DESTABILIZACIJA

ALARM U NAJMANJOJ ČLANICI EUROPSKE UNIJE: STIŽE KRIZA KOJA BI MOGLA UNIŠTITI EU: Putin u Libiji potpiruje novi rat, novi val migranata nećemo izdržati

S lijeva na desno: Vladimir Putin, eksplozija tijekom rata u Libiji, ilegalni migranti zadržani u Tripoliju, vojnici Libijske nacionalne vojske i general Khalif Haftar
 Sergej Karpuhkin / Goran Tomašević / Hani Amara / Esam Al Fetari / Reuters

Malo koji događaj je toliko uzdrmao Europsku uniju kao što je to bila velika migrantska kriza koja je počela 2015. i prelila se u dobar dio 2016. godine.

Tako je pretprošle godine više od milijun ljudi došlo na teritorij Europe, što je izazvalo probleme diljem kontinenta, a najveći kaos nastao je granicama država diljem takozvane "Balkanske rute" kojom su migranti prolazili u bogatije države zapadne i sjeverne Europe. Njihov cilj je uglavnom bila Njemačka, čije je granice Angela Merkel otvorila riječima "Mi to možemo" i prihvatila stotine tisuća izbjeglica i migranata, najviše iz Sirije, Iraka i Afganistana.

Već u 2016. godini broj izbjeglica se značajno smanjio, te je prema podacima Frontexa (Agencije EU za kontrolu granica) u Europu pristiglo 364.000 migranata. Ovaj veliki pad najvećim je dijelom rezultat dogovora EU i Turske prema kojem je predsjednik te države Recep Tayyip Erdogan pristao smanjiti broj migranata koji žele napustiti njegovu državu za Stari kontinent i k tome nazad primiti tisuće njih koji su to već učinili. Zauzvrat bi Turska trebala dobiti milijarde dolara pomoći da se nosi s milijunima izbjeglica u vlastitoj državi, vize za državljane Turske koji putuju u EU trebale bi se ukinuti, a pregovori Turske i EU ubrzati. No, otkako je Erdogan svom silom navalio na čistke poslije neuspjelog puča, ova posljednja dva dijela dogovora čine se gotovo neostvarivim.

Iako ekonomski migranti i izbjeglice sve rjeđe idu prema EU iz Turske, to nije slučaj s drugim dijelom Mediterana. Naime, samo je prošle godine 181.000 ljudi pokušalo prijeći Sredozemno more s polazištem iz Libije, afričkog dijela obale koji je najbliže Italiji. Većina njih su ekonomski migranti, a otprilike njih 4500 taj put nije preživjelo. Čak i u zimskim uvjetima stotine njih se i dalje ukrcavaju na nesigurne i prenatrpane brodove kojima ih krijumčari dopremaju na obale Italije, često na otok Lampedusu.

Upozorenje s Malte

Pravi problem nastupit će kad vrijeme zatopli, a neki visoki dužnosnici i lideri država članica EU upozoravaju da Uniju čeka nova velika migrantska kriza, s desecima tisuća ljudi koji će iz Libije krenuti put Italije. Najglasniji među njima je premijer najmanje države članice, Malte:

- Kada nastupi proljeće broj ljudi koji će prelaziti Mediteran dosegnut će rekordne razine. Naš izbor se sastoji u tome da pokušamo nešto učiniti sada ili se možemo hitno sastajati u travnju i svibnju i nastojati smisliti neko rješenje - rekao je Joseph Muscat čija je država upravo preuzela predsjedanje Europskom unijom, piše Associated Press.

Muscatov šef diplomacije George Vella još je u petak detaljnije pojasnio od kakvog to zapravo izbjegličkog vala njegov premijer strahuje. Predviđa da ljudi koji će nagrnuti u Europu neće biti samo ekonomski migranti, koji su se dosad većinom ukrcavali na brodove na libijskoj obali, do koje su nerijetko dolazili iz južnijih afričkih država. Vjeruje da će to biti sami Libijci koji će se dati u bijeg od građanskog rata, do čijeg će razbuktavanja, kako stvari trenutno stoje, uskoro gotovo sigurno doći.

Razlog za takav izgledni razvoj događaja u Libiji leži u napredovanju generala Khalifa Haftara, piše EU Observer.

Haftara se smatra najmoćnijim vojskovođom u Libiji, s velikim iskustvom koje seže duboko u 20. stoljeće kad je sudjelovao u puču kojim je Moamar Gadafi 1969. godine došao na vlast. Tijekom rata s Čadom 80-ih godina Haftar je bio zarobljen, a tada je s grupom časnika počeo planirati kako da Gadafija zbaci s vlasti. Iz zarobljeništva je pušten 1990. godine nakon čega je otišao u Sjedinjene Američke Države u kojima je proveo gotovo dva desetljeća, a Gadafijeva vlast ga je u odsustvu osudila na smrt zbog zločina protiv Džamahirije.

Tijekom rušenja (i kasnijeg ubojstva) Gadafija bio je jedan od najviše pozicioniranih zapovjednika snaga koje su dugogodišnjeg bivšeg čelnika zbacile s vlasti, a 2014. godine bio je zapovjednik libijske vojske kada je Nacionalni kongres odbio predati vlast, zbog čega se okrenuo protiv njih i njihovih islamističkih saveznika. Haftar od tog trenutka podržava istočni parlament i de facto vodi vladu sa sjedištem u Tobruku te se već dvije godine sa svojom Libijskom nacionalnom vojskom bori protiv islamista i drugih boraca u Bengaziju i drugdje na istoku zemlje. U svakom slučaju, za iskusnog zapovjednika se kaže da gotovo nema strane u Libiji za koju se i protiv koje se nije borio.

Rusija se angažira u Libiji?

Haftar i njegove snage sada se približavaju sjedištu vlasti priznate od UN-a u Tripoliju, što malteški ministar vanjskih poslova Vella vid kao veliki problem:

- Njegove trupe polako napreduju s istoka prema zapadu gdje bi se potencijalno mogle spojiti s njegovim saveznicima i kolegama sa zapada države, nakon čega bi mogli krenuti prema Bani Walidu, Misrati i Tripoliju. To bi bilo katastrofalno jer bi buknuo građanski rat i imalo bismo mnoštvo izbjeglica koje žele pobjeći iz Libije - smatra Vella.

Malteški ministar upozorio je da Haftar u svemu ima i ne tako prešutnu potporu Rusije koja je dosad, tvrdi on, poštivala embargo prodaje oružja Libiji, iako je Haftar, opet po njegovim riječima, nekoliko puta išao u Moskvu tražeći oružje.

No, prošli je četvrtak Haftar bio gost na ruskom nosaču aviona Admiralu Kuznjecovu koji se baš tada vraćao iz svoje misije u Siriji, prilikom čega je putem videoveze razgovarao s moćnim ruskim ministrom obrane Sergejem Šojguom 'o borbi protiv terorizma na Bliskom istoku'. I dok se za Haftara zna da želi preuzeti vlast u Libiji, nije poznato koje su ruske namjere, iako Vella razborito smatra da je njihov cilj ojačati vojnu prisutnost na Mediteranu.

- Osobno se ne osjećam udobno. Svi znamo da je ruski san oduvijek bio da uspostave vojne baze na Mediteranu - rekao je Vella koji je podsjetio da Haftar nije jedini problem vlade nacionalnog jedinstva u Tripoliju (uspostavljene UN-ovim posredništvom prije nešto više od godinu dana, a koju bi se iz toga imalo smatrati legitimnom i u međunarodnim odnosima). Prošli tjedan vlast je ondje bezuspješno pokušao srušiti drugi vojskovođa, ujedno i bivši premijer, Khalifa Ghwell. I to mu nije bio prvi pokušaj.

- Libija je na putu da postane propala država. Nadajmo se da do toga neće doći - rekao je Vella, očito slijep na činjenicu da je Libija propala i u neprestanom kaosu još otkad su razne paravojne postrojbe uz pomoć zapadnih snaga na čelu s Francuskom i Ujedinjenim Kraljevstvom, svrgnule Gadafija s vlasti.

Budući da je ta intervencija uz okolnosti na terenu za posljedicu imala katastrofu, bilo kakvo novo vojno uplitanje država članica EU u Libiju ne čini se realnim, iako povremeno dolaze apeli za nekakvom akcijom. Posljednji ozbiljniji pokušaj bio je uoči formiranja vlade nacionalnog jedinstva pod pokroviteljstvom UN-a, u vrijeme kada se na nekoliko strateških lokacija u Libiji utaborila Islamska država. Ideja je tada bila da bi vojna pomoć stigla kada bi legitimna vlada u Tripoliju uputila formalni zahtjev za njom. No, na kraju je sve ostalo na ideji, a i ISIS je oslabio, a kao nadomjestak krvoproliću u njegovoj režiji na pomolu je spomenuti obračun generala Haftara s vlastima u Tripoliju.

Dogovor s Egiptom

Suočeni s prijetnjom nove migrantske krize, političari EU vjerojatno će se okrenuti prokušanom receptu koji je (zasad) upalio s Turskom. Dakle, dogovor s pojedinim državama na sjeveru Afrike prema kojem bi one same sprječavale migrante i s njima povezane krijumčare da se u masovnim brojevima ukrcavaju na brodove kojima bi došli do obala Italije. Tako malteški premijer Muscat smatra da libijskoj vladi nacionalnog jedinstva treba poslati više novca iz fondova kojima raspolaže EU te proširiti Operaciju Sofija, čiji je cilj zaustaviti krijumčarenje ljudi, na teritorijalne vode Libije.

No, to će zbog nestabilne situacije u Libiji biti vrlo teško dogovoriti i potom provoditi. Jer, niti vlast u Tripoliju kontrolira zemlju, niti Ujedinjeni narodi daju potporu Uniji za takav plan. Kao vjerojatnija opcija za dogovor kojim bi se pokušao kontrolirati priljev migranata čini se Egipat u kojem predsjednik Abdel-Fattah el-Sissi vlada čvrstom rukom (a nije bez utjecaja i u Libiji, gdje podržava ranije spomenutog Haftara). Prema podacima Frontexa, Egipat je postao sve češća lokacija iz koje migranti kreću u Europu, bilo jer im je bliži ako dolaze iz zemalja s Roga Afrike, bilo jer žele zaobići po život opasnu Libiju.

Egipatska ekonomija k tome je značajno oslabila nakon rušenja Hosnija Mubaraka, nemira i terorističkih napada zbog čega im je svaka financijska injekcija itekako dobrodošla.

- Egipat je država s kojom bismo mogli postići neki dogovor. Stabilna je do određene mjere, a zainteresirani su za dogovor jer i sami imaju problem s migracijom - smatra malteški ministar Vella.

No, bilo kakav dogovor morat će se postići relativno brzo, jer tijekom ljetnih mjeseci nova migrantska kriza mogla bi biti u punom zamahu, a osim Rusije koja već neko vrijeme radi na destabilizaciji EU ponajprije zbog ukrajinskog pitanja, i Donald Trump je Europi poručio da je čekaju teški dani.

- Radije bih se odmah suočio s problemom - zaključio je premijer Muscat, ali pitanje je koliko ga je njegovih europskih kolega čulo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 09:55