri puta više od broja ljudi za koji je zatvor izgrađen 1979. godine. Zatvorenici ga također opisuju kao paklenu rupu s čestim ubojstvima, silovanjima, predoziranjem drogom i nasiljem.
Glasne obavijesti i sirene na razglasu dio su svakodnevice, a zatvorenici se neprestano bore za mjesto u pretrpanim ćelijama.
Još jedna zatvorenica iz Kerobokana, Rachel Dougall, koja je bila osuđena na zatvorsku kaznu od godinu dana jer nije prijavila zločin, ispričala je 2017. godine za Daily Mail Australia da je doživjela živčani slom dok je bila unutra.
Rekla je da je bila zatvorena s "ovisnicima o drogama, HIV pozitivnim osobama i seksualno agresivnim lezbijkama".
- Većina žena je bila na drogama skoro svaki dan. Ako imaš novca, čuvari bi ti dali sve što želiš. U susjednom muškom zatvoru čak su plaćali prostitutkama za noćne posjete, tvrdi Dougall.