ZAGREB - Dva puta u tjedan dana Ratko Čačić bacio je rukavicu u lice premijeru Zoranu Milanoviću. Prvo je na saboru svoje stranke ustvrdio da za Hrvatsku boljeg rješenja od HNS-a nema. “Za građane je najbolje da mi odlučujemo”, grmio je. Zatim se u mamut intervjuu Globusu postavio kao konkurent SDP-u. Detaljno je elaborirao kako će spriječiti Milanovića da mu otme zasluge. S druge strane, vladajuću je koaliciju zaljuljao i IDS.
Šef te stranke Ivan Jakovčić maksimalno je zašiljio retoriku. Javno optužuje SDP za izdaju i tvrdi kako “očito nisu za suradnju”. Čini se kao da Kukuriku koaliciji prijeti raspad, da je počela pucati po šavovima, da se ozbiljne pukotine više ne daju sakriti. Hoće li se ponoviti udes prve SDP-ove, Račanove vlade, koja je više energije potrošila da se održi na okupu nego da odradi povjereni joj posao?
Problemi HNS-ova i IDS-ova ponašanja nisu isti i nisu jednakovrijedni. Postoji značajna razlika u veličini stranaka. Postoji i razlika u važnosti za vladajuću koaliciju. HNS je prvi partner SDP-a. Čačić je s razlogom dobio funkciju prvog potpredsjednika Vlade, do koje mu je neukusno mnogo stalo.
Bez osovine SDP-HNS nema ni Kukuriku arhitekture. Na tom je strateškom partnerstvu građen pobjednički blok. U Milanovićevoj vladi HNS je zadužio neke od ključnih resora, preuzeo je neke od najtežih poslova. Između premijera i njegova prvog potpredsjednika, tvrde obojica, suradnja je odlična, u komunikaciji nema nikakvih problema, postoji velika mjera suglasnosti.
Još u predizbornoj kampanji vidjelo se da dobro funkcioniraju, da su uspostavili visoku razinu međusobnog povjerenja. Premda je Čačić u nekoliko navrata, u slučaju Ferenčak primjerice, radio premijeru iza leđa. Ali je vlastitu odluku, vjerojatno s knedlom u grlu ali bez vidljiva otpora, glatko opozvao čim je Milanović to zatražio.
Ako je suradnja između SDP-ovih i HNS-ovih prvaka korektna i potpuno zadovoljavajuća, neki će reći čak i uzorna, čemu onda služe Čačićevi verbalni ispadi? Za njegove eskapade, koje djeluju kao provokacije, nemoguće je naći bilo kakav racionalan razlog.
Ali se u njima mogu prepoznati nerealizirane ambicije i kompleksi male stranke. Čačić se ponaša kao da je on, a ne Milanović hrvatski premijer zato što o tom položaju godinama sanja. Nikad to nije ni skrivao. Kad svoj HNS proglašava po snazi i odlučnosti prvom hrvatskom strankom, kad u intervjuu Globusu govori da je po broju članova druga stranka u državi - premda mora znati da se veličina stranke ne mjeri po brojnosti članstva nego po izbornim rezultatima - Čačić prvenstveno svjedoči o vlastitim frustracijama.
Njegovi PR stručnjaci morali bi ga upozoriti da svojim, javnosti nesimpatičnim, nastupom ne pomaže nego odmaže i sebi i partiji. Recentni pad HNS-ova rejtinga ispod izbornog praga ide isključivo na njegovu dušu.
Unatoč svađalački intoniranoj retorici, Kukuriku koaliciji ne prijeti nikakav raspad. SDP i HNS neće se razići jer ih tvrdo povezuje zajednički interes.
Čačić zna matematiku. Jasno mu je da bez Milanovića nikad ne bi mogao dobaciti do Banskih dvora. Još manje dobiti poziciju odmah do premijera.
Bez Kukuriku koalicije mogao bi računati tek na status neshvaćenog i nerealiziranog genija. Ali i Vladi trebaju njegove sposobnosti. Milanović cijeni njegova znanja i energiju buldožera, o prvom od svojih suradnika uvijek govori u superlativima. Na provokacije, koje bi mu još prije godinu, dvije uskuhale krv, ne odgovara. Ne pravi problem, smješka se, ignorira. Razloga za superioran stav dakako ima.
Ali, kuha li unutar sebe, hoće li eksplodirati?
Čačićeve izjave sigurno ne djeluju blagotvorno. Ali Milanović je ukrotio vlastitu taštinu, odredio prioritete. Zna što mu je cilj. Umiruje nezadovoljnike u vlastitoj stranci, kritične prema HNS-ovoj nezajažljivosti. Pita: Jesmo li takvim ponašanjem iznenađeni? Nismo! Ne događa se ništa izvan onoga što smo očekivali! Možda u SDP-u potajno računaju na vlastitu moguću korist od HNS-ova dobrovoljnog guranja u ulogu dežurnog negativca Kukuriku koalicije. Zaista, rejting SDP-a raste, HNS-a pada.
Javnost kažnjava Čačića i njegovu stranku, ne i koaliciju, SDP je dodatno honoriran. Ali je pitanje koliko takva situacija može trajati. Treba očekivati da će se jednoga dana nezadovoljstvo preliti na cijelu Vladu, da će se premijer smatrati odgovornim za ukupno Kukuriku ponašanje.
Problem svježe zategnutih odnosa između SDP-a i IDS-a posve je drugačije prirode. Za Kukuriku koaliciju IDS je važan kao određeni politički začin, nikako kao poluga bez koje se ne može. Usto, stranka je oduvijek pokazivala komotan odnos prema koalicijskim obavezama i manjak lojalnosti.
Račanovu vladu prva je napustila, čim su počele pripreme za lokalne izbore. Šef IDS-a Ivan Jakovčić u predizbornoj kampanji na projektu Brijuni srdačno je paradirao rame uz rame s bivšom premijerkom Jadrankom Kosor, posve ravnodušan prema činjenici da njegovo ponašanje HDZ koristi kao dokaz da Kukuriku nije ni ozbiljna ni čvrsta građevina.
Premda je Milanović želio da u svojoj vladi ima šefove svih stranaka koalicije, Jakovčića to nije zanimalo. Njegov potpredsjednik i IDS-ov najeksponiraniji zastupnik Damir Kajin izvoljeva se ponašati kao da nije dio vladajuće garniture. Kritizirao je Vladino povećanje PDV-a, uzeo privilegiranu mirovinu…
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA