Dok njegovi vršnjaci umirovljeničke dana provode zabavljajući se s unucima, dr. Slobodan Danko Bosanac (69) zaokupljen je stvaranjem hrvatskog svemirskog programa.
- Naša je vizija da Hrvatska bude među zemljama koje će oblikovati novu svemirsku eru čovječanstva - izjavio je dr. Bosanac, voditelj ureda hrvatske podružnice Swiss Space Systems (S3) prilikom nedavnog predstavljanja te svemirske tvrtke u Zagrebu. Cilj tvrtke S3 Hrvatska jest osnovati Hrvatski svemirski centar u sklopu kojega bi bila svemirska luka, znanstveni centar izvrsnosti za svemirska istraživanja i obrazovanje te razvoj komercijalnih djelatnosti. Iako projekt Hrvatskog svemirskog centra pruža veliki potencijal za razvoj naše znanosti i gospodarstva, mnogi su predstavljanje tvrtke S3 Hrvatska dočekali s nevjericom i skepsom, pa i neskrivenim podsmijehom.
- Da, postoji skepsa, a po meni su dva izvora. Jedan je veliko neznanje u javnosti o svemirskim istraživanjima, a drugo je letargija. Naše je društvo toliko upalo u letargiju i nihilizam da praktički nema optimističnog poticaja da pokušamo nešto napraviti. No, mi na to odgovaramo: ‘Radit ćemo i idemo dalje’ - priča Bosanac dok sjedimo u uredu tvrtke S3 Hrvatska na zagrebačkom Ribnjaku.
Prvi direktor Končara
Slobodan Danko Bosanac rođen je 1946. u Zagrebu. Njegov otac bio je pokojni akademik Tomo Bosanac, jedan od najzaslužnijih za razvoj elektrotehnike i elektrotehničke industrije u Hrvatskoj. - Moj otac bio je prvi direktor Končara koji je prije Drugog svjetskog rata bio Siemensova podružnica za popravak elektromotora. Kada je tvornica, koja se tada zvala Rade Kočar, postavljena na noge, otac je otišao u Beograd gdje je radio plan razvoja elektroindustrije u Jugoslaviji. Zaslugom moga oca i nekolicine njegovih suradnika veliki dio elektroindustrije razvijao se u Hrvatskoj. Također, moj otac, koji je bio sveučilišni profesor elektrotehnike, bio je od 1959. do 1967. godine i direktor Instituta Ruđer Bošković - prisjetio se Bosanac koji je od malih nogu zaljubljenik u prirodne znanosti i svemirska istraživanja.
- Za moje znanstveno usmjerenje presudan je bio kultni znanstveno-fantastični film ‘Zabranjeni planet’ iz 1956. Toliko me kao dječaka fascinirao robot Robi iz toga filma da sam išao na vojni otpad skupljati baterije i releje. Gotovo sam sklopio robota, ali onda sam se okrenuo sklapanju rakete na tekuće gorivo. Kao i generacije mladih Zagrepčana, išao sam na Zvjezdarnicu. To mi je i sad hobi jer se gotovo svaki utorak s prijateljima sastajem na Zvjedarnici - ispričao je Bosanac.
Pohađao je poznatu Petu gimnaziju, a njegovi razredni kolege bili su alpinisti Branko Šeparović i Boris Aleraj te jedna od najuspješnijih hrvatskih znanstvenica u svijetu, prof. Hedwig Hricak, predstojnica Odjela radiologije Centra za rak Memorijalnog Sloan-Kettering instituta u New Yorku i profesorica na Sveučilištu Cornell.
- I Žarko Puhovski je u to doba išao u Petu gimnaziju, ali nismo išli u isti razred. No, zajedno smo počeli studirati fiziku i još čuvam knjigu o fizičaru Hansu Betheu koji mi je Puhovski poklonio na početku studija. Onda se on okrenuo filozofiji, a ja sam nastavio studij fizike - ispričao je Bosanac koji je studij teorijske fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu završio već za tri godine.
100 radova i tri knjige
Početkom 1969. zaposlio se na Institutu Ruđer Bošković, a zatim je dobio stipendiju za doktorat na Sveučilištu Sussex u Velikoj Britaniji gdje je bio od 1969. do 1972. Kada je 1972. doktorirao, još je dvije godine bio na postdoktoratu na Sveučilištu Bristol. Nakon povratka sa znanstvenog usavršavanja u inozemstvu, Bosanac je svoja istraživanja nastavio na Ruđeru. Tijekom plodne znanstvene karijere objavio je oko 100 radova, tri knjige, a bio je glavni istraživač na nekoliko međunarodnih znanstvenih projekata te gostujući profesor na brojnim sveučilištima.
Kada je navršio 65 godina, otišao je u mirovinu, ali je poput mnogih Ruđerovih znanstvenika nastavio dolaziti na institut i baviti se znanstvenim radom. Njegov miran i ugodan umirovljenički život u proljeće 2013. izmijenio je jedan e-mail.
- Stigla mi je elektronička pošta od izvjesnog gospodina Slađana Zovka, biznismena iz Ženeve, koji mi se javio u ime kompanije S3. Naveo je da se S3 bavi komercijalizacijom svemirskih letova i želio se naći sa mnom. Moram priznati da sam bio sumnjičav jer u svijetu ima mnogo inicijativa za let u svemir, ali su često neozbiljne i naivne - kazao je Bosanac, priznavši da nikad ne odbija pozive na razgovor.
- Čak i kad netko dođe s idejom perpetum mobilea, uvijek nađem malo vremena i strpljenja popričati. Stoga sam rekao Zovku da dođe na Ruđer kako bismo popričali. No, on je to odbio i pozvao me na ručak u Okrugljak. E to je tek pobudilo moje sumnje. Nepoznati čovjek me poziva u jedan od najelitnijih zagrebačkih restorana kako bismo pričali o komercijalizaciji svemirskih letova. No, onda sam ipak odlučio prihvatiti poziv - istaknuo je Bosanac koji se prije susreta raspitivao o S3. No, nitko ništa nije znao o toj mladoj kompaniji. Naime, Swiss Space Systems utemeljili su 2012. godine bivši vojni pilot Pascal Jaussi te prvi švicarski astronaut Claude Nicollier kako bi svemir postao dostupan širokim masama, a ne samo odabranima.