Bilo je valjda pitanje dana kada će netko svoju znanstvenu karijeru “začiniti” doktoratom analizirajući ponašanje korisnika mobitela, a prošlog je tjedna to uspjelo mladoj britanskoj znanstvenici Caroline Tagg koja je prva osoba na svijetu s doktoratom iz SMS poruka.
Caroline je naime prije četiri godine počela analizirati kako pišemo i kakvog su sadržaja SMS poruke koje šaljemo i do ove je godine proučila više od jedanaest tisuća poruka. Za razliku od prijašnjih istraživanja koja su se ponajviše bazirala na pismenosti, Caroline je analizirala što pišemo i kako.
- Tijekom mog istraživanja uopće me nije zanimalo jesu li i koliko su te poruke pismene, već sam istraživala kakav utjecaj SMS poruke imaju na jezik, ali i riječi koje se koriste prilikom njihovog pisanja. Ono što me iznenadilo je da ljudi preko SMS poruka komuniciraju kao i u pravom životu. Cilj mog istraživanja je bio skupiti što je moguće više poruka da mogu opisati jezik SMS-a i mislim da mi je uspjelo - ispričala je za Jutarnji Caroline Tagg, doktorica znanosti na sveučilištu u Birminghamu.
SMS razvija kreativnost
Za svoje je istraživanje Caroline angažirala dvadeset svojih prijatelja koji su joj pet godina proslijeđivali SMS koje su dobivali i koje su slali, a svaki od njezinih prijatelja u projekt je uključio još dvadeset svojih prijatelja koji su joj također slali svoje SMS-ove. Na kraju je Caroline dobila više od jedanaest tisuća poruka s oko dvjesto tisuća riječi.
- Ima nekih zanimljivih stvari o kojima vjerojatno uopće ne razmišljamo kada se SMS-amo. Najviše me fasciniralo koliko toga ljudi mogu reći u 160 znakova, što je maksimum za jednu poruku. Bilo je zaista sjajnih poruka koje su zvučale vrlo moćno i s te strane je SMS sjajna stvar za jezik. Ljudi razvijaju kreativnost prilikom pisanja, otkrivaju nove načine kako se izraziti i uspijeva im sa što manje riječi reći ono što je bitno. Ali, isto tako koriste se i brojne riječi koje su sasvim nepotrebne. Ljudi masovno koriste izraze poput “oh” i po takvim se izrazima vidi da ljudi u SMS porukama komuniciraju kao u pravom životu - ističe Caroline Tagg.
Tako je primjerice bilo i potpuno beskorisnih SMS poruka koje samo potvrđuju njezinu tezu, a kao jednu od poruka koja je sigurno jedna od najnepotrebnijih i najmanje važnih navodi SMS sadržaja: “Samo sam ti htio javiti da sam našao poklopac od kemijske”.
Ta je rečenica vjerojatno nešto što se s vremena na vrijeme može čuti u uredima, ali u formi SMS-a zaista zvuči beskorisno, pa možda čak i glupo. No, ako izuzmemo da je zapravo ta poruka potpuno beznačajna, jako dobro ilustrira činjenicu da je SMS komunikacija gotovo identična razgovorima u pravom životu.
- Primjetila sam i neke promjene u sadržaju SMS-ova prije četiri godine i danas. Sve više se koriste skraćenice, ali ne skraćenice koje imamo u književnom jeziku, već govornom. Ne bih rekla da je SMS jezik novi jezik, ali je sigurno jezik s daleko više mogućnosti i varijacija od onog kojeg učimo u školi. U svakom slučaju SMS jezik je pozitivan trend jer vam dozvoljava da se igrate s jezikom i riječima, pa čak i izmišljate nove riječi. Uvijek ću podržavati tezu da je SMS-anje dobro za razvoj jezika - kaže Caroline Tagg.
Izazov za djecu
Iako je svojedobno bilo mnogo rasprava o utjecaju SMS poruka na pismenost, pa i sam govor, Caroline tvrdi da u SMS-ovima nema ničeg negativnog. Čak štoviše, navodi kako bi SMS-anje trebalo poticati, osobito kod djece.
- Pretjeruje se s tim idejama da će SMS “ubiti” književni jezik, jer je iluzorno očekivati da svi ljudi na svijetu pišu gramatički točno, književno i lijepo. Nepismenost i polupismenost postoji oduvijek i najmanje ima veze sa SMS porukama. Stvar je upravo suprotna, jer vas SMS-anje motivira da se igrate riječima i da ih razvijate.
Djeci bi trebalo dopustiti da na taj način razvijaju svoje jezične sposobnosti i ne slažem se s tvrdnjama da zbog SMS-a neće znati ispravno pisati. SMS je nešto što djece žele, oni žele komunicirati SMS porukama. Djeca to rade dobrovoljno i zato što to vole mnogo više razmišljaju dok pišu SMS. U školi pišu zato što moraju i ne morate biti veliki pedagog da biste znali da djeca radije čine stvari koje žele, a ne koje su im nametnute. Uostalom, djeca moraju znati da se jezik može koristiti i u drugim formama, a ne samo na papiru - ističe Caroline. Pored jezika, Caroline je posebnu pažnju posvetila i popularnim emotikonima, slikovnim prikazima pomoću slova kojima se opisuje raspoloženje pošiljatelja poruke, a najčešće ih sve zovemo “smajlići”.
Unatoč tomu što se često upotrebljavaju u SMS porukama i mejlovima, Caroline ističe da to i nije tako učestalo kako se misli.
Smajlići nisu tako česti
- Emotikoni se, bez sumnje, koriste jako puno, ali ne toliko koliko nam se možda čini. A i osim toga, pored svih emotikona koji postoje najčešće se koriste samo tri osnovna: smajlić, emotikon za tugu i emotikon za namigivanje. Ostale emotikone sam rijetko vidjela, neke nisam uopće. No, ono što je interesantno je da se smajlić više koristi u slučajevima kada ljudi ne žele zvučati baš sasvim ozbiljno, a ne da bi opisali kako se osjećaju.
Često sam ih primjerice vidjela u porukama kada je netko nekome nešto prigovorio, pa bi na kraju dodao smajlić, kao da želi reći: Da, pogriješio si, ali nije to baš toliki problem” - zaključuje Caroline, te dodaje kako planira objaviti svoj znanstveni rad kako bi popularizirala SMS poruke zbog njihovog pozitivnog utjecaja na jezik.
Inače, u britanskoj akademskoj zajednici u početku su se pojavile kritike zbog njezina doktorata iz SMS-a, no jedan primjer koji je Caroline navela kao dokaz da je proučavanje SMS-ova iznimno važno vrlo brzo je smirio strasti.
Naime, jedan slučaj suđenja u Velikoj Britaniji 2002. godine potpuno je promijenio tijek nakon analize SMS poruka žrtve ubojstva i osumnjičenog. Alibi osumnjičenog bio je utemeljen na SMS poruci koja je bila poslana sa žrtvinog mobitela, ali detaljnom analizom prijašnjih poruka žrtve dokazano je da je netko drugi sa žrtvinog mobitela poslao poruku kako bi skrenuo pozornost policije s pravog ubojice. Taj su slučaj, od kada je Caroline postala “doktorica za SMS”, britanski lingvisti više puta spomenuli kao primjer da doktorat iz SMS poruka možda ipak nije tako bezvrijedan.
Merita Arslani
Caroline je naime prije četiri godine počela analizirati kako pišemo i kakvog su sadržaja SMS poruke koje šaljemo i do ove je godine proučila više od jedanaest tisuća poruka. Za razliku od prijašnjih istraživanja koja su se ponajviše bazirala na pismenosti, Caroline je analizirala što pišemo i kako.
- Tijekom mog istraživanja uopće me nije zanimalo jesu li i koliko su te poruke pismene, već sam istraživala kakav utjecaj SMS poruke imaju na jezik, ali i riječi koje se koriste prilikom njihovog pisanja. Ono što me iznenadilo je da ljudi preko SMS poruka komuniciraju kao i u pravom životu. Cilj mog istraživanja je bio skupiti što je moguće više poruka da mogu opisati jezik SMS-a i mislim da mi je uspjelo - ispričala je za Jutarnji Caroline Tagg, doktorica znanosti na sveučilištu u Birminghamu.
SMS razvija kreativnost
Za svoje je istraživanje Caroline angažirala dvadeset svojih prijatelja koji su joj pet godina proslijeđivali SMS koje su dobivali i koje su slali, a svaki od njezinih prijatelja u projekt je uključio još dvadeset svojih prijatelja koji su joj također slali svoje SMS-ove. Na kraju je Caroline dobila više od jedanaest tisuća poruka s oko dvjesto tisuća riječi.
- Ima nekih zanimljivih stvari o kojima vjerojatno uopće ne razmišljamo kada se SMS-amo. Najviše me fasciniralo koliko toga ljudi mogu reći u 160 znakova, što je maksimum za jednu poruku. Bilo je zaista sjajnih poruka koje su zvučale vrlo moćno i s te strane je SMS sjajna stvar za jezik. Ljudi razvijaju kreativnost prilikom pisanja, otkrivaju nove načine kako se izraziti i uspijeva im sa što manje riječi reći ono što je bitno. Ali, isto tako koriste se i brojne riječi koje su sasvim nepotrebne. Ljudi masovno koriste izraze poput “oh” i po takvim se izrazima vidi da ljudi u SMS porukama komuniciraju kao u pravom životu - ističe Caroline Tagg.
Tako je primjerice bilo i potpuno beskorisnih SMS poruka koje samo potvrđuju njezinu tezu, a kao jednu od poruka koja je sigurno jedna od najnepotrebnijih i najmanje važnih navodi SMS sadržaja: “Samo sam ti htio javiti da sam našao poklopac od kemijske”.
Ta je rečenica vjerojatno nešto što se s vremena na vrijeme može čuti u uredima, ali u formi SMS-a zaista zvuči beskorisno, pa možda čak i glupo. No, ako izuzmemo da je zapravo ta poruka potpuno beznačajna, jako dobro ilustrira činjenicu da je SMS komunikacija gotovo identična razgovorima u pravom životu.
- Primjetila sam i neke promjene u sadržaju SMS-ova prije četiri godine i danas. Sve više se koriste skraćenice, ali ne skraćenice koje imamo u književnom jeziku, već govornom. Ne bih rekla da je SMS jezik novi jezik, ali je sigurno jezik s daleko više mogućnosti i varijacija od onog kojeg učimo u školi. U svakom slučaju SMS jezik je pozitivan trend jer vam dozvoljava da se igrate s jezikom i riječima, pa čak i izmišljate nove riječi. Uvijek ću podržavati tezu da je SMS-anje dobro za razvoj jezika - kaže Caroline Tagg.
Izazov za djecu
Iako je svojedobno bilo mnogo rasprava o utjecaju SMS poruka na pismenost, pa i sam govor, Caroline tvrdi da u SMS-ovima nema ničeg negativnog. Čak štoviše, navodi kako bi SMS-anje trebalo poticati, osobito kod djece.
- Pretjeruje se s tim idejama da će SMS “ubiti” književni jezik, jer je iluzorno očekivati da svi ljudi na svijetu pišu gramatički točno, književno i lijepo. Nepismenost i polupismenost postoji oduvijek i najmanje ima veze sa SMS porukama. Stvar je upravo suprotna, jer vas SMS-anje motivira da se igrate riječima i da ih razvijate.
Djeci bi trebalo dopustiti da na taj način razvijaju svoje jezične sposobnosti i ne slažem se s tvrdnjama da zbog SMS-a neće znati ispravno pisati. SMS je nešto što djece žele, oni žele komunicirati SMS porukama. Djeca to rade dobrovoljno i zato što to vole mnogo više razmišljaju dok pišu SMS. U školi pišu zato što moraju i ne morate biti veliki pedagog da biste znali da djeca radije čine stvari koje žele, a ne koje su im nametnute. Uostalom, djeca moraju znati da se jezik može koristiti i u drugim formama, a ne samo na papiru - ističe Caroline. Pored jezika, Caroline je posebnu pažnju posvetila i popularnim emotikonima, slikovnim prikazima pomoću slova kojima se opisuje raspoloženje pošiljatelja poruke, a najčešće ih sve zovemo “smajlići”.
Unatoč tomu što se često upotrebljavaju u SMS porukama i mejlovima, Caroline ističe da to i nije tako učestalo kako se misli.
Smajlići nisu tako česti
- Emotikoni se, bez sumnje, koriste jako puno, ali ne toliko koliko nam se možda čini. A i osim toga, pored svih emotikona koji postoje najčešće se koriste samo tri osnovna: smajlić, emotikon za tugu i emotikon za namigivanje. Ostale emotikone sam rijetko vidjela, neke nisam uopće. No, ono što je interesantno je da se smajlić više koristi u slučajevima kada ljudi ne žele zvučati baš sasvim ozbiljno, a ne da bi opisali kako se osjećaju.
Često sam ih primjerice vidjela u porukama kada je netko nekome nešto prigovorio, pa bi na kraju dodao smajlić, kao da želi reći: Da, pogriješio si, ali nije to baš toliki problem” - zaključuje Caroline, te dodaje kako planira objaviti svoj znanstveni rad kako bi popularizirala SMS poruke zbog njihovog pozitivnog utjecaja na jezik.
Inače, u britanskoj akademskoj zajednici u početku su se pojavile kritike zbog njezina doktorata iz SMS-a, no jedan primjer koji je Caroline navela kao dokaz da je proučavanje SMS-ova iznimno važno vrlo brzo je smirio strasti.
Naime, jedan slučaj suđenja u Velikoj Britaniji 2002. godine potpuno je promijenio tijek nakon analize SMS poruka žrtve ubojstva i osumnjičenog. Alibi osumnjičenog bio je utemeljen na SMS poruci koja je bila poslana sa žrtvinog mobitela, ali detaljnom analizom prijašnjih poruka žrtve dokazano je da je netko drugi sa žrtvinog mobitela poslao poruku kako bi skrenuo pozornost policije s pravog ubojice. Taj su slučaj, od kada je Caroline postala “doktorica za SMS”, britanski lingvisti više puta spomenuli kao primjer da doktorat iz SMS poruka možda ipak nije tako bezvrijedan.
|
Prvi SMS poslan je 1993. godine
SMS poruke prvi put su se pojavile početkom devedesetih, ali samo kod nekoliko operatora u svijetu. U početku je to bila izrazito komplicirana usluga i većina ljudi ih uopće nije koristila, ali ne samo zato jer usluga nije bila dobro razvijena, već i zato što tada većina mobitela nije niti imala mogućnost slanja SMS-a. Prvi SMS poslan je s Vodafoneove mreže 3. prosinca 1992. u Velikoj Britaniji, ali za to se koristio kompjutor. Inače, prvi SMS koji je poslan baš s mobitela poslan je godinu dana kasnije, a to je učinio jedan mladi stručnjak zaposlen u Nokiji. Tek 2000. godine Nokia je napravila standardizirani protokol za SMS koji se koristi i danas. Zanimljivo je da je do danas ostalo nepoznato tko je zaista izmislio SMS, pa je opće prihvaćeno da je SMS proizvod međunarodne suradnje brojnih telekomunikacijskih tvrtki i stručnjaka iz tog područja. Prve statistike o slanju SMS poruka počele su se raditi prije desetak godina, a tada je prosjek poslanih poruka mjesečno po korisniku bio 0,5 poruka. Danas je ta brojka narasla do 35 poruka mjesečno, a procjenjuje se da se u svijetu dnevno pošalje i primi oko četiri milijarde SMS-ova čime je SMS postao najmasovnija usluga telekomunikacijskih kompanija. Ono što će možda zaboliti svakog korisnika jest da se SMS prvih godina uopće nije naplaćivao. |
Merita Arslani
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....