U svojem najnovijem izvješću, američki think tank Institut za istraživanje rata (ISW) analizirao je trenutačno ponašanje ruskog predsjednika Vladimira Putina kada je invazija na Ukrajinu u pitanju.
ISW govori o stalnim naporima ruskog predsjednika da traži potpunu ratnu pobjedu, za koju se, kako se navodi, čini da je uvjeren kako je može postići. Čini se, kako se navodi, da Putin odbacuje ideju koja sve više prevladava u zapadnom diskursu, prema kojoj trenutačna vojna realnost zahtijeva ili barem podržava rješenje sukoba pregovorima.
Niti Ukrajina niti Zapad Putina ničim nisu uspjeli uvjeriti da mora razmotriti prihvaćanje kompromisnog rješenja. Umjesto toga, navode u ISW-u, vladar Kremlja ostaje usredotočen na postizanje svojih početnih ratnih ciljeva kroz dugotrajni sukob u kojem želi ili pobijediti silom ili slomiti volju Ukrajinaca nakon što im, kako se on nada, Zapad prestane pružati podršku.
Analitičari ISW-a smatraju da su višestruke uspješne ukrajinske protuofenzive itekako potrebne, ali da one istovremeno ne bi bile dovoljne da se uvjeri Putina da pregovara pod prihvatljivim uvjetima.
Ishodi ratova, ističu u ISW-u, često se određuju na bojnom polju pregovorima koji samo potvrđuju vojnu stvarnost. Putin vjerojatno u tom smislu ima primjer Drugog svjetskog rata u Europi. No, Putin je taj koji je započeo rat i ključni je akter koji mora shvatiti i donijeti odluku da ne može postići svoje ciljeve vojnom silom te da umjesto toga treba tražiti rješenje u pregovorima. Rat će se, kako se navodi, produžiti sve dok Putin vjeruje da može nametnuti svoju volju Ukrajini borbom ili slamanjem volje.
Ne nudi prijedloge kompromisa
Putin i dalje nije došao do zaključka da njegova ‘specijalna vojna operacija‘ ne ide po planu, unatoč očitom neuspjehu njegovih vojnih napora ove zime. Nakon što ‘energetska ucjena‘ Europe nije uspjela, odnosno Europa se nije ‘smrznula‘ bez ruskog plina protekle zime, ruska vojna zimsko-proljetna ofenziva u regijama Doneck i Luhansk nije pokazala rezultate koji bi se mogli u bilo kojem pogledu mogli smatrati impresivnima.
Bahmut, koji opsjedaju ruske snage predvođene borcima plaćeničke grupe Wagner, niti nakon više od devet mjeseci nije osvojen. Napori kod Avdiivke također su, kako smatraju u ISW-u, zasad neučinkoviti, a manevrima kod Vuhledara u zapadnoj Doneckoj oblasti nije postignut nikakav napredak, uz golemu cijenu u ljudstvu i vojnoj opremi.
K tome, ruski proratni vojni blogeri, ruski, ukrajinski i zapadni mediji prepuni su najava I rasprava o nadolazećoj ukrajinskoj protuofenzivi, koja nije upitna i pitanje je jedino kada će se i gdje dogoditi. Ovo bi, navode u američkom think tanku, bio prikladan trenutak da Putin zaključi kako Rusija ne može silom nametnuti svoju volju Ukrajini te da mora tražiti kompromisno rješenje. No, ruski predsjednik, kako ocjenjuju, očito nije došao do takvog zaključka te, umjesto toga, mobilizira rusku vojnu industriju i priprema se za dugotrajni rat.
Iako je i kineski predsjednik Xi Jinping, koji je nedavno boravio u trodnevnom posjetu Moskvi, ponudio svoju pomoć kada su pregovori u pitanju, Putin je i dalje predan postizanju svojih ciljeva silom, što je vidljivo iz toga da ne nudi nikakve prijedloge za kompromisni mir već ga zanima isključivo potpuna pobjeda u dugotrajnom ratu.
U skladu s tim, Kremlj nastavlja s ofenzivnim operacijama kod Bahmuta i Avdiivke te uz linije Luhanska i Donecka, no realnost je, navodi ISW, da su ovi napadi postali ne samo besmisleni, već i štetni za ruske pripreme za iduću fazu ovog rata, koja je vezana za nadolazeću ukrajinsku protuofenzivu. Ruske snage možda i mogu, iako ne nužno, potisnuti ukrajinske vojnike iz Avdiivke ili Bahmuta, ali Rusija time neće dobiti značajnu operativnu prednost jer nemaju sposobnost iskoristiti takav napredak. Čini se da je mala vjerojatnost da će Rusi ostvariti bilo kakve dobitke koji su čak i taktički značajni u zapadnom Donecku ili na većem dijelu linije u Luhansku, ali se bez obzira na to napadi u tim područjima nastavljaju.
Ipak, njegova tvrdoglavost u provođenju ovih ofenzivnih operacija mogla bi imati smisla u dugotrajnom sukobu tijekom kojeg bi zapadna podrška Ukrajini opadala ili bi čak prestala. Također, ruski predsjednik može te operacije provoditi kako bi stvorio uvjete za dogovoreno rješenje prema uvjetima koje je već artikulirao, a koji uključuju međunarodno priznanje ruske nezakonite aneksije regija Doneck, Luhansk, Zaporižje i Herson, s tim da ih ruske snage doista u cijelosti okupiraju, budući da nijednu ne Rusija ne kontrolira u potpunosti.
Računa isključivo na potpuni vojni uspjeh
Također, kako ističu analitičari ISW-a, neophodan je uspješan niz, a ne samo jedna ukrajinska protuofenziva, što je vjerojatno ključno za kreiranje bilo kakve perspektive rješenja sukoba putem pregovora, pod uvjetom da Putinu i njegovom unutarnjem krugu u Kremlju postane jasno da se ruske oružane snage ne mogu nadati poboljšanju ishoda rata nastavkom borbi. U ovoj fazi rata ruske su snage pokazale da nisu u stanju ostvariti značajne uspjehe, dok su iza ukrajinskih snaga dva velika vojna uspjeha - osim odbacivanja napada na Kijev na početku invazije, tu su kasnije uspješne protuofenzive u regijama Harkiv i Herson.
Ipak, kako se navodi, nije sigurno hoće li Putin ikada prihvatiti ovu vojnu realnost. "Može odlučiti nastaviti s borbom, sa ili bez pauze, onoliko dugo koliko je potrebno da postigne sve svoje ciljeve. Njegova retorika i postupci, kao i obrasci iz prošlosti, svakako upućuju na tu mogućnost. Rješenje pregovorima stoga može biti nedostižno jer Putin neće prihvatiti stvarnost da on zapravo ne može osvojiti Ukrajinu", navode u think tanku.
Kada se sve uzme u obzir, Ukrajina i Zapad ne bi trebali računati na slom Putinove odlučnosti da vojno pobijedi u ratu, ali isto tako ne bi trebali odbaciti mogućnost da bi on u nekom trenutku mogao zaključiti da troškovi i rizici nastavka borbe više nisu opravdani nekim potencijalnim dobicima. Ipak, Putin zasad ne stavlja na stol nikakve uvjete za pregovore, već računa isključivo na potpuni uspjeh Rusije, zaključuju u ISW-u.