GDJE SMO DANAS?

Iako je od katastrofe prošlo godinu dana, dosad su napisana samo tri rješenja o obnovi

Zagrepčani i dalje hodaju ulicama ispresijecanim upozorenjima na prijetnje s uzdrmanih zgrada, a ključno pitanje koje ih muči jest: gdje je zapela obnova
 Nera Simic/Cropix

Vozim se kroz drvored na Branimircu, pogled preko zagrebačke Džamije seže do katedrale, slika kao s razglednice... Ali to jutro nema vrhova tornjeva.

"Isuse, srušila se katedrala", pomislim, i sjetim se da su je obnavljali godinama. Tek sam u tom trenutku, vozeći se to jutro u Đorđićevu ulicu, u kojoj je stradala djevojčica, osvijestila razmjere štete koje je u nedjelju, 22. ožujka 2020. u Zagrebu, iza sebe ostavio potres jačine 5,5 stupnjeva prema Richteru.

Zatresao nas je iz utrobe zemlje s dubine od deset kilometara i s epicentrom u Markuševcu. Kasnije su izračunali da će obnova stajati 11,6 milijardi eura. Petnaestogodišnja djevojčica je, pak, s teškim ozljedama prevezena u bolnicu. Dan kasnije je preminula. Koliko su samo tornjevi bezvrijedni u usporedbi s mladim životom? Jesmo li zaista morali čuvati sve te dimnjake i fasadne ukrase nauštrb vlastite sigurnosti? Je li o tome netko uopće razmišljao?

Ni danas, 365 dana kasnije, na katedrali nema vrhova tornjeva, niža je za čak 12 metara. U velikoj građevinskoj akciji tornjeve su skinuli do održive razine te postavili zlatne križeve, nitko nije plakao. Privremeno rješenje, rekli su. Ali privremeni život za mnoge koji su se u Markuševcu smjestili u kontejnerima pretvorio se u stalnu svakodnevicu. Prošla je godina dana, mnogi se nisu vratili u svoje domove, žive još i u hostelu...

- Tog sam jutra, između dva potresa, fotkala vrh katedrale, ne vjerujući da ga više nema - započinje razgovor književnica Silvija Šesto iz SOS-a Zagreb, inicijative koja se "izrodila" iz Facebook grupe posvećene obnovi nakon potresa, a okupila je veliki broj ljudi koji međusobno razmjenjuju razne informacije, uglavnom građevinske prirode.

"Huškanje na selidbu"

Silvija Šesto to jutro nakon potresa, prisjeća se, hoda kuhinjom. Preskače, priča, "preko krša od stakla, keramike, prosutih sadržaja staklenki i ostataka subotnjih kolača ispruženih po podu".

- Upravo me se taj ogoljeli vrh katedrale strašno dojmio, jer od malih nogu gledam te vrhove, i taj prizor bio je istodobno stravičan i simboličan - kaže te rezimira što se sve dogodilo u proteklih godinu dana: - Čekali smo Zakon o obnovi, a dočekali jedne izbore, sad čekamo druge izbore... Bili smo na meti kojekakvih "lešinara", od kupaca stanova do manipulatora, u javni prostor ubacivane su ideološke gadarije, huškalo se na ljude iz centra, kao na lijene bogataše koji ne mare za imovinu i samo rentaju. Volonteri su zapravo jedini bili sjajni u toj mračnoj priči.

Iz Ministarstva graditeljstva, naprotiv, nabrajaju što je sve učinjeno već u ožujku 2020., odmah nakon potresa. Kažu da je utvrđena šteta na 25 tisuća zgrada, što privatnih, što javne namjene, također je taj mjesec označeno kao neuporabljivo ili privremeno neuporabljivo više od šest tisuća zgrada, među kojima i brojni dječji vrtići, osnovne i srednje škole, fakulteti, instituti, znanstvene ustanove i ustanove kulture...

- Od toga je oko 1,5 posto oštećenih zgrada javne namjene, a 98,5 posto zgrade su u privatnom vlasništvu - kažu u Ministarstvu. Isti mjesec šteta je procijenjena na 11,6 milijardi eura, što je oko 60 posto godišnjeg državnog proračuna.

Priznanje volonterima

- U hitnim pregledima sudjelovalo je 450 volontera, a poduzete su sve radnje u cilju stabilizacije stanja na potresom pogođenim područjima. Na teren su izišle sve interventne službe i sva nadležna tijela. Započela je i izrada Zakona o obnovi, a ostvareni su i prvi kontakti sa Svjetskom bankom te je počela priprema dokumentacije za projekt oporavka nakon potresa - nabrajaju iz Ministarstva.

Književnica Šesto, s početka priče, nije stekla dojam da je toliko toga učinjeno. Dapače vodila je proteklih godinu dana dnevnik koji, kaže, uskoro izlazi pod naslovom "Potresna Zagrebalica", uz niz fotografija Ane Šesto, njezine kćeri, čija je zgrada "crvena" i predviđena za rušenje.

- Slušam ovih dana ministra Horvata kako se diči otvaranjem info centra, ponavlja kako je procedura lagana i kako žitelji toga nisu svjesni, jer broj prijava je minoran. I kad gledam tog čovjeka koji svakim nastupom od nas, koji godinu dana prolazimo kalvariju, radi budale, jasno mi je da smo daleko od bilo kakva pomaka sigurnijem i funkcionalnijem gradu. Čini se da - za razliku od 1880., kad je grad potresen, i ne samo obnovljen, već izgrađen, proširen i napučen, a gospon Šenoa "uhvatio" upalu pluća pomažući građanstvu u nevolji i potom umro - ovaj put u igri imamo šarlatane - komentira Šesto.

Travanj 2020. u Ministarstvu pamte po tri aktivnosti vezane uz potres.

- Održana je sjednica Stručnog povjerenstva za obnovu, pa su organizirane sjednice radnih skupina za dimnjake i izradu projekta obnove zgrada, te je napravljen nacrt Zakona o obnovi koji je predan u prethodni postupak - navode. Ponosno ističu da su, godinu dana kasnije, izdane prve odluke o obnovi - sedam zahtjeva za oslobođenje plaćanja (socijalni kriterij) i 28 za rušenje te tri za obnovu.

Književnica Šesto i o tome ima sasvim drugačiji dojam, sliku grada.

- Zagreb je i nakon 365 dana opasan i bez novih podrhtavanja, javne zgrade nisu ni dotaknute, nad glavama i žitelja i prolaznika vise opasnosti, neki žitelji još nisu uspjeli povratiti grijanje, u epicentru su ljudi u kontejnerima, dio u hostelu, tjeskobni i beznadni. Neopisiv je osjećaj slušati sva ta predizborna obećanja kandidata za gradonačelničku fotelju ljudima izvan svojih domova, a godinu dana nakon onog nemirnog nedjeljnog jutra iz centra je iseljeno najmanje 20 tisuća duša, dok ostatak snatri iseliti i nekako iskočiti iz agonije - opisuje Šesto.

Poslali smo upit i Gradu Zagrebu kako bismo od njih također dobili popis aktivnosti poduzetih u proteklih dvanaest mjeseci, međutim do zaključenja ovog broja nismo dobili nikakav odgovor. Pamtimo da je u danima nakon potresa, danas pokojni, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić prilično neempatičnim izjavama, a i lošom organizacijom čišćenja grada, privukao na sebe nesimpatije dijela građana.

Optužbe za neodržavanje

- Razlog je neodržavanje vlastite imovine. Privatna imovina je svaka zgrada u gradu, svaki blok je zaštićen. Ljudi nisu ulagali u svoju imovinu - poručio je Bandić tada građanima koji su ostali bez svojih domova. I dok je, s jedne strane, prozivao Zagrepčane da nisu brinuli o svojoj imovini, s druge strane, objavljivani su podaci o ogromnoj šteti nastaloj na zgradama u vlasništvu Grada.

Sve njegove akcije - od dijeljenja građevinskog materijala, pa do postrojavanja vatrogasnih vozila na Trgu bana Jelačića, te sama ideja o projektu Bloka 19 - dočekane su s dozom velike skepse, pa i podsmjeha. Gradska vlast izgubila je povjerenje velikog dijela građana, a medijski prostor punili su prepucavanjem s državnom razinom i HNS-ovim tajnikom u Ministarstvu graditeljstva Željkom Uhlirom, koji je radio na Zakonu o obnovi, a danas je, pak, kandidat za gradonačelnika.

- A mi, građani, informacije smo dobivali pomoću društvenih mreža, od grupe Svi mi u centru do grupe Obnovimo Zagreb, te grupe Svi mi u epicentru. Tijekom godine neke su grupe prerasle u udruge, neke se angažirale i kao političke inicijative. S obzirom na djelotvornost, upravo su te mrežne grupe bile više u pomoći dezorijentiranom i potresenom stanovništvu nego sve jalove floskule odgovornih, kojih smo se naslušali u posljednjih godinu dana - kaže Šesto.

Onaj koji nije govorio floskule, nego je organizirao "statičare"/volontere i primio se posla obilaska grada, bio je Josip Atalić sa zagrebačkog Građevinskog fakulteta, koji danas smatra da su potresi 2020. godine u Hrvatskoj "bolno istaknuli nedovoljnu spremnost zajednice".

- Osvijestili su nas da živimo na području s velikim rizikom od potresa te kako je od presudne važnosti djelovati u skladu s tim, a ne ignorirati/potiskivati te činjenice. Buđenje je počelo s potresom u Zagrebu, koji je bio samo umjerene snage, a prouzročio je značajna oštećenja stambenog fonda, a posebice građevina kritične infrastrukture, poput bolnica, administrativnih zgrada i slično, pa se vrlo često postavljalo pitanje što bi se dogodilo da je Zagreb pogodio jači potres, odnosno onaj kakav je definiran kartama hazarda - komentira Atalić.

Podizanje razine znanja

Dodaje da je za obnovu jedan od najvećih izazova podizanje razine znanja.

- Potres u pravilu izaziva val iseljavanja, prije svega zbog trauma izazvanih potresom, a potom i zbog nezadovoljstva procesom obnove. Iščekujući Zakon o obnovi i sve prateće dokumente, svijest o riziku među građanima već je počela opadati, i počeli su zaboravljati posljedice potresa. No ključni moment u održavanju svijesti bio je potres kod Petrinje pri kraju 2020., koji je još jednom brutalno pokazao kakve su posljedice ako se kontinuirano ne "borimo", odnosno ne upravljamo rizikom od potresa - govori Atalić. Šesto nije zaboravila na potres, slikovito opisuje i život onih koji su krenuli u takozvanu samoobnovu.

- Oni rijetki koji su na putu do obnove ili konstrukcijskog ojačavanja, a što bi trebale realizirati sve zgrade građene prije 1960., žive dva života. Onaj svoj, da prežive u pandemijskoj krizi, i onaj bremenit živčanim slomovima, da prežive birokratsku šumu i opstrukciju obnove uzrokovane nebuloznom procedurom. Tužan je to i polunapušten grad, u kojem smo se probudili 365x i nismo čuli zvuk čekića, bagera, nismo osjetili miris novih građevnih materijala, tek miris stare šute, povremene dizalice koje su skidale opasnosti na putu, a ništa gradile, ništa obnavljale - govori.

U Ministarstvu podsjećaju da su tijekom svibnja 2020. stambeno zbrinuli 747 građana, čije su nekretnine stradale u potresu.

- Raspisan je tada Javni poziv za financiranje najamnine za stambeno zbrinjavanje osoba na koji je zaprimljeno 462 zahtjeva građana, a za mjesečnu isplatu najamnine za zamjenski stan izdana su 273 rješenja, kojima je obuhvaćeno 747 građana. Za najamnine je do veljače 2021. godine iz državnog proračuna isplaćeno 6,72 milijuna kuna. Dodatno, u suradnji s Gradom Zagrebom osiguran je zamjenski smještaj u studentskom domu Cvjetno naselje te kasnije Hostelu Arena - podsjećaju.

Međutim, književnica Šesto misli da su vladajući propustili svoju priliku revitalizirati metropolu.

- Nitko dosad od odgovornih nije shvatio, ili barem popratio povijest ovog grada, pa postao svjestan da je upravo u nedjelju 22.ožujka 2020. stvorena prilika za renesansu Zagreba, kao i da smo mi samo prolazna bića u njegovoj dugoj povijesti. Kako će buduće generacije pričati o nama, ovisi o ovome sada. Prilika je propuštena, na redu je sudačka nadoknada, a suci, a suci…

image
Specijal Jutarnjeg: Godišnjica katastrofe
Jutarnji List
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. studeni 2024 05:43