Škegro: Kuna nam je bila dobra 18 godina, treba je čuvati. Da Bernankea dovedemo u Hrvatsku i on bi se ponašao slično Rohatinskom

ZAGREB - Da se te travanjske večeri 1993. nije vratio po zaboravljeni biper, njegov bi život danas sigurno izgledao drukčije, a s obzirom na utjecaj koji je imao na domaću ekonomsku politiku, vjerojatno bi mnogo toga danas bilo drukčije. Tada je naime Borislav Škegro primio poziv da se hitno javi u Ured predsjednika, gdje je nekoliko mjeseci bio ekonomski savjetnik Franje Tuđmana. Da se nije javio, zvali bi nekog drugog. Ovako, drugi dan ujutro položio je prisegu s ostalim članovima Vlade Nikice Valentića.

Škegro je najutjecajniji ekonomist od svih koji su se do danas izredali po hrvatskim vladama, jedan od rijetkih koji je mogao utjecati na Tuđmanovo mišljenje i jedan od onih bez čije bismo politike danas živjeli sigurno drukčije, a vjerojatno i siromašnije.

Državni proračun bio bi prazniji, valuta vjerojatno manje stabilna, a mnogi veliki privatizacijski procesi nedovršeni. Doduše, protivnici njegova načina vođenja ekonomske politike i danas mu zamjeraju baš to - uvođenje previsokog PDV-a, netransparentnost u privatizaciji HT-a, zapravo privatizaciju uopće. Sam Škegro pak izvođenje Plive i Zagrebačke banke na međunarodne burze svrstava među tadašnje najveće hrvatske uspjehe.

Zamjerke zbog Plive

Aktivirao se i poslije u danas već povijesnom preuzimanju Plive, ali na strani islandskog Actavisa, što su mu opet mnogi zamjerili. Optuživali su ga da “Islanđanima pomaže za novac”.

“Opet su bili potpuno pobrkali kriterije”, priča danas Škegro. “Actavis je bio jedan od prvih Quaestusovih klijenata, pomaganje njima bio je naš posao, naša obaveza iz ugovora”. Tadašnji premijer Ivo Sanader to mu nikada nije oprostio. “Odjednom sam postao državni neprijatelj broj jedan”, kaže.

Razgovarali smo u sjedištu investicijske tvrtke Quaestus Private Equity partneri, gdje je jedan od partnera i direktor, u prostranom, ali spartanski uređenom prostoru za sastanke na desetom katu zagrebačkog Nebodera u Ilici 1.

Kada sam nedavno jednog od lidera oporbe pitao kakav gospodarski program njegova koalicija namjerava provoditi dobije li izbore, on je iz ladice izvadio Program gospodarskog oporavka Hrvatske i rekao “tu sve piše, ali oni to nisu u stanju provesti, mi jesmo”. Zbog čega je u krizi usporeno provođenje programa koji je namijenjen da zemlju izvede iz krize?

- Zbog uskogrudnih političkih interesa. Ovo što ste spomenuli možda je najbolja ilustracija. Lider oporbe intimno podržava Vladin Program gospodarskog oporavka, ali ga javno napada da bi što prije došlo do izbora. Dokle god lideri najvećih stranaka ne sjednu zajedno, ne dogovore minimalni konsenzus o najnužnijim reformama i ne objave u čemu se to slažu, dnevnopolitička nadmetanja uništit će svaki ozbiljniji napor. Sjetite se samo kako je prošao pokušaj minornih izmjena Zakona o radu - potpisi za referendum, koji se odmah prometnuo u zahtjeve za odstupanje Vlade, pa čak i za ukidanje Ustavnog suda! Jer nema dogovora.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA