U podcastu ‘Prva linija‘ koji možete gledati na portalu jutarnji.hr i YouTube kanalu Jutarnjeg lista, bavimo se vojnim, obrambenim i sigurnosnim pitanjima s posebnim naglaskom na rat u Ukrajini. Naš stručni sugovornik u ovoj epizodi je Matija Blaće. Video i audio snimku emisije možete naći pri vrhu teksta.
Od samog početka ruske invazije na Ukrajinu protuzračna obrana (PZO) pokazala se kao ključna. Ruska strana raspolaže možda s najboljim PZO sustavima na svijetu, koje ima u velikom broju. S druge strane, ukrajinska PZO također se pokazala vrlo učinkovitom, ali na Zapadu se sve više postavlja pitanje koliko je tih sovjetsko/ruskih sustava Kijevu preostalo. I još važnije, kad će presušiti ukrajinska zaliha projektila za njih (ako već i nije). Kakav je trenutno odnos snaga između Rusije i Ukrajine kad je u pitanju protuzračna obrana i koliko je to bitno za najavljenu ofenzivu Kijeva, objašnjava nam Matija Blaće.
Video snimku podcasta pogledajte ispod
- Protuzračna obrana ovog trenutka možda je i najbitniji element rata u Ukrajini. Upravo zahvaljujući vješto složenoj protuzračnoj obrani Ukrajinaca rusko zrakoplovstvo nije uspostavilo dominaciju. Općenito gledano, protuzračna obrana jedna je od komparativnih prednosti sovjetskog i nakon toga ruskog sustava. U PZO sustave ulagali su više od Zapada, zbog čega oni imaju veći domet i sposobnost. Ukrajina je veliki broj tih sustava naslijedila od SSSR-a te je u prvom udaru očuvala glavninu njih pa uspostavila toliko dobar štit da je rusko zrakoplovstvo nakon dva tjedna odustalo od dubokih prodora. No, ti su sustavi starije proizvodnje, iz 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća i nisu osuvremenjeni, ističe Blaće.
Također, Rusi za razliku do Ukrajinaca imaju širi integrirani sustav protuzračne obrane.
- On se postiže raznim sredstvima od kojih mnoge Ukrajinci nemaju, a Rusi imaju. Na primjer AWACS zrakoplovima kojima otkrivaju ciljeve te tako dobivaju puno kompletniju sliku od ukrajinskih snaga, kojima doduše u tom pogledu donekle pomaže NATO. Rusi imaju veliku prednost i u elektronskom ratovanju, ali kad su u pitanju bazični dijelovi integriranih sustava tu je Ukrajina već nešto konkurentnija. Iako, Rusija i tu ima prednost u brojnosti i naprednije sustave poput S-400 i modernih varijanti S-300 koji su superiorni svemu što ima Ukrajina, a potencijalno i Zapad.
S-300 i Buk M-1 okosnica su ukrajinske PZO
Kad su konkretni sustavi u pitanju, naročito oni srednjeg i dalekog dometa, Blaće ističe da se Ukrajina u dalekom dometu prvenstveno oslanja na sustave S-300 u PS i PT varijanti koji pokrivaju od 65 do 90 km u daljinu i 20 km u visinu.
- Oni su od SSSR-a naslijedili vjerojatno do 250 lansera, ali nisu svi u funkciji. Definitivno se radi o brojci od preko 100, ali manje od 250 - od početka rata 2014. ta je brojka tajna. Ali i gubici Ukrajine u tom pogledu su sigurno značajni. Osim ovih sustava, Kijev ima i dvije baterije S-300V sustava koji je nešto moderniji i pruža mogućnost presretanja i balističkih raketa, kaže naš sugovornik.
Blaće ističe i da je za Ukrajinu vrlo važan sustav srednjeg dometa Buk M-1.
- Iako su ruski Bukovi (M-2 i M-3) moderniji i ovaj sustav je pravi ubojica. On je mobilan, oklopljen je, može funkcionirati kraj prve linije i koliko je poznato oborio je 60 posto svih ruskih zrakoplova od početka invazije.
Ruski arsenal PZO sustava je pak itekako moćan, ističe Blaće.
- Imaju S-400 koji ima puno veći domet od S-300, a imaju i S-300 Vitjaz koji također veći domet i naprednije radare od ukrajinskih sustava. K tome, Rusija ima preko 80 baterija ovih sustava (S-400 i S-300), a rekao bih da je pola od toga možda uključeno u rat u Ukrajini. Što se tiče srednjeg dometa, Rusi imaju naprednije verzije Bukova koji imaju veći domet, a tu su i sustavi kraćeg dometa Tor, Kub, Osa. Ne treba zaboraviti ni Pantsir koji kombinira topove i rakete, a Ukrajina usporedivi sustav nema.
Za sustave kraćeg dometa Blaće pak ističe da se koriste prvenstveno protiv jurišnih zrakoplova i helikoptera.
- Njihov učinak bio je prilično dobar na bojištu. Tu su ruski sustavi Igla i Strela, a onda i američki Stinger. Oni su se pokazali vrlo korisni i u borbi protiv dronova. Britanski Starstreak je interesantan, vrlo je brz i navodno je najučinkovitiji od sustava kratkog dometa u Ukrajini, napominje naš sugovornik.
Veliki problem za Ukrajinu
Ako kao točne uzmemo podatke koji su procurili iz Pentagona prošlog mjeseca (a i dalje nije jasno je li riječ o namjerno puštenim dezinformacijama), Ukrajina je već ostala bez projektila za Buk sustave, a 3.5.2023. navodi se kao datum kad će presušiti i zaliha projektila za S-300. Pretpostavimo li da su te informacije točne, za Kijev to nije dobra vijest.
- Točne brojke ne znamo, ali ove iz dokumenata se otprilike poklapaju se s pretpostavkama o broju raketa s kojim je Ukrajina raspolagala početkom invazije. Neminovno dolazi trenutak kad će te zalihe presušiti, iako se čini da ih Ukrajina ipak još nešto ima. Ali to je vjerojatno vrlo malo i Ukrajinci definitivno moraju štedjeti projektile, što se najviše odnosi na one koje koristi Buk. Nažalost, te rakete proizvode se samo u Rusiji, a NATO partneri svoje su zalihe uglavnom već isporučili, kaže Blaće.
Kako Ukrajinci troše zalihe projektila za svoje sovjetske sustave, a istovremeno primaju relativno mali broj zapadnih PZO sustava, moglo bi im se dogoditi da se moraju fokusirati na zaštitu najvažnijih ciljeva i potencijalno povući s nekih područja, smatra Blaće.
- Naročito je problem na prvoj liniji. Naime, donirani zapadni sustavi poput IRIS-T-a, NASAMS-a i Patriota su jednako dobri ili bolji od onog čime Ukrajina raspolaže, ali su bitno manje mobilni i vrjedniji pa će samim time vjerojatno biti gurnuti u pozadinu za zaštitu velikih gradova, kaže Blaće koji potom objašnjava sve prednosti, ali i nedostatke sustava Patriot.
Koliko PZO sustava treba Kijevu?
- Ne znamo u kojoj su verziji stigli u Ukrajinu, ali se u svakom slučaju radi o dobrom i dokazanom sustavu. No, ima i svoja ograničenja, napose relativno fiksne radare i lansere, za razliku od S-300. On je suvremeniji od ukrajinskih S-300, ali ih je prilično malo stiglo, kaže Blaće. Ukrajina je do sad dobila dvije baterije Patriota, a naš sugovornik smatra da bi ih trebala između 20 do 25 (jedno stotinjak lansera ukupno) kako bi pokrili frontu i najznačajnija područja u pozadini. Naglašava i da Patriot najbolje funkcionira kao dio integriranog sustava koji uključuje i AWACS avione, a kako Ukrajina takav cjelokupni sustav nema vjerojatno ih neće moći koristiti u njihovom punom potencijalu.
Na kraju, naš sugovornik ističe i da su mobilni PZO sustavi vrlo važni za najavljivanu ukrajinsku ofenzivu.
- Vi tu izlazite iz kišobrana svoje PZO i ulazite u područje gdje protivnički zrakoplovi mogu slobodno djelovati. Ako do proboja dođe, nužno je da PZO sustavi prate prednje trupe i pružaju im zaštitu jer Rusi imaju puno zrakoplova koji mogu nanijeti veliku štetu. Idealni bi tu bili ruski sustavi poput Kuba, Tora ili Strele jer su mobilni i mogu djelovati čim stanu. Njemački IRIS-T je možda prevrijedan za tu ulogu, a nije ni dovoljno mobilan u odnosu na Buk, kaže Blaće i zaključuje da sustavi kraćeg dometa mogu tu pomoći ukrajinskim snagama, ali već na visini od 4 do 6 km ruski će avioni od njih biti sigurni.
- Ukrajinci su se pokazali iznimno vještima i nužno je da im se dostavi što više modernih sustava poput stotinjak lansera Patriota, još toliko sustava srednjeg dometa kao NASAMS I IRIS-T te više boljih radara za rano otkrivanje meta.