Zagrebački Cvjetni trg doimao se u srijedu predvečer idilično. Padao je sitan snijeg, osvijetljeni izlozi mamili su prolaznike, u HT-ovu centru, što se uselio u nekadašnju knjižaru, rastegnuo se red kupaca, kao da se nešto dijeli. Prodavačice cvijeća kao da su više kašeta nego inače iznijele pred kioske, očekujući veći promet. Petnaest minuta do osamnaest sati muvalo se trgom kojih dvjestotinjak namjernika i prolaznika. Jedni su s vrećicama iz šopinga u rukama žurili svojim putem, lijepo uređeni kafići mamili su pak druge. Središte Zagreba danas izgleda kao središte bilo kojeg bogatog europskog glavnog grada. Već iz, primjerice, sarajevske perspektive Zagreb se doima kao mjesto za profinjenu dokolicu. Nevjerojatno djeluje da će na tom mjestu za petnaest minuta početi velike demonstracije siromašnih, obespravljenih i očajnih građana toga grada. No, oni su se ipak pojavili, masa u tamne boje odjevenih ljudi, gologlavi, s kišobranima i bez njih, s transparentima, zviždaljkama i trubama...
Prva žrtva revolucije
“Kakva smo mi to zemlja kad nam je prosvjede trebao pokrenuti dečko s posebnim potrebama?” zapitao se jedan od veterana studentskog pokreta za besplatno školstvo s Filozofskog fakulteta u svom statusu na Facebooku nakon tih prosvjeda održanih u tu prohladnu srijedu. Studenti sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta donijeli su na Cvjetni trg i transparent na kojem je pisalo: “Pernar bi više kapitalizma, a mi bismo socijalnu pravdu”. Ivan Pernar očito je prva žrtva revolucije koju je pokrenuo, osobito otkako su se proširile informacije o njegovu dotadašnjem javnom radu. Najšokantnije zvuči ona da je profesoricu u srednjoj školi optužio da je ubila i raskomadala vlastitu majku. Takve psihotične epizode posve ga diskreditiraju, bolje nego što bi to učinila bilo koja tajna služba. Razni agenti ionako su se muvali među prosvjednicima. Posebno su se pak isticali obični policajci u civilu, koji su bili toliko nevidljivi da im je samo nedostajao natpis okačen na prsa: “Ja sam policajac u civilu.” Ne znam spada li u prekršaje javnog reda i mira otkrivanje identiteta tih momaka širokih ramena, u tankericama i Nikeovim kapama i tenisicama, pa ih nisam pokušao intervjuirati. Doduše, malko sam ih uznemiravao vadeći diktafon da zabilježim: “Kod kina Europa stoji napeto državni službenik, šuti i, čovjek ne bi povjerovao, popravlja slušalicu u uhu ispod kapuljače.” Mladić bi me pogledao pa se udaljio.
Bijeg s transparentom
Pernar je, dakako, stekao i poštovatelje. Dvojica od desetak mladića što su ga okruživali, s privezanim crvenim vrpcama oko nadlaktice, okomila su se na mladog filozofa i njegova malo starijeg kolegu koji su razvili onaj antipernarovski transparent. Ovaj drugi, stariji antipernarovac, uspaničio se i pobjegao, zajedno s transparentom. Da nije, doduše, vjerojatno bi izbila tučnjava i prosvjed bi se možda raspao prije nego što je i počeo.
Osim studenata s Filozofskog, kao novi faktor prosvjednicima su se pridružili i aktivisti Mreže anarhosindikalista koji su građanima tijekom mimohoda gradom dijelili letke formata male bilježnice, naslovljene sloganom “MASA uz mase protiv vladajuće klase!”. U uvodu njihova proglasa stoji: “Ovih dana svjedoci smo bujice prosvjeda u Zagrebu. I dok su prva dva prosvjeda obilježena karikaturom cirkusanta Ivana Pernara i huliganskog nasilja, treći prosvjed, održan 28. veljače, izraz je spontanosti i gnjeva samog naroda. Iako ga je organizirao Pernar, prosvjed je od samog početka marginalizirao ulogu ‘vođe’ i svojom samoorganiziranošću iznenadio mnoge.”
Studenti s Filozofskog također su dijelili letke istog formata. Uzeli su jedno od “Frequently Asked Guestions” (najčešće postavljenih pitanja): Odakle nezaposlenost? U tekstu, među ostalim, stoji: “Nezaposlenost je tu zato što opća zaposlenost radno sposobnog stanovništva nije cilj ekonomske politike koja je trenutno na snazi. Iako političke i gospodarske elite dobro znaju da visoka nezaposlenost može biti opasna i po njih, druge se stvari, kao profiti poslodavaca, smatraju puno bitnijima od nezaposlenosti, tim više što su te stvari izravno i povezane jer ciljevi i interesi poslodavaca i nezaposlenih (tj. potencijalnih radnika) nisu isti.”
Dijelili su, također, i 32-stranični posebni dodatak objavljen početkom veljače u Zarezu, dvotjedniku za kulturu, pod naslovom “S onu stranu Schengena”, gdje su objavili desetak tekstova kojima upozoravaju da Europska Unija nije bogomdani raj na zemlji. Jedan od njihovih najeksponiranijih aktivista, mladi doktor lingvistike dr. Mate Kapović, u svom članku među ostalim upozorava da “za razliku od fiskalno-monetarnih pitanja, nema kazni za članice koje imaju preveliku nezaposlenost - socijalna politika ostaje na nacionalnoj razini”.
Jezgra od 700 ljudi
Na Cvjetnom trgu formirala se dakle iza 18 sati inicijalna jezgra od oko 700 ljudi. Među njima bilo je, dakako, najviše mlađarije. Većina okupljenih nije vidjela incident s transparentom i vjerojatno ga ne bi niti shvatili. Među okupljenima dobru trećinu činili su, recimo to tako, ljudi sa životnim iskustvom, očevi i majke, djedovi i bake. Među njima bilo je i gospođa u bundama i muškaraca u odijelima. Kažu da su tu jer njihova djeca nemaju budućnost u ovakvoj zemlji.
“Dolazim ovdje da upozorim institucije naše države da se moraju početi odupirati kriminalcima koji su u tim institucijama savili svoja zločinačka gnijezda. Znači, nisam protiv države nego protiv organiziranog kriminala koji se uselio i u Banske dvore, i u Predsjedničke dvore, i u Sabor. Naime, nemojte zaboraviti da je upravo jedna bivša saborska zastupnica (Ruža Tomašić, op. a.), rekla da narkodileri svoj profit transferiraju preko Sabora. Ako to institucije ne mogu riješiti, riješit ćemo to mi, na ovaj način”, kaže Vjekoslav Škreblin, postariji prosvjednik koji je već poznat javnosti.