ŠTO SE TO DOGAĐA U VRHU CRKVE U HRVATA Je li biskup koji je postavljen za nasljednika Jurja Jezerinca znak velikog preslagivanja?

Skauti pape Franje očito su odradili fantastičan posao. Jer, rengenska slika novog vojnoj ordinarija Jure Bogdana izgleda otprilike ovako. Samozatajni intelektualac širokih sposobnosti i vještina. Lukav i odgovoran u vođenju financija, odmjeren u nastupu, s primjetnim talentom za diplomaciju. Strpljiv odgojitelj, vrstan organizator, vrlo cijenjen zbog širokih ekumenskih horizonata, skroman, blizak pastoralu s velikim otklonom od materijalnog i simbola moći. Politički nepotrošen, sakrivan od reflektora pozornice. Reklo bi se da je Bogdan zapravo sve ono što Bergoglio traži od svojih biskupa.

Prirodni proces

Rad i djelovanje sada već bivšeg rektora Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu opisali su mi brojni biskupi, analitičari, teolozi, njegovi dobri prijatelji i poznavatelji prilika u vrhu Katoličke crkve u Hrvatskoj, koji se slažu da će Bogdan biti sušta suprotnost umirovljenom Jurju Jezerincu koji je posao vojnog biskupa obavljao punih 18 godina.

Nakon imenovanja novog krčkog biskupa, kapucina Ivice Petanjka, Bogdan je drugi biskup u hrvatskoj Crkvi koji je zaređen u vrijeme pontifikata sadašnjeg pape Franje, a obojica su na biskupska mjesta stigli zahvaljujući prirodnom procesu.

I bivši krčki biskup Valter Župan i bivši vojni biskup Jezerinac zbog napunjenih 75 godina papi Franji su, u skladu s Kanonom 401, poslali odreknuća od službe koju su obavljali i stoga se očekivalo da će ih netko zamijeniti.

I dok je Petanjak bio svojevrsno iznenađenje, Bogdanovo imenovanje bilo je samo pitanje vremena. Naime, rektor Sv. Jeronima u pravilu postaje biskup. Tako je, primjerice, bilo s rektorima Đurom Kokšom i Ratkom Perićem.

No unatoč tome, postavljanje uglednog intelektualca i odgojitelja, s dugotrajnim stažem u Vatikanu i istančanim osjećajem za diplomaciju, na mjesto vojnog biskupa, čija pastva broji više od 50 tisuća vojnika, policajaca i službenika u MORH-u i MUP-u, koji će imati direktnu vezu s državom i na neki način odgovarati isključivo Papi, a ne Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, svakako može sugerirati početak korjenitih promjena u strukturi Katoličke crkve u Hrvatskoj.

Naime, u sljedeća tri mjeseca za mirovinu će biti spremni i Ante Ivas, šibenski biskup, Mile Bogović, gospićko-senjski biskup, i Slobodan Štambuk, hvarsko-bračko-viški biskup. A oni su, zajedno s već umirovljenim Jezerincem, ali i postojećim biskupima Vladom Košićem i Valentinom Pozaićem, pomoćnim biskupom zagrebačkim, bili istaknuti pripadnici najkonzervativnijeg dijela Katoličke crkve čije su omiljene teme bile 2. svjetski rat, ustaše i partizani, Udba i komunizam ili opravdavanje pozdrava Za dom spremni.

Veliko osvježenje

Međutim, to nisu teme i stavovi koji bi se mogli spojiti s Crkvom kako je vidi papa Franjo i u suštoj su suprotnosti s onim što nudi Jure Bogdan. Tako me barem uvjeravaju oni koji ga poznaju.

- On će biti veliko osvježenje - kaže mi jedan dobar poznavatelj odnosa u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj.

- Nije nametljiv i spreman je na dijalog. I to su crte koje ga krase. On je godinama svojim radom i poštenjem stvarao ugled u Rimu. Tamo je primao brojne crkvene dostojanstvenike, ali i brojne političare iz Hrvatske. Ima jako dobru vezu s Vatikanom, odličan je poznavatelj tamošnje situacije i ima velik broj kontakata. On je upravljao i financijama, i to vrlo odgovorno, a upravljati dobro novcem u Rimu, gdje je svaki treći financijaš sklon pronevjeri, svakako je zahtjevan posao u kojem moraš donekle biti i lukav - kaže naš sugovornik.

Iako je očekivao njegovo imenovanje, ipak ga je iznenadila funkcija koju je dobio.

- Prema svemu što znam o njemu, on zaslužuje mnogo veću poziciju od vojnog biskupa. U svemu tome je dobro da će odgovarati Papi, a ne Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Ipak, nadam se da je ovo tek prijelazno rješenje - kaže naš sugovornik.

Sličnog mišljenja je i biskup dubrovački Mate Uzinić koji Bogdana poznaje još od 1984. godine, kada mu je kao sjemeništarcu bivši rektor Sv. Jeronima bio duhovnik. Za Uzinića je postavljanje Bogdana na mjesto biskupa pokazatelj da papa Franjo biskupima imenuje one svećenike za koje vjeruje da su na tragu onoga što sam propovijeda.

Iznimno cijeni Bogdana, o njemu govori u superlativima, a bio je među prvima, uz biskupa Petanjka, koji je čestitao novom vojnom ordinariju.

Svi ga cijene i hvale, zašto nije dobio neku drugu biskupiju čiji će biskup u mirovinu, pitamo Uzinića.

Prva stepenica

- To što je imenovan vojnim biskupom ne znači da neće dobiti neku drugu biskupiju ili nadbiskupiju. Istina je da s jedne strane vojni ordinarijat nema težinu kao ostale biskupije, ali je jako važan za odnose s državom, s vlastima i ministarstvima obrane, unutarnjih i vanjskih poslova. Bogdan je osoba koja je spremna na suradnju, koja je upućena u diplomaciju, a odnos Crkve s tim institucijama je jako važan. On će svakako nastaviti na onome što je dosadašnjii umirovljeni biskup radio, ali je činjenica da svaki novi čovijek donosi nešto novo.

‘Ne boj se’

Znači li to da Jezerinac nije bio sklon pretjeranoj suradnji, pitamo Uzinića.

- To ne bih komentirao - poručio je Uzinić.

Bogdanu su čestitali i gotovi svi hrvatski biskupi, od zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića, predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, Marina Barišića, splitsko-makarskog nadbiskupa, do požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, no možda najznakovitiju čestitku uputio je Berislav Grgić, hrvatski biskup prelat u norveškom Tromsøu.

“Ne boj se. Onaj koji te je pozvao u svoju izuzetnu službu bit će s tobom i na ovoj postaji tvoga križnog puta. Stoga hrabro naprijed, majka crkva i domovina Hrvatska te trebaju”, napisao je Grgić u čestitki.

Kako vidi svog nasljednika i u kojem smjeru bi se trebao razvijati Vojni ordinarijat, pitali smo i umirovljenog Jezerinca, no odgovore nismo dobili. Umirovljeni biskup opravdao se zauzetošću.

Ipak, neki Jezerinčevi suradnici, kažu nam iskreno, čekaju da Bogdan stigne prvenstveno zbog pastorala prema vojnicima, policajcima i njihovim obiteljima.

- Bogdan je veliki odgojitelj, dok je na pastoralu doktorirao i upravo u tom pravcu očekujemo promjene. Svaki novi čovjek donosi nešto novo. Jezerinac je imao oštrijih stavova prema državi, ali njegov rad s braniteljima koji je bio velik nije dolazio do izražaja u javnosti. Tu se Jezerincu moraju priznati zasluge - kaže jedan suradnik.

Promjene unutar Katoličke crkve nastavit će se vrlo brzo.

Novog gospićko-senjskog biskupa umjesto mons. Mile Bogovića papa Franjo trebao bi, prema nekim naznakama, imenovati oko Božića, a novog šibenskog umjesto mons. Ante Ivasa u prvim mjesecima 2016.

Prema riječima nekih suigovornika, tek će se tada vidjeti može li se uistinu govoriti o novom poretku Crkve u Hrvata.

Bez otpora

- U imenovanju biskupa Bogdana poklopile su se dvije stvari - kaže Ivica Maštruko, zadarski sociolog religije i prvi hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici. Jezerinac je napunio 75 godina i odrekao se službe, dok je Bogdan već dugo u Rimu na poziciji rektora. A ta pozicija sama po sebi, objašnjava Maštruko, predodređuje novog biskupa.

- Njegovo imenovanje za mene je očekivano. Čini mi se i da je najlogičnije i najpragmatičnije. Budući da je postao vojni biskup, a ne neki mjesni biskup, neće biti otpora unutar mjesne Crkve, čega bi svakako bilo da se kao biskup vratio u Splitsko-makarsku nadbiskupiju, odakle je kao svećenik i i otišao u Rim - kaže Maštruko.

Rad umirovljenog biskupa Jezerinca Maštruko ne ocjenjuje pozitivno.

- On nije ustrojio vikarijat u punom smislu i, osim nekih manifestacija poput hodočašća u Lourdes, tu nije napravljen osobit posao. Jezerinac svakako spada u onu grupu biskupa koji su konstantno pružali otpor vlasti i koji nisu bili za suradnju i dijalog. Među tim predvodnicima otpora dijalogu svakako su i Bogović i Ivas i prave reforme pokazat će se tek nakon imenovanja njihovih nasljednika. No sam Papa tu nema veliki pregled nego je više oslonjen na svog nuncija u Hrvatskoj kojem iznimno vjeruje. On će imati odlučujuću ulogu u predlaganju novih biskupa - smatra Maštruko.

Teolog Antun Mikić smatra da je preuranjeno govoriti o velikim reformama pape Franje u Hrvatskoj.

- Crkvi su potrebni ljudi poput Bogdana, no analitičari često u novim imenovanjima vide one stvari koje žele vidjeti kako bi potvrdili svoje ranije projekcije. Zaista je pruranjeno ocjenjivati radi li se tu o velikim tektonskim poremećajima u Crkvi u Hrvata. I imenovanje biskupa Petanjka je označeno kao revolucionarno, no prošlo je više od godinu dana od njegova imenovanja, a ništa se revolucionarno nije promijenilo. On dobro obavlja svoj biskupski posao, što samo pokazuje da su takva očekivanja bila nepotrebna - smatra Mikić.

Izbor novih biskupa ide otprilike ovako.

Papa ne može poznavati sve svećenike ovoga svijeta koji bi mogli postati biskupi, pa skautiranje donekle prepušta svojim nuncijima.

Papinski nuncij u Hrvatskoj je Alessandro D’Errico, osoba od velikog povjerenja samog Bergoglia i državnog tajnika Pietra Parolina i koji je, osim za mjesnu Crkvu, zadužen i za odnose s državom.

Prema riječima nekih sugovornika, odnosi nuncija s Crkvom u Hrvatskoj tek su - korektni.

Javna je tajna da nuncij ne preferira nacionalistički obojene biskupe i da će na njihova mjesta predložiti sušte suprotnosti.

No, D’Errico će svoje mišljenje moći dati tek kada se obavi procedura.

Kanonski uvjeti

Naime, svaki biskup sastavlja svoj popis svećenika budućih biskupa koji, uz to što moraju ispuniti kanonske uvjete poput navršenih 35 godina i pet godina svećenstva, doktorat ili barem magisterij, moraju biti na dobrom glasu i podobni za tu dužnost. Taj popis koji se redovito ažurira daje se nunciju. Kada se određeni biskupi približe mirovini, nuncij kreće u svojevrsni istražni postupak. Razgovara sa svećenicima u dijecezi, pomoćnim biskupima, ali i biskupima okolnih biskupija. Kako bi provjerio na kakvom je glasu, konzultira se i s laicima. Nakon obavljenog posla, tri imena šalje Kongregaciji za biskupe, koja izabere jednog i preporuči ga samom papi. No, papu ništa ne obvezuje da i prihvati predloženog.

Tek iz profila sljedeće trojice, kaže naš sugovornik, moći ćemo jasnije zaključiti kakav bi akcent tandem Bergoglio - D’Errico htio dati hrvatskome katoličkom episkopatu.

Autocenzura biskupa

- Tu sada postoji na neki način i autocenzura jer biskupi, kako bi se dodvorili Papi, predlažu redovnike. Takve slučajeve imamo u Italiji. Uz sve ono što Papa traži, čini se da će presuditi i neki globalni trend da u određene biskupije dođe netko izvana. Taj trend je prisutan i u Hrvatskoj. Primjerice, Bozanić je kardinal postao iz Krka, Uzinić je u Dubrovnik došao iz Splitsko-makarske nadbiskupije, biskup varaždinski Josip Mrzljak došao je iz Krašića - kaže nam sugovornik blizak Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Uvjerava nas da promjena biskupa koji pripadaju tvrđoj struji ne mora značiti da na njihova mjesta neće doći nasljednici sa sličnim profilom.

- Papa u Hrvatskoj ima nuncija, on mu vjeruje i na neki način on vodi odnose s državom. Kada već ima diplomata s državom, ne treba je imati i kod biskupa. Kad je riječ o odnosima s državom, zanimljivo je da je kardinal Bozanić predložio da hrvatsku Crkvu tu predstavlja Dražen Kutleša, porečko-pulski biskup - kaže naš sugovornik.

Imenovanje Bogdana za vojnog biskupa nudi još dvije važne činjence. Tijekom svog djelovanja u Rimu Bogdan je uvelike radio i na promicanju glasa i svetosti blaženog Alojzija Stepinca. S druge strane, Papa u Crkvi u Hrvata želi i osobu koja je iskreno otvorena za dijelog sa Srpskom pravoslavnom crkvom baš oko Stepinčeve kanonizacije. Moguće da je i to jedan od razloga Bogdanova imenovanja.

Na tragu otvorenosti za ekumenski dijalog je i mišljenje Luciana Moše Prelevića, glavnog rabina Židovske općine Zagreb, inače jako dobrog prijatelja nuncija D’Errica.

- Mislim da je Papa doveo osobu koja nije potrošena dnevnom politikom, koja nije bila pod svjetlima reflektora i koja nije politički izraubana kao ostali biskupi. Poruke vojnog biskupa, barem sada umirovljenog Jezerinca, često su odjekivale glasnije i pozornije u javnosti nego neke poruke mjesnih biskupa. Stoga smatram da se radi o jako važnoj poziciji i promjeni koja se dogodila - kaže rabin Prelević.