ZAGREB - Na službenom web siteu američkog FBI-a (Federalni istražni ured) u utorak je objavljeno sedam dosad tajnih dosjea s oko 300 stranica koje se odnose na istrage o Michaelu Jacksonu koji je ovaj ured vodio, izuzimajući onu o njegovoj smrti 25. lipnja ove godine.
Šest dokumenata, koji su dani na uvid javnosti na osnovi saveznog zakona o slobodi informiranja, tiču se istraga o navodnim Jacksonovim seksualnim zlostavljanjima maloljetnih dječaka i pedofiliji, a jedan na prijetnje Jacksonu i njegovoj obitelji. No najveći broj imena i mnoge stranice iz istraga prekriženi su ili nisu objavljeni zbog zaštite privatnosti sudionika, istražitelja i svjedoka. Jutarnji je prvi iščitao te dokumente.
Iako u njima nema novih otkrića, zanimljivo je vidjeti u kojoj je mjeri i kako FBI bio angažiran u istrazi o Jacksonu. Iz filea 62D-LA-162715 saznajemo detalje o slučaju iz 1993. godine kada ga je otac 13-godišnjeg Jordana Chandlera optužio za seksualno zlostavljanje dječaka, dodirivanje i masturbaciju, te o istrazi vođenoj od 16. rujna 1993. do 8. kolovoza 1994. godine. U sklopu nje dvoje istražitelja - iz policijskog odjela Los Angelesa i šerifova ureda u Santa Barbari - u rujnu 1993. godine putovali su u Manilu da bi intervjuirali filipinski par koji je radio u Jacksonovu domu u Santa Barbari.
Bračni par protiv Jackoa
Posjet je ugovoren preko FBI-a, odnosno njegova pravnog konzula (pretpostavljamo ambasade SAD-a) na Filipinima, pa se većina dopisa i odnosi na aranžman s hotelom, prijevozom i stenografom. U telefonskom razgovoru prije odlaska iz Manile, čitamo u jednom zapisu, ti su agenti izrazili poštovanje konzulu (ime izbrisano) i izjavili da su uspješno intervjuirali potencijalne svjedoke.
Kako su sva imena i istražitelja i svjedoka izbrisana, tek iz tekstova iz lokalnih novina The Phillipine Star i Philippine Daily Inquirer, čije su fotokopije priložene u dosjeu, može se vidjeti da je riječ o bračnom paru Quindoy, koji su na Jacksonovu ranču Neverland bili upravitelji od 1988. do 1990. godine.
Prema tim novinama, oni su detektivima, čija se imena navode kao Frederico Sicard i Deborah Ellen Linder, ustvrdili da su barem u dva navrata vidjeli Jacksona kako nepodobno dodiruje dječake i da vjeruju da je Chandlerova optužba točna te da su spremni o tome svjedočiti na eventualnom suđenju. Novine, međutim, nisu propustile napomenuti da je obitelj Quindoy napustila Neverland zbog sukoba s ostalim osobljem i plaća.
Optužbe disk-džokeja
U istom obimnom dosjeu fotokopirani su i tekstovi iz britanskog tiska u kojima je disk-džokej Terry George naknadno ustvrdio da ga je Michael Jackson, čiji je bio obožavatelj, 1978. godine, kada je imao samo 13 godina, nazvao noću na telefon i tražio da mu grafički opisuje svoje seksualne užitke. Ovi dokumenti ponavljaju se i u trećem dosjeu (62D-LO-11779) koj je najesen 1993. godine otvorio pravni legalni ataše FBI-a u Londonu.
No, FBI nije mogao naći bilo kakve dokaze za tvrdnju jednog (također neimenovanog) autora knjige o Jacksonovim neprihvatljivim odnosima s dječacima, koji je čuo da je 1985. i 1986. godine protiv Jacksona provedena istraga FBI-a zbog zlostavljanja dvojice dječaka meksičkog podrijetla. FBI također nije ustanovio ni postojanje dvojice detektiva koji su, prema tom piscu, navodno istraživali slučaj, niti je u dokumentaciji FBI-eva ureda u New Yorku postojala zabrana za Jacksona da pristupi dječacima, koju je pisac spominjao. Također, FBI je odbio otvoriti istragu protiv Jacksona za prebacivanje maloljetnika preko granica američkih saveznih država.
Slučaj Chandler nije završio na sudu jer je civilna tužba razriješena nagodbom po kojoj je Jackson isplatio 22 milijuna dolara.
No u drugom dosjeu nalazi se i rukom istražitelja zapisana izjava jedne (također neimenovane) kanadske socijalne radnice iz Toronta koja se telefonom javila FBI-u i ispričala da su se u subotu 7. ožujka 1992. godine ona i njezin muž vozili vlakom od Chicaga do Grand Canyona. Vlak je nastavio za Kaliforniju. Imali su kupe u vagonu u kojem je Jackson zakupio četiri kupea. S Jacksonom je bio i maloljetni dječak u dobi od 12-13 godina, kao i nekoliko odraslih osoba. Dječak je identificiran kao Jacksonov “rođak”. Jackson je bio veoma posesivan u odnosu na dječaka. Tijekom noći svjedokinja je čula sumnjivu buku kroza zid. Bila je zabrinuta toliko da je obavijestila konduktera o svojim sumnjama.
Najomiljenije snimke
Jedan od dosjea odnosi se i na zahtjev koji je FBI proslijedio američkoj carini u listopadu 1995. godine, nakon što je zaplijenila videovrpcu s naslovom “Najomiljenije snimke Michaela Jacksona iz Neverlanda - antologija dječaka”. No ekspertiza nije mogla utvrditi o kakvim se snimkama radi jer je vrpca bila toliko uništena presnimavanjima da se ništa na njoj nije moglo vidjeti. Nigdje ne postoji indicija da je Jackson snimio ili slao ovu vrpcu.
Tri posljednja dosjea tiču se događaja prije i tijekom Jacksonova suđenja za seksualno zlostavljanje djece, koje se održavalo u Santa Mariji u Kaliforniji od 31. siječnja do 13. srpnja 1995. godine. Do njega je došlo pošto je dokumentarna emisija autora Martina Bashira “Živjeti s Michaelom Jacksonom” 1993. godine izazvala upitne reakcije javnosti kada je trinaestogodišnji Gavin Arvizo viđen kako sjedi zagrljen s pjevačem. A potom je Jackson i sam izjavio da rado pušta djecu u svoj krevet.
Jackson je, uz sudjelovanje Gavina i njegove majke, optužen za sedam slučajeva seksualnog zlostavljanja djece, molestacije djece, i dva za intoksikaciju, a višemjesečno suđenje pratio je svakodnevni medijski cirkus.
Jacksonov kompjutor
Prvi dosje 62D-LA-236081 otvorio je ogranak FBI-a iz Los Angelesa, kada je od njega zatražena pomoć u analizi 16 MAC-ovih kompjutora zaplijenjenih u Jacksonovim stanovima, i čija je analiza u prisutnosti stručnjaka FBI-a rađena u laboratoriju u Santa Barbari. Ručni zapisi za svaki od njih nakon prvog i površnog istraživanja ključnih riječi uglavnom su “nema fajlova” ili “ništa”, ali je kasnije napravljena i analiza hard driveova, o čemu nema mnogo riječi.
U jednom kratkom zapisu koji čini šesti dosje 305B-LA-239204 stoji da je u sklopu istrage koja sumnjiči Jacksona za seksualno zlostavljanje djece 28. rujna 2004. godine održan susret s osobom čije je ime prekriženo i da je “tijekom susreta ta osoba obavijestila agente da ne želi svjedočiti protiv Jacksona te da će se i zakonski boriti protiv svake prisile da to učini”.
Posljednji dosje 252B-IR-6608 vođen od 1. ožujka 2004. do 29. lipnja 2005. godine odnosi se na zahtjeve upućene FBI-ovoj grupi za odgovore na kritične incidente. Iz njega saznajemo da je pomoćnik okružnog tužitelja u Santa Barbari Richard Zonen tražio od FBI-a da razvije strategiju u istrazi protiv Jacksona, kao i da je “zbog vrlo osjetljive prirode istrage” dogovoreno da o slučaju ne bude prepiske nego da visoki službenik FBI-a iz Washingtona otputuje u Kaliforniju i tamo pregleda zapečaćeni materijal.
Zaplijenjeni časopisi
Iz dosjea se vidi i logistička priprema za Jacksonovo privođenje na sud 30. travnja 1994. godine. U urgentnom izvještaju, poslanom na više federalnih i lokalnih adresa, među ostalim stoji: “Najmanje 90 lokalnih policajaca određeno je za slučaj. Očekuje se da će biti oko 1200 promatrača, uključujući i prosvjednike i medije iz cijeloga svijeta. Santa Maria RA (dio FBI-a, pr. a.) pratit će razvoj događaja u suradnji s policijom te osigurati dodatnu pomoć i izvore koji bi eventualno mogli biti potrebni u osiguranju reda.”
I dalje: “Policijski odjel Santa Marije prethodno je zahtijevao sudjelovanje FBI-a s obzirom na mogućnost da Jacksonova privođenje na sud može biti laki cilj za terorizam, zbog tretmana koji slučaj ima u svjetskim medijima. Nema obavještajnih podataka koji ukazuju na opasnost od terorističkog napada tijekom događaja. Nacija islama, koju predstavlja njena sigurnosna jedinica Plodovi islama, bila je prisutna prilikom prethodnog Jacksonova pojavljivanja na sudu, ali navodno sada neće doći. Za Jacksonovo osiguranje brine se privatna tvrtka iz Los Angelesa, u kojoj su bivši službenici losangeleske policije. Međutim (ime izbrisano, pr. a.), poznati član grupe Nove crne pantere primijećen je tijekom Jacksonova prvog privođenja na sud…”
U istom dosjeu stoji i da je tužitelj Zonen tražio ekspertizu agenata FBI-a u vezi s fotografijama i časopisima zaplijenjenima kod Jacksona, da se osiguraju od pogreška. Na kraju dosjea je pismo prekriženog autora i primatelja s naslovom “Da se administrativno zatvori slučaj”. U njemu piše: “Dana 14. lipnja 2005. godine gornji subjekt Michael Jackson oslobođen je po svim osnovama koje je protiv njega pokrenuo Ured regionalnog tužitelja iz Santa Barbare. Zbog okončanja slučaja više neće biti potrebna daljnja pomoć Jedinice za bihevioralnu analizu broj 3, za zločine protiv djece. Zahtijevamo da gornji slučaj administrativno zatvorite.”
Prijetnje ubojstvom
Samo u jednom od svih objavljenih dosjea Jackson se pojavljuje kao žrtva. To je prvi i najobimniji dokument 9A-LA-142276 iz 1992. i 1993. godine, koji na 196 stranica opisuje istragu o Franku Paulu Jonesu. Jones je u nizu rukom pisanih pisama prijetio da će ubiti predsjednika Georgea W. Busha i Michaela Jacksona ako mu newyorški mafijaški bos John Gotti, za čijeg se sina predstavljao, ne isplati značajnu sumu.
U jednom od citiranih pisama on kaže da “s obzirom na to da me nitko ne uzima ozbiljno, i ja se ne mogu nositi sa stanjem svoje svijesti, idem u Washington DC pa ću zaprijetiti da ću ubiti predsjednika… Ako me ne uhite i tako riješe moj problem, pokušat ću ubiti Georgea Busha”. Jones je 22. lipnja 1992. godine uhićen na zemljištu Jacksonovih roditelja u Encinu u Kaliforniji. Navodno je želio ubiti Michaela Jacksona kako bi privukao pažnju njegove sestre Janet. Sud ga je proglasio neodgovornim i nepodobnim za suđenje zbog mentalne bolesti.