SLAVONSKI KRALJ TABLETA

SIRIJAC KOJI JE SPASIO RATNU BOLNICU 'Okupirani sam Vukovar napustio kroz kukuruz, danas tamo imam tvornicu'

Mohamed Radwan Joukhadar, vlasnik Medical Intertradea, treće po veličini hrvatske tvrtke za veleprodaju lijekova, Sirijac koji je u Vukovaru preživio ratne strahote 1991., otkriva zašto je baš u tom gradu sagradio farmaceutsku industriju
 Cropix

Za Sirijca Mohameda Radwana Joukhadara niste čuli na televiziji. Nema ga na skupim večerama, ne uključuje se u politička previranja. Iako je vlasnik treće najveće hrvatske tvrtke za veleprodaju lijekova i medicinskih proizvoda čiji se godišnji promet mjeri u stotinama milijuna eura, nije gost ni na stranicama poslovnih časopisa. Magistar farmacije, Joukhadar već više od dvadeset godina živi samozatajnim životom, gotovo anonimno razvijajući svoje poslovanje kojim danas zapošljava gotovo 600 ljudi.

Nije razlog tomu da bi Joukhadar nešo skrivao. Dapače, među rijetkim je hrvatskim poduzetnicima koji kroz godine rada nisu zaradili epitet “kontroverzan” ili se pojavili na stranicama crne kronike. Ne, Joukhadar nije anonimnost odabrao kako bi nešto sakrio, već zato što smatra da mu medijska pažnja nije potrebna.

- Oni koji trebaju znati za mene dobro znaju tko sam. Imam svoje kupce i dobavljače s kojima pošteno surađujem desetljećima. Što mi je više od toga potrebno - rekao nam je primivši nas ovog tjedna u sjedištu svoje tvrtke Medical Intertrade u Svetoj Nedelji nadomak Zagreba.

Dok nam njegove suradnice pripremaju kavu, magistar Joukhadar u šali govori kako je, kada završi ovaj razgovor za Nedjeljni, “miran idućih pet godina”, kad su novinari u pitanju.

Od Alepa do Zagreba

Ipak, proteklih dana ostvario je velik uspjeh. U vremenu kojim dominiraju izvještaji o zatvaranju radnih mjesta Joukhadar je otvorio - tvornicu. I to najsuvremenije opremljenu tvornicu lijekova, dodataka prehrani i kozmetike iz koje će ovih dana na brojna svjetska tržišta krenuti hrvatski proizvodi. Nazvao ju je Yasenka, po svojoj supruzi Jasenki koju je upoznao za studijskih dana u Zagrebu.

Priča o uspješnom poduzetniku počela je 1948. u dalekom sirijskom gradu Alepu. Mladi Radwan odlučio je studirati u Jugoslaviji, iako u to vrijeme gotovo i nije bilo studenata s Bliskog istoka u bivšoj državi, odnosno tek su počeli pristizati. U svojoj zemlji mogao je studirati na brojnim fakultetima, no ne i ono što ga je ponajviše zanimalo, pa je tako u Hrvatskoj diplomirao na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te 1987. magistrirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, stekavši znanstveni stupanj magistra znanosti iz područja kemije.

Od svog dolaska u našu zemlju zaljubio se u Vukovar. Upravo je tamo počeo svoj životni i poslovni uspon. Dovršivši studij, počeo je raditi u ljekarni i vrlo brzo postao voditelj ljekarničke jedinice u Borovu pa voditelj ljekarničke djelatnosti Medicinskog centra Vukovar. Promjenom zakonske regulative početkom devedesetih Joukhadaru se otvorila mogućnost da započne vlastiti posao o kojem je oduvijek sanjao. Doduše, kao stranac nije još mogao biti vlasnikom poduzeća, već je to u početku bila supruga Jasenka, specijalistica oralne kirurgije.

Otvorio je tako u Vukovaru prvu privatnu veledrogeriju u Hrvatskoj, Medical Intertrade. Posao je, prisjeća se, dobro krenuo pa je u kratkom roku imao mnogo dobavljača i zadovoljnih kupaca. No, tko bi tada rekao da je biznis pokrenuo u najzlosretnije vrijeme, pogotovo u Vukovaru. Mnogi bi rekli - u krivo vrijeme na krivom mjestu. No, ambiciozni Sirijac nije se, kao mnogi, povukao iz grada koji će iduće godine zauvijek obilježiti neizrecivi ratni užasi.

Vukovarac u srcu

- Kada je postalo jasno da se u Vukovaru više ne može poslovati, zatvorio sam veledrogeriju i sve zalihe iz skladišta poklonio vukovarskoj bolnici za potrebe ranjenika i bolesnika. Na poziv dr. Jurja Njavre vratio sam se ponovno raditi u ljekarnu u Borovu jer nije bilo farmaceuta - prepričava nam Joukhadar. Dvadesetak dana prije pada Vukovara dr. Njavro, ali i drugi prijatelji, rekli su mu kako je krajnje vrijeme da napusti grad.

- Sve mi je bilo uništeno. Izgorio mi je stan, prostori veledrogerije... Uspio sam i kroz kukuruz napustio okupirani Vukovar - kaže.

Mogao se Joukhadar tada vratiti u Siriju i zaboraviti mučnu hrvatsku epizodu. No, čini se kako mu je ovo područje priraslo srcu. S obitelji je izbjegao u Zagreb, pa u metropoli počeo ponovno - od nule - pokretati posao. Najprije je otvorio ljekarnu na Trešnjevki, a onda ponovno pokrenuo rad veleprodaje u kojoj je u početku zapošljavao isključivo izbjegle Vukovarce.

Lanac ljekarni

- Imam ljekarnu na Črnomercu, nedaleko od vojarne, a tamo je bilo mnogo vukovarskih izbjeglica. Obradovali su se kad su me vidjeli. Mnogima od njih pomagao sam koliko sam mogao, u lijekovima i drugim potrepštinama, bili su to moji sugrađani i morao sam im pomoći - prisjeća se. Iako ne voli o tome govoriti, njegovi suradnici ističu njegovu filantropiju. Uvijek je volio pomagati, pa je jednom Vukovarcu kojeg je zaposlio dao šest mjesečnih plaća za šest mjeseci provedenih u logoru. Osjećao je to svojom dužnošću.

Unatoč svemu posao se dobro razvijao. Kada se pogledaju poslovni rezultati kompanije, njezin je rast gotovo pravocrtan. Iz godine u godinu promet je rastao, paralelno s brojem zaposlenih. Počeo je s dvoje zaposlenih, a danas ih zapošljava čak 585, od čega 394 u Medical Intertradeu d.o.o., 176 u Ljekarnama Joukhadar i 15 u tvornici lijekova Yasenka. Već 1997. tvrtka Medical Intertrade je ostvarivala godišnji promet od gotovo trideset milijuna eura, a Joukhadarova je politika bila konstantan rast. Te je godine otvoren i odjel dentalnih proizvoda, da bi već iduće godine promet narastao na gotovo četrdeset milijuna eura, a Hrvatska gospodarska komora tvrtku je proglasila jednim od pet najuspješnijih poduzeća srednje veličine u Hrvatskoj. Iduće godine, Medical Intertrade postao je 70. najveća hrvatska tvrtka, a u godinama koje su uslijedile otvoren je i odjel veterinarskih proizvoda te dijagnostike. Medical Intertrade postajao je sve važnija karika opskrbnog lanca u zdravstvu.

Danas, 25 godina nakon teških početaka, tvrtka s godišnjim prometom od oko 200 milijuna eura drži dvadeset posto hrvatskog tržišta farmaceutskim proizvodima. Opskrbljuju ljekarne, privatne i državne zdravstvene ustanove, ordinacije, laboratorije i bolnice (probleme s neplaćanjem premošćuju često skupim kreditima, no ne odustaju od isporuke nužnih lijekova bolnicama, nap. a.), a proizvode svojih dobavljača distribuiraju i u 35 ljekarni vlastitog ljekarničkog lanca “Ljekarne Joukhadar” diljem Hrvatske. Medical Intertrade posluje na tri lokacije u Hrvatskoj, u Svetoj Nedelji, Vukovaru i Solinu, a za sada je i osnivač dviju tvrtki kćeri u Ljubljani i Sarajevu.

U suvremeno opremljene pogone tvornice u Vukovaru tvrtka je uložila deset milijuna eura, čime je Yasenka postala ponajveća investicija u gradu poznatom po nezaposlenosti, dubokim socijalnim problemima i beznađu. Od prvog je dana u tvornici, koja je izgrađena novcem iz kredita, počelo raditi petnaest Vukovaraca, od čega ih je trinaest visokoobrazovano. Kada tvornica bude radila punim kapacitetom, u jednoj smjeni imat će tridesetak zaposlenih. Povećanjem kapaciteta i otvaranjem druge smjene broj zaposlenih povećao bi se za dvadeset.

Poslovna filozofija

Joukhadar je uvjeren kako će i ova, kao i sve druge investicije, biti uspješna.

- Moji ljudi su moj najveći kapital. Za mene rade visokoobrazovani mladi ljudi koji mogu dati stručan savjet. Tako, primjerice, u službi veterinarskih proizvoda rade doktori veterinari, u službi stomatologije doktori dentalne medicine, u službi dijagnostike diplomirani inženjeri medicinske biokemije, a u službi farmaceutskih proizvoda magistri farmacije. Cijenim znanje i stručnost, pa vjerujem da neće biti problema s uspješnošću. Moj cilj nije hrvatsko tržište. U prvom redu zato što nemam nikakvu namjeru biti konkurent svojim dugogodišnjim partnerima i poslovnim prijateljima - Plivi i Belupu, a i zato što je hrvatsko tržište maleno. Hrvatska je prekrasna zemlja, ali usporedite njenih 4,5 milijuna stanovnika sa 5,5 milijuna koliko ih živi samo u mom rodnom Alepu - kaže Joukhadar.

- Naši dobavljači i kupci znaju da se mogu osloniti na nas. Likvidnost u našem zdravstvu velik je problem koji i mi osjećamo. No, ni u jednom trenutku bolnicama nismo uskratili ono što im je potrebno, iako su nam neke bolnice bile dužne više od tri godine. Bez obzira na to, znaju da nas mogu nazvati i u nedjelju i praznikom te da ćemo u roku od sat vremena imati ono što su tražili - objašnjava svoju poslovnu filozofiju Radwan Joukhadar.

Supruga Jasenka

Takva je filozofija često uzrokovala i gubitke. Iako su u fokusu građani, probleme s kreditima u omraženom švicarskom franku imale su i brojne kompanije, pa tako i Medical Intertrade koja je jedne godine na oscilaciji tečaja izgubila svu dobit - dvadeset milijuna kuna. No, nisu posustali. Stipendiraju studente (i to ne samo onih studija koji obrazuju njima potrebne kadrove) te konstantno zapošljavaju mlade stručnjake, pa je prosjek dobi zaposlenih - 36 godina.

- Radwan i ja tu kvarimo prosjek - kaže kroz smijeh njegova supruga Jasenka, također direktorica u tvrtki, koja je prisutna cijelo vrijeme našeg razgovora. No, čini se još samozatajnija od svog supruga. Pitamo je, stoga, kako je doživjela to što je suprug tvornicu nazvao po njoj.

- Bila sam protiv te ideje - kratko kaže, dok Radwan Joukhadar objašnjava kako su ime dizajneri odlično uklopili u vizualni identitet tvrtke, pa početno Y čine tri kapsulice, idealno za tvornicu lijekova.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
07. studeni 2024 22:28