'Prijatelju, vidim da ti ne ide, a igraš hrabro. Evo ti malo keša, dođi igrati kod nas...'

Tako su se upoznali Mario, Karlo i Zdenka.

Mario ima 21 godinu. Otac mu je strog i autoritativan. Problemi s ispitima na drugoj godini strojarstva sve su veći. Kockar je od srednje škole. Majka zbog mira u kući taji njegov problem i krišom mu daje novac. Zdenka je u srednjim godinama, s poslom od kojeg solidno živi, ali u kojem nema napredovanja. Srednjovječna, neudana, neprimjetna. Ona, u velikoj shemi stvari, ne postoji. Radila je posao koji joj daje sigurnost, ali privatni život joj je skupina krhotina u kojima se ne snalazi. U životu je statirala, pa je odlučila pobjeći u svijet kocke. Čekala je princa na bijelom konju. Čekala je prijatelja koji ju razumije. Napredovanje. Na kraju jedino čekanje na koje Zdenka danas pristaje je ono za zelenim stolom. Čekanje Fortune. Zdrpi i zbriši. Ne osvrći se za sobom. Fortuna, nažalost, nije došla. Stigli su zato neplaćeni računi, ovrha banke i bankrot. Minus od 90 tisuća kuna i zid pred kojeg je došla, doveli su je u prostoriju s neznancima.

Prokockao budućnost

Karlo je u kasnim tridesetima, ima jedno dijete i brakorazvodnu parnicu za vratom. Supruga je ta koja ga je dovela ovdje pred potpune strance, ali nije izdržala. Ostavila ga je. Zašto?

Karlo je zakartao kuću na moru i dobio otkaz jer je krao iz blagajne u IT kompaniji u kojoj je radio. Prokockao je budućnost kćeri. Kamatari su prijetili njegovoj ženi. Zato.

Mariju je nedavno stigla obavijest od policije. Nije redovito plaćao kazne pa su mu dali osam dana da u Fini uplati 12 tisuća kuna, naznaka Državni proračun, ili će na neko vrijeme u Remetinec. Majka razmišlja, traži rješenje, ali i njen je crni fond presušio. Odlaze ocu. Nakon velike svađe otac se smirio i dao sinu novac.

- Idi, plati, ne vozi pijan i primi se knjige ili nestani iz ove kuće - kaže mu. Mario odlazi u kockarnicu i unatoč ozbiljnoj prijetnji zatvorom i razbaštinjenjem, sve stavlja na crno polje na ruletu. Ako podupla, moći će platiti kaznu i s ostatkom zaigrati dvije tri večeri u nizu. Ako promaši... ma nema šanse da će promašiti.

Kuglica pada na crveno, a dalje je Mariju sve u magli. Bez kune u džepu tetura van i ocu u radnoj sobi među prašnjavim policama punih knjiga tiho po prvi put priznaje ovisnost. Govore dugo i otvoreno. Otac ovaj put reagira blago. Okreće broj telefona. Zato je Mario sada u ovoj prostoriji sa svim ovim njemu nepoznatim ljudima.

Karlo je došao kada je kćerkici pogledao u oči. Sve mu se, nekim čudom, razjasnilo. Nakon nekoliko mjeseci nazvao je ženu. Postoji šansa da će se pomiriti. Ići ćemo malim koracima, kaže mu.

Ljudi na dnu

Sada se Mario, Karlo i Zdenka moraju boriti protiv sebe. Oni su u devetom krugu kockarskog pakla. Deveti krug pakla za njih je skučena prostorija gdje ih sjedi 15 za stolom i jednom tjedno zajedno prolaze terapiju za ovisnike o kocki. Došli su pred zid. Oni su ljudi na dnu.

Svi oni prošli su sličan put. Prije nego su se Mario, Karlo i Zdenka našli na dnu, u onoj skučenoj prostoriji s potpunim strancima, otkud se jedino mogu vratiti nazad u život, prošli su osam mračnih krugova. Što su se više spuštali, put im je bio teži i krvaviji.

U prvom krugu našli su se s oko 200 tisuća Hrvata koji se povremeno pojave u kladionici s prijateljem iz škole, kasinu na proslavi nečijeg napredovanja ili diplome, ili u automat klubu pred zoru, nakon ludog obilaska noćnih klubova. Imaju gdje i ići, kada prema procjenama, u Hrvatskoj postoji više kladionica, kasina i automat klubova, nego u Engleskoj!

Ti Hrvati, prvostupnici, idealni su klijenti industrije sreće u Hrvatskoj. Oko 80 posto ljudi koji povremeno kockaju neće razviti ovisnost. Oni unaprijed odrede 300 ili 500 kuna koje smatraju nadnicom dobre zabave. To su spremni izgubiti u zalog dobrog provoda. Oni troše svoj legalno stečeni novac, nisu ovisnici, nema sekundarnog kriminala, nema razorenih obitelji, rasprodaje obiteljskog srebra ni kamatara. Svi su marljivi kotačići u dobro podmazanoj mašini provoda koja je osmišljena da bi se punio državni proračun.

Samo lani država je od priređivača igara na sreću uprihodila više od 600 milijuna kuna.

Kako?

Dakle, u Hrvatskoj postoji 14 trgovačkih društava koja imaju pravo priređivati igre na sreću u kasinima u Hrvatskoj, i 55 trgovačkih društava koji to mogu raditi u automat klubovima.

Da bi kasino uopće mogao raditi, državi plaća godišnju koncesiju od 500 tisuća kuna. Da bi automat klub uopće mogao raditi, državi mora platiti 350 tisuća kuna.

Jačanje crnog tržišta

Svaki mjesec država od svakog kasina mjesečno ubere 15 posto od ukupnog prihoda, dok su automat klubovi dužni državi mjesečno plaćati 25 posto od ukupnih prihoda. Samo lani država je tako uzela 34,7 milijuna kuna od kasina i 189,8 milijuna kuna od automat klubova.

No, državni proračun lani je ubrao čak 25 posto manje novca nego 2009. godine.

Zašto?

- Odgovor je jednostavan. Jačanje crnog tržišta. Vi u Hrvatskoj imate više od 25 tisuća ilegalnih poker aparata i 200 ilegalnih poker soba koji godišnje državi uzmu više od milijardu kuna - priča mi Dalibor Jelavić, predsjednik Udruge hrvatskih casina.

Većina takvih ilegalnih aparata u Hrvatsku se uvezu kao zabavni aparati koji imaju više programa - od raznih igrica, juke boxa do pokera. U pravilu stoje oko 1000 eura, čak deset puta manje od onih profesionalnih, a namješteni su da daju najviše oko 40 posto povrata novca. Čim odigrate poker u kafiću i koji slučajem dobijete novac za uspješnu igru, vi ste sudionik ilegalnog kockanja.

Računica je dalje jasna.

- Neka svaki taj aparat mjesečno zaradi 2000 kuna. Pomnožite to sa 12 mjeseci i brojem ilegalnih poker aparata. Zatim, neka 200 ilegalnih soba ima dnevnu zaradu od samo 1000 kuna. Pomnožite to sa 365 dana u godini i brojem aparata. Dakle, 700 milijuna kuna, a gdje je tu još koncesija i ostala davanja državi - kaže Jelavić.

Prema Zakonu o igrama na sreću, pravna osoba koja ilegalno priredi igre na sreću može dobiti kaznu od 50 tisuća do pola milijuna kuna, dok se fizička kažnjava novčanom kaznom od 30 do 100 tisuća kuna.

Djelatnici Ministarstva financija pokušavaju se boriti s tim problemima, ali red još uvijek nije uspostavljen.

Različitim racijama, lani je, ipak, oduzeto 662 automata (nelegalno postavljeni u ugostiteljske objekte), od toga 445 automata za igre na sreću, a 217 zabavnih automata. U čitavoj 2010. godini napravljeno je 853 nadzora.

Legalnim priređivačima igara na sreću veliki dio financijskog kolača uzimaju i razni inozemni provideri koji putem interneta nude razna on line casina ili texas hold’em pokere. Procjenjuje se da samo da ti inozemni dobavljači i igrači, proračun godišnje oštete za milijardu kuna.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju nedjeljnog Jutarnjeg