Školujemo dvostruko više ekonomista. Zašto su onda oni uspješni, a mi se gušimo u strašnoj krizi

U Hrvatskoj svaki peti student studira ekonomiju, a svaki deseti pravo. Ili, da bi bilo još jasnije, gotovo svaki treći student u Hrvatskoj polaznik je jednog od ta dva fakulteta. Ali, treba li nas rezultat do kojeg je došao Odjel za analitiku i statistiku Agencije za znanost i visoko obrazovanje brinuti?

Ako vam se odgovor na ovo pitanje ne čini jasnim, uzmimo statistiku iz jedne druge zemlje - Finske. Statistika kaže da Finska ima upola manje studenata ekonomije od Hrvatske: svega 10,36 u odnosu na hrvatskih 21,52. Studenata prava ima gotovo pet puta manje.

Je li to možda ključni razlog zašto je Finska jedna od najuspješnijih ekonomija svijeta, a Hrvatska grca u krizi kojoj se još uvijek ne nazire kraj? Jesu li se, dakle, Finci znali suočiti s novim vremenom, a Hrvati ostali zarobljenici prošlosti?

Upisne kvote

Početkom ‘90-ih Hrvatska i Finska bile su u sličnoj situaciji. Hrvatska je imala rat, a Finska je raspadom Sovjetskog saveza preko noći izgubila svoje glavno tržište i suočila se s najtežom gospodarskom krizom u poslijeratnoj povijesti. I prema broju stanovnika Hrvatska i Finska su usporedive. Finaca je tek 700 tisuća više.

Danas je Finska poznata po ICT tehnologiji, dizajnu, arhitekturi... I, naravno, školskim sustavom koji je, misle mnogi, najbolji na svijetu.

- Strateški zaokret u smjeru poticanja inovativnosti i razvoja visokih tehnologija u Finskoj bio je moguć jedino zahvaljujući sustavu visokog obrazovanja koji je preko znanstvenih i tehnoloških parkova i istraživačkih centara povezan s industrijskom proizvodnjom, u zajednički okvir definiran jasnom strategijom gospodarskog razvoja zemlje. Finska danas ulaže u istraživanje i razvoj 3,7 posto svog bruto nacionalnog proizvoda, što je uz Izrael i SAD, u svjetskom vrhu - kaže hrvatski veleposlanik u Finskoj dr. Damir Kušen.

Hrvatskih sveučilišta nema ni na jednoj listi najboljih sveučilišta na svijetu, a naši najbolji istraživački instituti, poput Ruđera Boškovića, nisu europski centri izvrsnosti.

No, vratimo se hrvatskim ekonomistima i pravnicima. Treba li Hrvatskoj doista toliko ekonomista i pravnika? Naravno da ne treba. Među nezaposlenim je osobama s visokom stručnom spremom na burzi trenutačno najviše ekonomista (2198) i pravnika (1657).

Ništa čudno za državu u kojoj resorno ministarstvo već godinama nema ingerencije nad upisnim kvotama. Kvote još uvijek određuju sveučilišta. Ne treba zaboraviti ni veliki broj privatnih visokoškolskih ustanova koji je otvoren u posljednjih deset godina. Dopusnice za rad davala im je država. Riječ je o studijima koji mahom nude programe iz ekonomije jer oni, tvrde, najviše zanimaju mlade.

Finci i kriza

Pasi Sahlberg, generalni direktor CIMO-a (National Centre for International Mobility and Cooperation), agencije finske vlade za međunarodnu suradnju i mobilnost, kaže da upisne kvote u Finskoj sva nova mjesta na studijskim programima pomno planiraju i usklađuju s potrebama tržišta rada. No, i uz tako pomno planiranje Finska u vrijeme ekonomske krize ima problema s viškom visokoobrazovanih kadrova.

- Naše statistike zapošljavanja pokazuju da je broj visokoobrazovanih koji traže posao u području umjetnosti i kulture naglo porastao. Broj diplomanata koji su završili studije iz područja umjetnosti i kulture u razdoblju od 2002. do 2008. povećao se 40 posto. Bilo je to u vrijeme ekonomskog rasta. U ovom trenutku imamo 6800 nezaposlenih stručnjaka s “magistar degree”, koji se bore za 300 radnih mjesta.

Prema podacima AKAVA-e, konfederacije sindikata za stručno i rukovodeće osoblje, broj visokoobrazovanih među nezaposlenom je populacijom veći nego ikada. U rujnu ih je bilo oko 35.000 - kazao je Sahlberg. Dodao je kako te brojke jasno ukazuju da i u situaciji kada država ima jasne procjene kako će se koji stručnjaci zapošljavati na tržištu rada, iznenadne krize dovode do poteškoća.

A što tek kada država nema jasnu upisnu politiku, kao što je to u Hrvatskoj?

- Jedan od razloga zašto kod vas ima tako mnogo mjesta na studijima ekonomije i prava, s gledišta fakulteta, mogao bi biti i taj što je pravnike i ekonomiste mnogo jeftinije obrazovati. Obrazovanje liječnika, stomatologa, dizajnera, kemičara, fizičara, biologa, odvija se u laboratorijima ili na klinikama, u malim grupama, što je skupo - rekao je Sahlberg.

Boris Lenhard, profesor na sveučilištu Bergen, slaže se da bi o upisnim kvotama trebao odlučivati onaj tko ih plaća - vlada.

Samo bez matematike

- Ono što danas imamo jest da sveučilišta manje-više sama odlučuju koliko će studenata primiti na koji program, na temelju fizičke mogućnosti za prihvat studenata, za što dobivaju novac od ministarstva, te potražnje lošijih maturanata koji su spremni platiti da nešto studiraju. “Fizičke mogućnosti” razlikuju se od struke do struke. Veće “mogućnosti” imaju na onim fakultetima na kojima su kriteriji za znanstveno napredovanje niski, pa si profesori mogu dopustiti “podučavanje” ogromnog broja studentata, naročito onih koji su im voljni platiti - kazuje Lenhard.

Dodaje kako studenti u Hrvatskoj najviše upisuju ekonomiju vjerojatno i zato što ona u javnosti ima percepciju “generičke” struke, koja omogućuje fleksibilnost i bavljenje raznovrsnim poslovima, a ujedno ne uključuje (u hrvatskoj izvedbi) zahtjevnu matematiku ni ogromne liste lektire.

- Vrlo malo njih upisuje ekonomiju zato što ih zanima ekonomska znanost - većina nema niti približnu ideju od čega se suvremena ekonomija sastoji. Hrvatski akademski ekonomisti eksploatiraju tu percepciju, rezultat čega su godinama bile ogromne upisne kvote uz plaćanje, te veći broj komercijalnih poslovnih škola. Međutim, percepcija o ekonomiji kao generičkoj struci s kojom se može raditi svašta, pogrešna je. Većina studenata koji završe matematiku, fiziku ili bilo koji zahtjevniji studij, steći će bolju startnu poziciju za bavljenje ekonomijom od studenata ekonomskog fakulteta - kazuje Lenhard.

Dr. Branko Grčić, dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu, kaže kako je sve iznenadio podatak da se na ekonomskim fakultetima u zemlji nisu popunile sve upisne kvote. Primjerice, u Splitu je na studiju ekonomije ostalo 11, a u Zagrebu na studiju poslovne ekonomije 29 mjesta.

- To se nije dogodilo ni onda kada su studenti participirali u dijelu troškova studija. To samo jasno govori da ima prostora za smanjenje kvote, i to otprilike za 15 do 20 posto - kazao je dekan Grčić.

I on misli da bi Hrvatska u području visokoga školstva trebala promijeniti prioritete.

- Osobito u strukturi gospodarstva, koje je prevladavajuće u EU, što bi sigurno dovelo do većeg naglaska na obrazovanje u području prirodnih i tehničkih znanosti, bez kojih nema ekonomije utemeljene na znanju. U pregovorima s EU Hrvatskoj je čak sugerirano da u srednje škole uvede predmet biotehnologije - rekao je Grčić.

Mladi bez motivacije

Finska je Hrvatskoj odličan uzor i zbog obrazovne politike koju vodi, a koja je pažljivo usmjerena prema uspostavljanju standarda kvalitete i fleksibilnosti, smatra rektor Riječkog sveučilišta dr. Pero Lučin.

- U Finskoj državu ne zanima toliko broj upisanih studenata, koliko broj onih koji izlaze iz sustava. Imaju trogodišnje ugovore sa sveučilištima. Država na taj način indirektno utječe na upisnu politiku, u efikasnost studiranja, a sama sveučilišta zadržavaju autonomiju - kazao je Lučin.

Ni njega ne čudi što je u Hrvatskoj u ovom trenutku toliko studenata ekonomije.

- Tko će mlade motivirati da upišu, primjerice, studij brodogradnje, kada je cijela branša u krizi. Jesu li budućnost brodogradilišta jahte? Ako jesu, sve bi studijske programe u tom smjeru trebalo modernizirati. Što se tiče naših studija prirodnih znanosti, oni su dobri, ali preteški i prekonzervativni. Osim matematike, svi ostali nude obrazovanje za nastavnike, što mlade ne privlači. Trebalo bi naći nešto što ima mjesta na tržištu - kaže Lučin.

Tri nova zakona

Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs kaže kako veliki pritisak studenata na društvene studije nije samo naš problem.

- To je opći trend. O bijegu u društvene znanosti razgovaramo na gotovo svakoj ministarskoj konferenciji. Problem nisu samo ekonomija i pravo, već i sociologija, političke znanosti te novinarstvo. To su sve struke na koje postoji veliki pritisak, a istodobno velik je broj nezaposlenih. U Austriji su čak razmišljali o tome da kadrove iz područja ICT-a, prirodnih i tehničkih znanosti, počnu uvoziti iz zemalja trećega svijeta - rekao je Fuchs.

I njemu je jasno da je ovakvo stanje neodrživo. Najavio je da će Vlada uskoro u proceduru uputiti tri zakona - zakon o znanosti, visokom školstvu i sveučilištima.

- Niti jedan se studij neće ukinuti. Država će samo reći koliko joj je studenata potrebno u svakoj struci. Sveučilišta će, ako nađu drugi izvor financiranja, moći upisivati i iznad tog broja ili otvarati studije za koje država nije zainteresirana - rekao je Fuchs.