SDP napušta iluziju o brzom povratku na vlast?

Kada dobro razmislite, postoje svega dva scenarija razvoja političke situacije u državi. Ili će Vlada Tihomira Oreškovića pasti pri izglasavanju sljedećeg državnog proračuna ili će sačuvati parlamentarnu većinu i opstati, a to znači da će desna koalicija odraditi mandat do kraja 2019. godine. Socijaldemokratska partija Hrvatske treba biti spremna na obje solucije; i novo okupljanje lijevog centra idućeg proljeća i povratak na vlast, ali i ostanak u oporbi još četiri godine, a za to vrijeme osnažiti stranku idejama i ljudima”, zaključit će Siniša Hajdaš Dončić, izgledni kandidat za novi mandat u stranačkom Predsjedništvu, kada smo razgovarali prije dva dana.

Nova strategija

Hajdaševa skraćena analiza, zapravo ukazuje na teme koje su otvaraju u najjačoj opozicijskoj stranci, iako je u prvom planu današnja Konvencija SDP-a u Zagrebu. Ali na temelju ovotjednih razgovora sa skoro svim važnijim suradnicima Zorana Milanovića i Zlatka Komadine, ispada kako se u vrhu SDP-a već sprema nova strategija, jer, sugovornici su se redom bavili analizama razvoja političke situacije u Hrvatskoj, a manje pitanjem tko će osvojiti većinu u Predsjedništvu i Glavnom odboru. Ionako svi predviđaju da će Milanovićeva frakcija u oba stranačka tijela imati uvjerljivu većinu, kao i u protekle četiri godine, osim onaj put kada se Glavni odbor podijelio oko izbacivanja Slavka Linića.

To je daleka prošlost. Puno važnija je budućnost i pitanja može li SDP, i kako, opet doći na vlast. Hajdaš će reći kako postoji šansa jer će se Europska komisija uskoro više okrenuti osnovnim postulatima iz Maastrichta - dakle javnom dugu i deficitu, što znači da će sljedeći proračun morati biti rashodovni, a ne prihodovni. Usto, najkasnije ove jeseni dvije glavne političke stranke, HDZ i SDP, će se potpuno konsolidirati i biti spremne na izbore, ako procijene da im odgovara ovakav rasplet. To se u prvom redu odnosi na Tomislava Karamarka i HDZ, odakle već tjednima puštaju glasove kako sigurno neće dovijeka trpiti da Orešković i Most odlučuju baš o svemu. Zanimljivo kako su - kada je u pitanju opozicija - mogućnosti prijevremenih izbora u neslužbenim razgovorima skloniji dužnosnici HNS-a nego neki iz Socijaldemokratske partije, koji se uglavnom bave pitanjem na koji način zadržati rejting, ako se sadašnja Vlada održi. Ali i unutrašnju koherentnost, koja je u posljednjih desetak godina iščezla, tako da Milanoviću čak i bliski suradnici poput Siniše Hajdaša Dončića, javno sugeriraju “da nakon završetka Konvencije nastavimo okupljati, ali ne samo stranke, nego i udruge, intelektualce i cijelu progresivnu Hrvatsku”.

Dio odgovora uključuje permanentni pritisak na aktualnu vlast. Recimo, udar na Oreškovićev kabinet predstavlja i nedavna interpelacija o radu Vlade kojom u SDP-u Banske dvore žele prisiliti da pokušaju spriječiti tužbe banaka pred međunarodnom arbitražom u Washingtonu zbog zakona o konverziji kredita u švicarskim francima.

Makar će mnogi u SDP-u sumnjati u djelotvornost ovakvih pokušaja, ali i najave prijevremenih izbora. SDP-u puno toga ne ide u prilog, drže neki i pojašnjavaju kako je Oreškovićeva Vlada došla na vlast u povoljnom trenutku kada je BDP stabilan i može se očekivati kontinuirani rast, a vladajućoj koaliciji na raspolaganju stoje velika sredstva iz europskih fondova, za financiranje lokalnih projekata, čime se osigurava i podrška birača. Što nije beznačajno, jer 21. svibnja 2017. slijede lokalni izbori, kao bitan test i za ljevicu i za desnicu.

Vlada u sjeni

Utoliko postaje važnija spomenuta unutarnja transformacija koju zagovaraju neki Milanovićevi suradnici. Između ostaloga, SDP bi uskoro trebao formirati “vladu u sjeni” (čemu se Milanović rezolutno suprotstavljao kao šef opozicije između 2007. i 2011.), a plan je obnova rada Savjeta stranke, koji su, de facto, izdahnuli. Mada su u prošlosti na čelu Savjeta SDP-a bili ugledni intelektualci - u Račanovo vrijeme poznati liječnik Boris Labar, a kod Milanovića to je Antun Vujić, nedvojbeno vodeći socijaldemokratski mislilac u Hrvatskoj.

“Savjeti nemaju svrhu dok ste na vlasti jer tada se politika kreira u Vladi i ministarstvima, ali sada će dobiti važnu ulogu u radu na SDP-ovoj strategiji”, reći će izvor s Iblerovog trga.

Istovremeno, pitanje koje zaokuplja puno članova SDP-a glasi kakva je budućnosti socijaldemokracije u Hrvatskoj, ali i u Europskoj uniji.

Prema mišljenju Ivana Račana, problem je to što nitko nije pronašao novu definiciju. Socijaldemokracija je do kraja hladnog rata kao svoj krajnji cilj imala socijalizam do kojeg se dolazi demokracijom. Nakon kraja hladnog rata, socijaldemokracija je zbog brutalnog sloma socijalizma napustila taj cilj.

“Dakle, nema krajnjeg cilja i zato je ona u ovom vremenu ograničena na servis za popravak kapitalizma. To je srž njene krize. I aktualna socijaldemokracija se u nedostatku takve krajnje vizije danas oslanja na borbu za liberalna ljudska prava, jednakopravnost i jednake prilike za sve”, smatra Račan.

Moderne spoznaje

U ovakvim okolnostima, izgleda kako su u vrhu SDP-a odlučili formalno prihvatiti Vujićevu platformu u kojoj on predlaže da, nasuprot onih koji govore o prošlosti i dijele Hrvatsku na temama iz prošlosti, “SDP počne govoriti o budućnosti na temeljima suvremenih spoznaja, modernih i kompetentnih gledišta koja danas usvajaju napredne europske zemlje i nama srodni politički partneri; na tim temama se Hrvatska povezuje, a ne dijeli”.

I Vujić i Hajdaš predlažu koncentriranje na ekonomsko-socijalne teme na kojima će Socijaldemokratska partija Hrvatske ustrajno zagovarati razlaz s politikom slijepe štednje i rezova javnog sektora, isključivanja države od ekonomskih i socijalnih odgovornosti i inicijativa, razlaz s ideologijom kvazislobodnog tržišta “kojeg nema ni kao slobodnog ni kao neslobodnog, nego tek kao otuđeno financijskog - jednom riječju, razlaz s neokonzervativnim i neoliberalnim modelom”, kako je to početkom ove godine formulirao Antun Vujić.

Uostalom, dobar dio Vujićevih stavova bio je inkorporiran u izbornom programu koalicije “Hrvatska raste”, a sada će postati dio nove strategije SDP-a. Od inzistiranja na modernoj obrazovnoj politici do otpora zdravstvenoj reformi i privatizaciji, koju je najavio ministar Dario Nakić. Također se najavljuju akcije protiv neokonzervativnih i neoliberalnih ekonomskih i političkih modela koji su, prema mišljenju članova SDP-ovog gremija, “stvarali uvjerenje da se jedino politikom štednje i rezova” može ostvariti bilo kakav napredak. Naposljetku, mora se otvoriti put ulaganjima i u obrazovanje, znanost i inovacije kao agense modernog razvitka”.

Teoriju treba nadopuniti praksa, i realisti unutar SDP-a potvrdit će kako se na Iblerovom trgu, za sada, manje razmišlja o brzom povratku na vlast, a kudikamo intenzivnije, kako iduće godine pobijediti u Zagrebu.