Razuzdani život Ivane Tomljenović Meller

U svojoj je ranoj mladosti, dvadesetih godina prošlog stoljeća, Ivana Tomljenović, kći hrvatskog bana Tomislava, vodila mondeni život, sa svim pripadajućim privilegijima zagrebačke zlatne mladeži. Njezina je obitelj živjela u Banskim dvorima na Markovu trgu. Kao 16-godišnjakinja, ponosna je djeveruša na vjenčanju kralja Aleksandra i kćeri rumunjskog kralja Ferdinanda, Marije.

Na vjenčanju 1922. godine odjevena je u tradicionalnu slavonsku nošnju, no inače je bila poznata po profinjenom modnom ukusu. Imala je četiri sestre i jednog brata. Sestre zajedno često odlaze na balove i onodobna štampa koja prati takve događaje, najčešće ističe Ivaninu ljepotu, pa tako u dnevnim novinama Večer piše da je izazvala “sveopće divljenje”, a u reportaži o zagrebačkim kupalištima i kupaćim kostimima Svijet ističe upravo nju.

Brojni udvarači

Sva su banova djeca studirala ono što su željela, ona Likovnu akademiju kod profesora Ljube Babića. Govorila je nekoliko stranih jezika, a bavila se i sportom - rukometom, atletikom, košarkom, skijanjem, tenisom. Na rukometnom prvenstvu 1924. godine u Pragu sa svojom je ekipom osvojila zlatnu medalju. U atletici bilježi dva državna rekorda: bacanje diska i skok u vis.

Bila je fatalna žena, a jedan od brojnih udvarača nesretno zaljubljenih u nju bio je Nikša Stefanini, popularan po šlageru “Adio, Mare”, koji joj je posvetio pjesmu “Koki, da me se seti i veruje”.

Nadimak joj je Koka, i tako ju svi zovu.

No, ništa od spomenutog nije upućivalo na sljedeću fazu njezina života.

Osam godina kasnije, 1930., Koka radi krvavu naslovnicu, fotomontažu za izložbu “Diktatura u Jugoslaviji”, na kojoj je kralj Aleksandar, dakle isti onaj kojemu je bila djeveruša, pokazan kao egzekutor koji s mačem u ruci stoji nad lešom. Politički angažirana brošura izdana je kao protest i upozorenje protiv uvođenja Šestosiječanjske diktature, te ubojstva njenih protivnika Đure Đakovića i Nikole Hećimovića. Ona brošuru radi na nagovor Koste Novakovića. Traže ju da se odrekne i svoje obitelji, što, međutim nije učinila.

Što se u međuvremenu dogodilo? Bauhaus. Najpoznatija umjetnička škola u povijesti koja je zagovarala umjetničko oblikovanje predmeta za svakodnevicu dostupnih svima, ali i čvrsta ljevičarska uvjerenja.

Ivana Tomljenović otišla je u Dessau zavedena jednim predavanjem Hannesa Meyera u Beču. Meyer je jedan od važnijih protagonista škole, no valja spomenuti kako su na Bauhausu predavali u skladu sa svojim teozofskim uvjerenjima i Paul Klee i Vasilij Kandinski, a sama je škola utemeljena vizijom Waltera Gropiusa o “katedrali socijalizma” koja će ujediniti sve umjetnosti i sve obrte.

Ona je Bauhaus upisala 1929. godine.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg