Počelo je aferama. U prvih dvadesetak dana nove Vlade već je otišao jedan ministar, a drugom se trese stolica. “Prvih sto” još su daleko, a Darinko Kosor najavljuje da u mjesecima koji dolaze tek slijedi druga ministarska tura. Bilo je do sada i pravih i isfabriciranih afera, ali ostaje činjenica da nikada niti jedna hrvatska Vlada nije počela u tako naelektriziranoj atmosferi.
“Možda je to atipično, ali je i očekivano. Prvo, zato što je kod prijašnjih izbora opozicija uvijek bila do koljena poražena, a ovaj puta to nije slučaj. Drugo, nova je vlast ušla u arenu u kojoj su joj javnost, mediji i građansko društvo izrazito neskloni”, kaže ugledni politički analitičar Davor Gjenero.
Jedan od razloga što afere buknu doslovno svakodnevno, Gjenero vidi i u tome što izrazito slabo funkcionira PR služba nove administracije. “Ona ne pegla afere, što bi dobar PR morao raditi dva dana prije nego što buknu, ali ni 24 sata nakon požara.”
Kada je riječ o startu ove Vlade u odnosu na prošle HDZ-ove, Gjenero kaže da su Ivo Sanader i Jadranka Kosor bez puno pardona smjenjivali sve koji bi se našli u epicentru neke afere. “Karamarko kao i uvijek u svojoj političkoj karijeri štiti svoje suradnike i zato i sam snosi cijenu za svaku aferu koja je do sada izbila.”
Ipak, sve dosadašnje nisu ozbiljna opasnost za novu Vladu. “Najozbiljniji problem je ono što se dogodilo kod glasanja za Ranka Ostojića, kada su se HDZ i Most razišli. To govori o ozbiljnom izvoru unutarkoalicijskih sporova kada svako daljnje izglasavanje u Saboru može dovesti do nepovjerenja Vladi.”
Gjenero smatra da će val afera ipak prestati i da će doći do smirivanja. Žestoka bitka s ideološkog plana premjestit će se na proračun. “Treba biti svjestan da je ova proizvodnja afera izrazito čvrsto vezana i za Milanovićevu agresivnu kampanju za ostajanje na čelu svoje stranke. Šalje se poruka esdepeovcima ‘evo, vidite, stvaram im pakao, a Komadina i njegovi pristojni dečki to ne bi znali i mogli’.”
Bilo kako bilo, u Hrvatskoj je burno. Ima tu svega, sukoba i nekoordinacije, nesnalaženja i obračuna, teorija zavjere i taktiziranja. Nedjeljni Jutarnji izdvojio je deset afera i “afera”, kako kome drago, koje su potresale javnost, Banske dvore i Pantovčak.
1. KRALJICA SVIH AFERA ČEKA EPILOG
Izbor vrsnog povjesničara Zlatka Hasanbegovića jedna je i od najvećih enigmi u kadroviranju nove Vlade. Jezičavi Petrina tvrdi da iza svega stoji Crkva, ali mnogi bliski (zasad) najmoćnijem čovjeku hrvatske Vlade, Tomislavu Karamarku, kažu da je Hasanbegović njegov osobni izbor.
Dugo se kao ‘sigurna’ kandidatkinja za ministricu kulture spominjala Anja Šovagović, ali navodno nije bila pozvana ni na ozbiljniji razgovor. Jasen Mesić je također bio zainteresiran za drugi ministarski mandat, ali je otpao na čudan i misteriozan način, odjednom, preko noći. Odmjerenog Dinka Čuturu mnogi su podržavali, ali Karamarko je, na čuđenje i mnogih HDZ-ovaca, izabrao Hasanbegovića.
Nema tome davno kako je Hasanbegović postao član HDZ-a, a njegovi stranački kolege kažu da je prijatan u komunikaciji, krajnje umjeren kada je riječ o dnevno-političkim temama, ali i čvrst kada nešto treba provesti.
Možda je sve ovo što se sada jednim dijelom događa oko Hasanbegovića - orkestrirana i dobro vođena kampanja protiv njega - rezultat i straha da će novi ministar dublje i ozbiljnije zagrepsti u poslove iz resora kulture pod kapom bivše vlasti. U vrijeme kada su mnogi, pod čudnim okolnostima, omastili brk. Recimo, privatne tvrtke koje su imale ugovore za čuvanje arhivske građe nakon što nije realizirana izgradnja objekta u Kerestincu. Bilo je tu svega, čudnih ugovora, spornih dogovora, krajnje nejasnog ponašanja bivše garniture iz Ministarstva kulture. A mnogo je novca otišlo privatnim firmama, pa i onoj s kojom je povezan Krešimir Milanović, brat bivšeg premijera. Iako su iz Hrvatskog državnog arhiva jasno poručivali da je riječ o mutnim poslovima, da su slane i prijetnje, neka ozbiljnija istraga nije provedena.
A to nije sve.
Očito će se ministar kulture uskoro morati i takvim stvarima baviti. Lako se afera s Hasanbegovićem uskoro može okrenuti u afere s nekim drugima u glavnim ulogama.
Samom ministru ostaju dva velika problema. Prije svega mora dati još neke jasne odgovore koje od njega očekuje javnost i, ono najvažnije, postići komunikaciju sa strukom i ljudima iz kulture, jer bez podrške baze nije moguće raditi posao koji ga očekuje.
2. TAJNA BARAKE 85G
O Miji Crnoji malo tko više brine, osim što će ostati zapamćen kao jedan od najbrže smijenjenih ministara u Europi. Malo se zna da mu je svesrdnu podršku pružao moćni čovjek iz HDZ-ove sjene Josip Vidović, za kojeg kažu da ima i veliki utjecaj na vrh stranke. Vidović je tajnik Odbora za branitelje HDZ-a, a dobri poznavatelji stanja u toj stranci kažu da u velikoj mjeri upravo on odlučuje o braniteljskom resoru, pa i kadroviranju.
Sve što se događalo ipak je ostavilo trag i u braniteljskoj populaciji, mnogi su se okrenuli od HDZ-a. Tajna barake 85G nije do kraja razjašnjena, a Crnoja je nekom svojom naivnošću, bar kada je mrtav hladan medijima objašnjavao ‘svoja prava’, kao prvi gubitnik nove vlasti izazvao čak i neku vrstu simpatija.
A potraga za njegovim nasljednikom pokazala se težom nego što se mislilo. Mnogi su odbili ministarsku stolicu, Milijan Brkić nije htio ni čuti da bude novi ministar branitelja, a duga potraga za nasljednikom Mije Crnoje pokazuje da je afera s njim u glavnoj ulozi ipak uzdrmala HDZ, koji se želi prikazati kao neprikosnoveni zaštitnik branitelja.
3. NIJE STIROPOR, VEĆ FALSIFIKAT?
I bezgrešni Most dobio je svoju prvu aferu koja sve više pritišće leđa ministru gospodarstva Tomislavu Paneniću. Kada je donekle ‘ispeglano’ da je stiropor iz Baumaxa, gdje je bio pomoćnik voditelja poslovnog centra u Osijeku, ‘poklonjen’ djetetu jednog branitelja, uspostavilo se da je prije toga napisan i službeni zapisnik iz kojeg se vidi da je stiropor uništen.
Potpis na zapisniku dali su Panenić i još dvojica, a četvrti ‘svjedok’ nije se želio potpisati, svjestan da stiropor jednostavno nije uništen. Tako bar tvrde mediji i sada je problem sa stiroporom mnogo veći. Ako je Panenić u to vrijeme imao veliku plaću, kako kaže, mogao je za par kuna taj stiropor otkupiti, a ne pokrenuti lavinu problema koji ga mogu doći i ministarskog položaja.
Hoće li sve to HDZ-u biti milo da Most može pritiskati u budućim koalicijskim tenzijama, tek treba vidjeti. Paneniću će više od cijene stiropora i svega što se s njim događalo ostati da nije govorio punu istinu, a to naprosto nije dobro za imidž ministra jednog takvog resora kojeg on vodi.
4. AMERIKANCI ‘LOVE’ MAMIĆA
Priča oko ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića ostat će, to je posve sigurno, neispričana do kraja. Pogotovo oni detalji koji su prvog hrvatskog obavještajca doveli u epicentar afere. Činjenica je da je tu bilo i mnogo nekoordinacije između Pantovčaka i Banskih dvora, a taj nedostatak koordinacije sve se više osjeća između glavnih protagonista hrvatske politike, Oreškovića, Karamarka, Petrova i Kolinde Grabar-Kitarović.
Ima još jedan zanimljiv detalj iz Lozančićevog života o kojem se malo ili ništa ne zna, a mogao bi biti u nekoj vezi sa svime što se sada događa. To je onaj period iz života Dragana Lozančića od 1991. do 1995. godine, kada se nakon povratka u Hrvatsku misteriozno odlučio vratiti u Ameriku. Navodno je bio razočaran, neki kažu čak i pomalo odbačen, a čudne su bile i reakcije okoline nakon njegove veze s djevojkom koja je bila muslimanske vjere. Uglavnom, na nekoliko je godina otišao iz Hrvatske.
Je li baš tada Lozančić učvrstio veze s Amerikancima, također je pitanje bez odgovora. Kao i ono u kojoj su mjeri Amerikanci u pozadini ‘lova’ na Zdravka Mamića, u koordiniranoj akciji kojom se želi iskorijeniti korupcija i kriminal u nogometu.
U svijetu obavještajaca većina pitanja nema striktni odgovor, pa ni oni koji se sada vuku u aferi s ravnateljem SOA-e nikad neće doći do javnosti.
5. ISTRAGA PROTIV OSTOJIĆA?
Uporno odbijanje HDZ-a da spriječe izbor Ranka Ostojića za predsjednika Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost - što je od početka bilo osuđeno na propast - nezabilježeni je događaj u hrvatskoj demokratskoj praksi. Time je u trenutku bio i suspendiran zakon, jer HDZ nikako nije mogao ‘birati’ šefa jednog tako osjetljivog parlamentarnog odbora po svom ukusu. Nisu to radili ni Sanader, ni Milanović, iako sigurno nisu bili najsretniji izborom ‘druge’ strane.
A to se sada pokušalo, stavljajući na kušnju i koaliciju s Mostom.
Krije li se iza kulisa nešto što još uvijek ne znamo? Indikativna je izjava šefa Sabora, uglednog profesora Željka Reinera, koji je argumentirajući zašto nije dobro da prgavi Splićanin sjedne u važnu fotelju parlamentarnog odbora rekao da je u pitanju i mogući sukob interesa. Zna li Reiner nešto više nego javnost u ovom času? Moguće. Neki to tumače i kao diskretno upozorenje da bi se o Ranku Ostojiću moglo uskoro razgovarati i na ‘drugim mjestima’, ne samo političkom. Možda i oko neke istrage.
Za neke je ipak sva ta igra bilo samo kupovanje vremena da se ne oformi Odbor i da vruće teme, od sudbine ravnatelja SOA-e ili pomilovanja, dođu na dnevni red što kasnije.
6. KUĆNA AFERA I BANSKI DVORI
Nisu afere potresale samo Banske dvore, već i Pantovčak. Ostavka i razrješenje savjetnika Vladimira Šeksa i stanovito marginaliziranje Nikice Valentića po mnogima vuče tragove i do Banskih dvora, kabineta prvog potpredsjednika Vlade. Nije neka posebna tajna da se Karamarko i Šeks nisu voljeli, a ni ljubav šefa HDZ-a i starog hadezeovca Valentića nije baš cvjetala.
Je li Karamarko bio taj koji je ubrzao odlazak Šeksa s Pantovčaka teško je procijeniti, iako to veliki kombinator daje naslutiti. Sigurno je samo to da s ovom aferom nikakve veze nije imao Tihomir Orešković, koji tek gradi svoj status prvog među trojicom. A nije mu lako između mnogih suprotstavljenih struja, interesa i ambicija, koje se često s Pantovčaka spuste do Banskih dvora i obrnuto. Orešković baš i nema zahvalan zadatak ‘plesati’ između interesa Grabar-Kitarović, Karamarka i Petrova, a vrlo brzo i ‘svojih’ ministara.
Kažu, premijer jako pazi na svoj ugled i ničim ne želi riskirati. Vidi se to i kod odluke o smjeni Lozančića, a u mnogim stavovima sve je bliži Petrovu. Premijer je kategoričan i u tome da upravo on - i nitko drugi - treba predstavljati Hrvatsku u Europi, na zasjedanjima Europskog vijeća. Navodno je bliskim suradnicima rekao da s Tevom ima ugovor i dogovor da se u svakom trenutku može vratiti, ali da mu je cilj pokušati sve da Hrvatska ekonomski ozdravi.
Slika o mlakom premijeru koji o ničemu ne odlučuje, očito, ne stoji. A afere koje tresu i hodnike Banskih dvora za sada su ga ostavile hladnim i racionalnim.
7. ZADRANIN KOJI NIJE KALMETIN
Odmah nakon izbora, novom ministru zdravstva Dariju Nakiću stavljalo se pod nos da je u vrijeme dok je od 2009. do 2011. bio ravnatelj Opće bolnice Zadar imao loše rezultate. Ostavio pustoš. Zbog toga ga je tadašnji ministar Rajko Ostojić smijenio, nakon što su navodno otkrivene brojne nepravilnosti i nagomilani dugovi. Za podsjetiti je da je zahtjev za smjenu Ostojić uputio Općoj bolnici u Novoj Gradiški, a ne Zadru.
“Događa se nešto protivno ljudskoj naravi, što se više radi, veći su gubici. A moraš raditi. Dok, opet, oni koji rade manje, ne proizvode gubitke i njih se hvali”, govorio je u to vrijeme Nakić.
Sada, kada je sjeo u vruću ministarsku fotelju, Nakić je objasnio da sve što mu se stavljalo na teret, prije svega loše brojke, ne stoji baš tako i da je pozadina da ga se prikaže kao neefikasnog direktora koji sada preuzima cijelo zdravstvo.
O Nakiću se relativno malo zna, ali je procurilo da nije iz redova ‘Kalmetinih ljudi’, moćnog zadarskog lobija koji o svemu odlučuje. To više u slučaju novog kadroviranja kada je riječ o HDZ-u nije ni važno, jer ionako se biralo po nekim drugim kriterijima i ključevima, a ne zahtjevima baze. Uz činjenicu da su mnoge baze, pogotovo one u Dalmaciji, nezadovoljne što ih se zanemarilo i zaboravilo.
Nakića čeka možda i jedan od najtežih resora pa je ova ‘aferica’ iz njegove (ne)uspješne prošlosti tek početak.
8. ‘POKRADENI’ NA IZBORIMA
Kada je Tomislav Karamarko u Imotskom govorio da je HDZ pokraden na izborima reakcije su bile od zgražanja da se tako nešto moglo dogoditi do odmahivanja rukom jer je riječ o predizbornom (stranačkom) spinu šefa HDZ-a. Iako su ‘institucije’ odmah reagirale, a Karamarkova optužba bila tema o kojoj se govorilo dan, dva, sve je nakon toga zamrlo.
Da baš takve grozomorne krađe o kojoj je govorio Karamarko nije bilo dosta je jasno, jer bi i tehnički to bilo neizvedivo. Je li je uopće bilo, zanimljivo će biti čuti. U svakom slučaju Karamarkova retorika i nakon izbora još uvijek zvuči ‘predizborno’, jer bitka za stranku tek predstoji, iako je sadašnji šef apsolutni favorit. Kako sada stoje stvari neće ni imati jakog protukandidata, jer Andrej Plenković u Bruxellesu šuti, iako mnogi tvrde da redovno kontaktira teren.
Karamarkovi udari s desna, kada HDZ odmiče od centra, traže i odgovor na pitanje koje je zapravo pravo lice sadašnjeg šefa HDZ-a. Radikal i ekstremist svakako nije, a nije ni zadrti desničar. Njegovi izleti u ‘krajnje desno’ više su u funkciji ovih ili onih izbora, jer se to do sada pokazalo kao dobitna kombinacija, ali vrijeme je i da se okrene centru koji je jedina garancija za stabilni HDZ i budućnost stranke.
A afera će pratiti afere ako se Hrvatska bude i dalje dijelila na tvrdu desnicu i nervoznu ljevicu.
9. NEPROFITNI I NETOLERANTNI MEDIJI
Udar na neprofitne medije, kako se zasad čini, trebao bi biti prvi konkretni pokazatelj štednje nove Vlade, jer će mnogima ‘pipa’ biti zatvorena. Pišu se pisma u Bruxelles, reagirala je odmah i svjetska novinarska federacija.
Svega toga nije bilo kada je Milanovićeva vlada, odmah kako se ušetala u Banske dvore, ugasila Vjesnik nakon 72 godine izlaženja. Novinu koja je svoje početke imala u ratu kao antifašistički glasnik, s dugom tradicijom njegovanja antifašizma, do posljednjeg dana izlaženja. Salonski antifašisti predvođeni Milanovićem i njegovim tadašnjem egzekutorom Slavkom Linićem ne samo da su prekinuli financiranje Vjesnika, što nitko više nije ni tražio, već su spriječili svaku mogućnost privatizacije, u trenutku kada je bilo tri ozbiljna ulagača.
Toliko o sadašnjoj vjerodostojnosti SDP-a koji burno reagira na aferu s neprofitnim medijima i vapi za antifašizmom.
S druge strane, dio medija u Hrvatskoj stvara nedozvoljenu histeriju prema lideru hrvatskih Srba dr. Miloradu Pupovcu, što je dovelo i do njegovog pisma predsjednici u kojem kaže da ga ljudi na cesti pljuju i viču ‘četniče, odi u Srbiju’. Netolerancija, pogotovo ona uperena prema manjinama, Hrvatskoj ne treba, i svi oni koji produciraju takve afere niti vole Hrvatsku, niti joj žele dobro. Premijer Orešković jasno je to rekao više puta, ali kako bi se izbjegle nove afere upravo iz Banskih dvora s riječi treba poduzeti i djela da se jezik mržnje makne iz (nekih) medija i javnog života.
10. SRAMOTA UZ ‘ZA DOM SPREMNI’
Možda najveća afera za novu vlast marširanje je potpredsjednika Sabora Ivana Tepeša u zagrebačkom prosvjedu na kojem se izvikivalo “Za dom spremni”. Strašna je zabluda da se u Europi pomno ne prati sve što se događa u Hrvatskoj i da se to u konačnici neće odraziti i na međunarodni položaj zemlje. Naivno je smatrati da EU ima prečih posla i da je ulaskom Hrvatske u europsku obitelj prestala odgovornost da se slijede europska postignuća, među kojima je antifašizam na počasnom mjestu.
Kada se drugi čovjek parlamenta nađe u epicentru skupa gdje se izvikuje “Za dom spremni” i još to na neki način pokušava opravdati, isprike nema. To je afera, velika i nepotrebna, s čijim će se posljedicama Hrvatska tek suočiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....