Auto sam jedva izbjegao. Zapravo, on je mene. Jurio sam praznom ulicom na biciklu, fokusiran na redove kuća. Nisam skužio da sam prešao na krivu stranu ceste. Veliki crni džip, u srazu s kojim bi moj bicikl prošao krajnje neatraktivno, stizao je iz suprotnog smjera. Zujao sam i čitao brojeve na fasadama što ih u tom dijelu Kalifornije prekriva bujno zelenilo.
Vozač je bio dovoljno pribran da majmuna ne pogazi. Vozio je sporo, stao, mahnuo mi - gestikulacija je nepogrešivo kazivala, “imbecilu” - i nastavio dalje. Međutim, nedostatak sudara nije rješavao moj problem. Gdje je kuća? Radio sam već treći krug oko kvarta, na mobitelu provjeravao je li to ta adresa, a kuće nema. Nema kuće Stevea Jobsa.
Velezvijezdom danas možeš postati prtljajući čipovima, šarafima i žicama - ne trebaju ti polugole slike na kakvom tabloidnom portalu, ne moraš snimiti stotine albuma ili svakodnevno s TV ekrana zavoditi kućanice.
Povučeni ludonja
Ne treba ti, čak, ni električna gitara. Možeš biti povučeni ludonja u maminoj garaži! To je najveća Jobsova ostavština. Prodajući kompjutore - potencijalno najnekul djelatnost na svijetu - postao je megabrand. Koliko je prodao iPadova prošle godine? 15 milijuna!
A koliko je kopija svog najnovijeg albuma plasirao Eminem, najprodavaniji muzičar 2010. godine? Manje od tri i pol milijuna.
Zato je Steve velik. Od uređaja nekad rezerviranih za elitu, za korporacije i laboratorije, napravio je najmoćnije, najpopularnije tostere na svijetu - jer križarska mu je misija oduvijek bila da se od kompjutora napravi sprava za korištenje jednostavnija i po domaćinstvima raširenija od tostera, a očima pritom jebozovnija od Aston Martina - i u tome je uspio, a ako sad umre, po tome ćemo ga i pamtiti.
A koliko saznajem od izvora iz Silicijske doline, 55-godišnji Jobs ovaj put zaista umire. Već izuzetno mršavog i krhkog Jobsa posljednjih je tjedana pogodio novi gubitak kila, kaže jedan zaposlenik. Na posao je počeo dolaziti tek dva puta tjedno, prestao je jesti u kantini, zatvarao se u ured i tamo provodio vrijeme. Zaposlenicima je zatim poslao kratko pismo, najavio odlazak na neodređeno vrijeme.
U pismo se ušuljala i jedna, čudnovato emocionalna rečenica. “Apple toliko volim”, napisao je, “i nadam se da ću se vratiti”. Prijašnja pisma - a odlazio je na slične dopuste 2004., kad su mu otkrili karcinom gušterače, i 2009., kad zbog metastaza na jetri odlazi na tajno presađivanje - sadržavala su znatno pozitivnije misli i poneki samoironični geg. Ovotjedno ima prizvuk oproštajnog.