PROMJENE IZBORNOG ZAKONODAVSTVA Josipović: Sabor smanjiti na 113 zastupnika! Šeks: Ništa ne mijenjati!

Hrvatska je prebukirana inicijativama za promjenu izbornih zakona. Ako bi se sudilo prema njihovu broju, moglo bi se pomisliti da je izborna norma najveći problem hrvatske države.

U Saboru su već tri prijedloga promjene izbornog zakona: Hrvatskih laburista, zatim onaj tek formiranih Reformista Ratka Čačića te paket iza kojeg stoje nezavisni zastupnik Josip Kregar, SDP-ov Gvozden Flego i Jadranka Kosor, a potpisalo ga je trideset parlamentaraca, nijedan iz HDZ-a. Zatim, Željka Markić sa svojom udrugom već drugi tjedan skuplja potpise za provođenje referenduma kojim bi se preko Ustava izmijenilo više izbornih pravila. Njena se vrlo šareno sastavljena inicijativa u javnosti voli predstavljati kao pokret za uvođenje preferencijalnog glasanja. Na koncu, promjene izborne norme najavljuje i Ivo Josipović u sklopu svoje akcije kovanja novog Ustava. Predsjednik Republike zaorao bi najdublje: vjerojatno će predložiti promjenu izbornog modela.

O pravim razlozima te izgledima svih tih zahtjeva za izbornim inovacijama Jutarnji je list razgovarao s više vrhunskih autoriteta: predsjednikom Ivom Josipovićem, sabornikom i profesorom zagrebačkog Pravnog fakulteta Josipom Kregarom, ministrom uprave Arsenom Baukom, HDZ-ovim patrijarhom Vladimirom Šeksom, koji iz prve ruke ima saznanja o svim transformacijama izborne norme u samostalnoj Hrvatskoj, te profesorima Goranom Čularom i Nenadom Zakošekom s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Pitali smo, prvo, je li promjena izbornih zakona ključ za rješenje političke krize u Hrvatskoj ili, kako tvrde u najjačim političkim strankama, nepotrebno gubljenje vremena?

Drugo, može li se uvođenje preferencijalnog glasanja smatrati spasonosnim rješenjem ili je precijenjeno? Jesu li velika očekivanja birača od te inovacije opravdana? Imaju li stranačke vrhuške razloga za svoje strepnje i strahove?

Treće, je li referendumska inicijativa Željke Markić pokret protiv stranačkih oligarhija ili je tek kampanja za ulazak u njihovo društvo? Što će se u Hrvatskoj dogoditi ako taj referendum prođe, a što ako ne uspije?

Reducirana inicijativa

“Mislim da je postalo prilično evidentno da dio sada već dramatičnih hrvatskih problema proizlazi iz političkog sustava, pa onda i izbornih zakona”, kaže profesor Josip Kregar, obrazlažući razloge za pokretanje svoje, kako će reći, reducirane inicijative za promjenu izbornih zakona. Njegova je grupacija svoje zahtjeve ograničila na samo nekoliko intervencija za koje vjeruju da bi u ovom trenutku u Saboru mogli dobiti konsenzus vodećih političkih stranaka: uvođenje preferencijalnog glasanja, zabranu kandidiranja osobama kažnjenim za teške zločine te nespojivost funkcije saborskog zastupnika s položajem gradonačelnika ili župana.

“Politika je u Hrvatskoj”, nastavlja objašnjavati, “izgubila vjerodostojnost. Političkim strankama istanjio se legitimitet. Uvjeren sam da korijen naše krize treba tražiti u neodgovarajućem političkom sustavu, koji rezultira velikim brojem sasvim neracionalnih odluka za koje nema odgovornosti.”

Radikalna promjena

Predsjednik Josipović kao jedan od glavnih motiva svog koncepta za promjenu Ustava također ističe demokratske deficite. Zato će vjerojatno predložiti ne samo uvođenje preferencijalnog glasanja, nego i radikalnu promjenu izbornog modela. Premda još operira s nekoliko mogućih rješenja, najviše izgleda ima ideja o smanjenju Sabora na 113 zastupnika, od kojih bi se polovica, objašnjava šef države, birala proporcionalnim sustavom, s tim da bi regije funkcionirale kao izborne jedinice, a u svakoj regiji bi broj sabornika bio razmjeran broju stanovnika. Druga bi se polovica parlamenta birala u jednomandatnim izbornim jedinicama, s približno jednakim brojem birača.

“Uvjeren sam da je nužno ojačati demokratsko načelo u cijelom sustavu, odnosno pojačati odgovornost političara prema građanima”, kaže Josipović. Zato će predložiti još neke promjene koje se tiču funkcioniranja političkih stranaka, a koje bi, smatra, imale domete slične ulozi preferencijalnog glasanja. “U novom Ustavu, na kojem radim, načela osnivanja i rada političkih stranaka morala bi uključivati sudjelovanje članstva u određivanju kandidata na svim vrstama izbora, izravno predizborima ili putem predstavnika u tijelima stranke, kao i sudjelovanje članstva u nadzoru raspolaganja sredstvima stranke.”

Profesor Goran Čular ne dijeli taj, kako ga naziva, normativni optimizam. Prema njegovu mišljenju, izborni zakon koji je uveden 1999. nema potrebe mijenjati. Čular ne smatra da je politička kriza rezultat nekakve nedovoljne demokratičnosti političkih, pa onda i izbornih procesa. “Sigurno je da bi se promjenom nekih elemenata sadašnjeg izbornog modela mogla postići veća politička transparentnost i odgovornost. Ali pad povjerenja u političke stranke i institucije nije hrvatska specifičnost. Riječ je o globalnim trendovima koji nisu povezani s izbornim modelom, nego s duhom vremena.”

Profesor Nenad Zakošek također ne bi mijenjao izborni sustav. Jer, postojeći smatra dobro pogođenim. “Hrvatska ima dobar izborni sustav”, kaže. U tom kontekstu onda i vjerojatni prijedlog predsjednika Josipovića o drugačijem načinu izbora Sabora ne smatra prihvatljivim. Nešto slično već smo imali 1992., podsjeća, kada je takav model doveo do strašne natpredstavljenosti HDZ-a.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista