Politička ispovijed premijera Milanovića: Lider mora donositi odluke, a ne drhtati za svoj rejting

Tišina se nekako uvukla u Banske dvore u tjednu kada je Milanovićeva Vlada prošla brojku od 100 dana na vlasti. Ispred Ureda premijera nema gužve. Tiho se provuče visoki konobar, prošao je i Saucha, Milanovićeva napadno pristojna sjena, a onda i šef samoborskog DIV-a koji će, eto, spasiti splitski škver. Nije onako pretenciozno i kičasto kao u mandatu Sanadera.

Zoran Milanović očito želi da njegova Vlada bude Vlada sadržaja, političke supstance, rada pa tako i postavlja stvari oko sebe. Na radnom stolu nema slika njegove obitelji. “To mi tu ne treba”, kaže. “Ovo je, zapravo, javni prostor.” Zaista, Milanovićev kabinet ne treba mistificirati. Na zidovima, preko tapeta, pomalo probija crno od dimnjaka, ogromni luster grije bolje od radijatora, nema baš osobitog svjetla što je izluđivalo fotografa kao i činjenica da premijer neće posebno pozirati. “Da sad odem dolje ispred Vlade da me fotkate? Nema govora. Pa kad vidim takve fotografije političara u novinama nije mi baš dobro.”

Pad rejtinga

Sto dana od osnivanja Kukuriku vlade prilika je za brojne analize. Rad se vašeg kabineta pretresa s raznih strana. Kako iz vaše perspektive izgleda taj saldo?

- Sto dana kratko je razdoblje. Pojam potječe od američkog predsjednika Franklina Roosewelta, koji je 1933. u prvih sto dana donio neke od ključnih zakona koji će predstavljati temelj new dealovske, desetljeća duge, koalicije. Možda se malo pretenciozno uspoređivati s tim primjerom, ali mi smo u prvih 100 dana donijeli proračun niži za 3,4 milijarde koji je zaokrenuo dosadašnje trendove, što je nepopularno ali je bilo nužno, i donijeli smo tešku odluku o brodogradilištima. Zadržan je kreditni rejting, uvodi se red u plaćanje poreza, pripremaju se investicije, referendum za ulazak u EU prošao je s gotovo dvotrećinskom većinom. Neću te odluke nazivati povijesnima ali sigurno su vrlo važne.

Kakav je odnos između vaših očekivanja i planova i onoga što ste uspjeli odraditi?

- Stanje je teško. Ne mogu reći da sam zadovoljan. Ne mogu biti zadovoljan pukom činjenicom da smo održali kreditni rejting. Premda bi situacija bila mnogo teža da u tome nismo uspjeli. Bit ću zadovoljan kada ga pomaknemo naviše.

Znači, smatrate da ste napravili sve što je u ovom trenutku bilo potrebno da se napravi?

- Ono što je bilo stvarno potrebno, to smo i učinili. Naravno, tek smo na početku. Cilj je pokrenuti rast. Početi raditi za zemlju, za građane, a ne samo za strane kreditore.

Upravo objavljena istraživanja agencije Ipsos puls pokazuju da vam je popularnost prvi put skliznula naniže?

- Normalno je očekivati da će se rejting još spuštati. Nismo ovdje da bismo brinuli o rejtingu nego rješavali probleme za koje smo dobili mandat. Nitko nije rekao da će biti lako i jednostavno. Nitko vam ne plješće kad uvodite viši PDV na što ste prisiljeni, kad donosite teške odluke, koje se tiču i gubitaka nečijeg radnog mjesta. Ali, jednostavno više nemamo pravo zabadati glavu u pijesak, bježati od problema i samo se zaduživati. Ne kanim kukati. Odgovornost je naša i nećemo od nje bježati.

Kako objasniti da vam rejting u biračkom tijelu HDZ-a osjetno raste? Prošli mjesec svaki je četvrti HDZ-ov birač podržavao politiku SDP-ova premijera, ovog mjeseca svaki treći. Prilično ste popularni među glasačima koji zapravo nisu vaši?

- Komentiranje anketa posao je za analitičare, a ne političare. Kao Vlada ili, ako hoćete, kao premijer ne mogu i ne smijem donositi odluke misleći isključivo što će o tome reći birači moje ili neke druge stranke. To nije nevažno, ali mi smo Vlada svih građana. Jednako tako ne mislim da podilazimo biračima, pa tako ni biračima HDZ-a. Radimo svoj posao. Ljudi koji su glasali za nas imaju vrlo visoku razinu očekivanja, oni koji nisu naši glasači vjerojatno su imali nešto skromnija očekivanja. Ako su pokazatelji koje navodite točni, ne mogu reći da su mi mrski. Na nama je služiti svim hrvatskim građanima.

‘Mi smo lijevo’

Ali istodobno zaredali su i neki kritički intonirani glasovi osobno vam inače vrlo bliskih analitičara koji tvrde da po politici koju vodite zapravo niste vlada ljevice?

- Jesmo! Naravno da smo lijeva vlada.

Po čemu?

- Po svemu, po svjetonazoru, po odgovornosti. Jer, ljevica je za mene jednako odgovornost. Odgovornost prema društvu, odgovornost za donošenje odluka i preuzimanje odgovornosti za svaku odluku. Volio bih čuti zašto se naša lijeva orijentacija dovodi u pitanje.

Sindikati tvrde da ste iznevjerili radnike? Neki od vaših ministara pokazuju, najblaže rečeno, manjak empatije prema ljudima koji su u problemima, koji ostaju bez posla, koji se odlučuju na poteze očajnika?

- Od prvog dana tvrdimo da nema radikalne promjene Zakona o radu. Naš je stav jasan i čvrst i od njega nema odstupanja. Što se empatije tiče, moj je dojam posve drukčiji. Ali, po meni, ljudi u ovom trenutku od Vlade u prvom redu očekuju da donosi odluke i rješava probleme.

Porast nezaposlenosti

Što su u narednom razdoblju ključni problemi Hrvatske? Nezaposlenost?

- Poticanje rasta koje bi vodilo povećanju zaposlenosti. Moramo osigurati i jedno i drugo. Naime, po Europi vidimo da postoji i rast koji ne generira novu zaposlenost. Vidimo države u kojima oporavak ekonomskog rasta nije praćen i nužnim porastom zaposlenosti. Italija, na primjer, bogata zemlja koja se preko noći našla na rubu ozbiljne dužničke krize, povratila je povjerenje u svoju fiskalnu stabilnost ali je zemlja službeno i faktički i dalje u recesiji. To nije rješenje kojim bismo bili zadovoljni.

U tri mjeseca vaše vlade broj se nezaposlenih povećao za tridesetak tisuća. Stječe se dojam da se prema tom problemu odnosite dosta hladno i nehajno. Ministar rada, primjerice, krenuo je na turneju po Hrvatskoj s idejom da treba povećati pomoć starijim osobama. Je li to vaše rješenje problema nezaposlenosti?

- Hladno? Možda hladne glave ali sigurno ne i hladnog srca. Svaki ministar radi ono što je u njegovoj nadležnosti. Problem nezaposlenosti može se rješavati jedino u sferi realnog sektora, dakle ministarstva gospodarstva, zatim malog i srednjeg poduzetništva te regionalnog razvoja i EU fondova. Na nama je da stvorimo uvjete za to. Brojku nezaposlenih ne skrivamo, redovito je objavljujemo. To je naša realnost, koju samo investicije, rad i uvođenje reda mogu promijeniti. A za to je ipak potrebno vrijeme.

Najavili ste investicijsku ofenzivu. Ali su izvori financiranja zagonetka?

- Sredstava za planirane projekte ima, daleko više nego što ih Hrvatska kao mala zemlja može apsorbirati. Nekoliko hrvatskih kapitalnih projekata ‡ koji su kapitalno intenzivni, ali su kao isplativi investitorima istodobno vrlo zanimljivi -u europskim i svjetskim razmjerima predstavljaju sitan novac. Hoćemo energetiku, hoćemo Plomin, hoćemo željeznice, novac uopće nije upitan. Jedino je pitanje hoćemo li ga i kojom dinamikom uspjeti privući. Za odlučnu i organiziranu vlast financiranje danas ne predstavlja problem.

Ekonomisti se čude da investicijski val kanite pokrenuti nekakvom fasadizacijom i upozoravaju da bez proizvodnje, industrijske proizvodnje, za Hrvatsku nema pomaka?

- Nemojmo trivijalizirati. Fasadizacija, kako je vi nazivate, samo je jedan od projekata, svakako ne ključni. Naravno da je pokretanje industrijske proizvodnje najvažnije, ali taj zadatak traži vrijeme. Na tome ćemo raditi, ali u ovom trenutku nužno je početi sa stvarima koje su već spremne ili ih u kratkom roku možemo pripremiti. Energetika, promet, željeznice, to su stvari koje imaju multiplikativni učinak. Rezultati će se brzo vidjeti. To je veliki zamašnjak. Primjerice, osnivamo posebno Vladino Povjerenstvo za željeznice koje ću osobno voditi. U njemu će sjediti i ključni ministri, ali i neovisni stručnjaci. Iz mjeseca u mjesec pratit ćemo pripremu i realizaciju projekata vezanih za investicije u željeznicama. Naravno, bilo bi sjajno da u Hrvatskoj postoji tvornica automobila, kao nekakva tehnologija više razine, koja na sebe veže cijeli niz kooperanata.

Može li tu ulogu imati brodogradnja?

- Smatram važnim prekidanje jednog, za platnu bilancu Hrvatske štetnog i opasnog trenda da na proizvodnji brodova sustavno, godinama, desetljećima gubimo, u korist stranaca. Ali Hrvatska brodove neće prestati proizvoditi. U to sam siguran. Odluke koje smo donijeli idu upravo u tom pravcu.

Smatrate da ste problem brodogradnje definitivno riješili?

- Naravno da posao nije završen. Neće ni biti dok ne riješimo Brodotrogir i 3. maj. Ali sami smo sebi zadali neke rokove. Po nama, riječko brodogradilište ima sasvim pristojnu perspektivu. U Trogiru postoji prostor i za brodogradnju i za neke druge vrste gospodarske aktivnosti.

Socijalna država

Veliko iznenađenje izazvala je i najava ministra Komadine, koji je objavio pokretanje izgradnje autoceste Rijeka - Žuta Lokva, koja nije bila planirana i enormno je skupa. Je li to zaista Vladin projekt?

- Taj projekt u ovom trenutku nije prometno i financijski najrealniji. Samo nas dovodi u neugodnu situaciju pred građanima južne Dalmacije, a posebno Dubrovnika. Prometno rješenje ceste do juga Hrvatske nedvojbeno je prioritet. Što se tiče sjevernog Jadrana, pred nama su dva mega izazova: riječka luka i riječka pruga.

Koliko se često ne slažete sa svojim ministrima?

- Vrlo rijetko. Strateški nema neslaganja.

Nedavno ste govorili o potrebi očuvanja hrvatskog modela socijalne države? Na što ste zapravo mislili?

- Mislio sam na relativno kvalitetno zdravstveno osiguranje - koje doduše nije hrvatska posebnost, to je europski socijalni model - i na kvalitetno i svima dostupno školovanje, osnovno, srednje i visoko.

Postoji mišljenje da je hrvatski socijalni model jako klijentelistički i da ga zapravo treba demontirati a ne čuvati?

- Djelomično točno ako govorimo o sustavu socijalne skrbi koji je loš i netransparentan. Naš je zadatak da to promijenimo.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista