Alarm u Pekingu, izvlače se milijarde, tvrtke u egzodusu, slijedi sastanak svih sastanaka: ‘To im je jedina nada...‘

Indija je najbrže rastuća velika ekonomija na svijetu, povoljne demografije i geopolitičkog vjetra u jedrima dok vlade i multinacionalne kompanije traže prijateljsku alternativu Kini, piše 13. studenog analitička kuća Gavekal. Narodna Republika Kina ove godine, prvi put nakon 1960., bilježi pad broja stanovnika. Ne bi to bio problem, ali pad je postao trend koji ozbiljno ograničava mogućnosti kineske ekonomije s proizvodne i potrošačke strane.

Dionice kineskih banaka su na bezmalo rekordno niskim vrijednostima jer ulagači oprezno promatraju izloženost problematičnom sektoru nekretnina, piše u utorak Nikkei Asia. Bankovni sektor čini otprilike 10% vrijednosti kineske burze čiji pad odražava rizik ekonomske krize u Kini, dodaje Nikkei.

Li Keqiang, bivši kineski premijer, preminuo je krajem listopada. Smrt bivšeg premijera nije izazvala sumnje, kako to biva primjerice, u Rusiji, jer NR Kina to radi suptilnije. Na položaju premijera je bio od 2013. do ove godine kad je, u skladu s politikom koju je uspostavio Deng Xiaoping, napustio položaj. Pravilo je to za sve osim Xi Jinpinga, predsjednika, glavnog tajnika Partije, šefa vojske, svega.

Li se nadao da će nastaviti tržišne politike, reforme, ali Xi to nije volio pa je kineska ekonomija upala u teškoće koje su postale bjelodane već tijekom pandemije koja je krenula iz kineskog grada Wuhana. Alarm uzbune pokrenuo je nekretninski div Evergrande u jesen 2021. godine, koji nije uspio u roku isplatiti kupon vlastite obveznice što je uzdrmalo cijeli sektor koji predstavlja oko četvrtine kineske ekonomije. Vlasti su situaciju uspjele ublažiti, ali ne i smiriti, pa rejting agencija Moody‘s ovog tjedna upozorava da će daljnje slabljenje nekretninskog tržišta negativno utjecati na rast.

Strukturni je problem političke naravi jer se Xi protivio Lijevim idejama, koji se u konačnici morao prikloniti predsjednikovoj odluci da se u ekonomiju uvede više državne kontrole. Adam Ni, neovisni kineski politički analitičar, opisao je Lija kao "premijera koji je ostao nemoćan dok je Kina oštro skrenula s puta reformi i otvaranja". Tvrtke, privatne također, morale su osnovati partijske ćelije čiji se šefovi izravno petljaju u poslovanje. Xi zaboravlja Dengovu maksimu “nije važno je li mačka bijela ili crna, važno je da hvata miševe” te da neki ljudi moraju postati bogati.

Vraća se ideji uravnilovke tezom “zajedničkog prosperiteta” i početkom ovog desetljeća slijedi oštar udar na moćne internetske divove koji se, konačno, povinuju odlukama Partije. Izbora nije bilo, jedan od najbogatijih, Jack Ma, osnivač Alibabe, jedno je vrijeme nestao iz javnosti.

Stvara se tako ozračje koje ne potiče poslovne pothvate, pa ne čude rezultati istraživanja Europske središnje banke: više od 40 posto multinacionalnih tvrtki očekuje da će u idućim godinama preseliti proizvodnju u politički prijateljske zemlje, a najviše ih brine rizik vezan uz Kinu. Strane su tvrtke izvukle više od 160 milijardi dolara ukupne zarade iz Kine tijekom šest uzastopnih tromjesečja do kraja rujna, piše The Wall Street Journal prema analizi kineskih podataka.

U ranijim su razdobljima većinu profita reinvestirali u zemlji. Riječ je o neobično dugotrajnom nizu odljeva profita koji pokazuje koliko privlačnost zemlje slabi za strani kapital. Tom su procesu pripomogle i okolnosti na globalnom tržištu, dok su kamate na Zapadu porasle, NR Kina je u listopadu drugi put ove godine potonula u deflaciju.

Bujica zarade koja napušta Kinu gurnula je ukupna izravna strana ulaganja u drugo najveće svjetsko gospodarstvo u crveno u trećem tromjesečju, piše WSJ. Početkom mjeseca je objavljeno da je Kina zabilježila prvi kvartalni manjak u izravnim stranim ulaganjima: preliminarni podaci o kineskoj bilanci plaćanja pokazali su minus u obvezama izravnih stranih ulaganja u razdoblju od srpnja do rujna od 11,8 milijardi dolara. Prvi je to tromjesečni manjak otkad je kineski regulator počeo prikupljati podatke 1998. godine, piše Reuters.

Prepreke razvoju kineske privrede su i veliki dugovi s kojima se suočavaju lokalne vlasti, a MMF procjenjuje da je 30% tih dugova neodrživo. Dodatni je problem proces “smanjenja rizika” koji provode SAD i EU prema Beijingu/Pekingu. Proces je to koji se ogleda u brojkama, kineski BDP je 2021. godine bio 75% američkog da bi u trećem tromjesečju ove godine pao na 64% u trećem tromjesečju, otprilike na razini 2017. godine.

Demografija, fiskalna politika i financijski sektor su ozbiljno pritisli kinesku ekonomiju, ali ona ima i zdravu, čvrstu točku, proizvodnju. NR Kina je i dalje globalna tvornica. Greg Ip u WSJ piše: “Iako Xi loše upravlja ekonomijom, kineska proizvodna moć će se održati zbog ukorijenjenih konkurentskih prednosti: velike, integrirane i prilagodljive baze proizvođača, pouzdane i skromno plaćene radne snage i znanja o upravljanju.”

U takvim je okolnostima pao i ekonomski rast, koji ove i sljedećih godina vjerojatno neće prijeći 5%, što je cilj koji je Partija zadala. Zato u utorak Reuters piše da podršku financijskim tržištima pruža nada u napredak pregovora o otvorenim ekonomskim pitanjima SAD-a i Kine kad u srijedu u San Franciscu sjednu za stol predsjednici Joe Biden i Xi.