"Mostovi su lijepi poput žene kad se probudi - bez ičega na sebi, bez imalo ukrasa, lijepi su u svojoj jednostavnosti i skromnosti." Upravo ih tako vidi, o njima razmišlja i govori Marjan Pipenbaher, inženjer koji je projektom Pelješkog mosta premostio i spojio Hrvatsku. Nije mu teško satima razgovarati o njihovoj strukturi, gradnji i ljepoti, a cijelo to vrijeme iz njega progovara strast. Veliki zaljubljenik u Hrvatsku, Pipenbaher kaže da najviše voli otići na Mali Lošinj; tamo si je, naime, preuredio kuću koju koristi za odmor.
Lokaciju budućeg Pelješkog mosta bio je posjetio dva puta, oba puta pred svitanje. Promatrao ju je i razmišljao kako most uklopiti u okoliš. Inspirirala su ga valovita pelješka brda, pa pet polja mosta u konačnici simbolizira upravo okolni krajolik s kojim se idealno dopunjavaju. "Most je kao filigranski lančić položen po moru, miran, bez prepotencije i nametanja", objašnjava.
Iza Pipenbahera, danas 65-godišnjaka, već je, kako kaže, nekoliko životnih djela. Prvo od njih je vijadukt Črni Kal na autocesti Ljubljana – Koper, a drugo je Pelješki most. "Mislio sam da ništa ne može nadmašiti Črni Kal, a sada to mislim za Pelješac", priznaje.
Pipenbaher je diplomirao 1981. na Sveučilištu u Mariboru i postao inženjer građevinarstva, specijalist za strukturno i potresno inženjerstvo. Odmah nakon studija legendarni slovenski projektant mostova, profesor Vukašin Ačanski, pozvao ga je u projektantski biro Gradis, tada najbolji u Sloveniji, i otad do danas mostovi i Pipenbaher žive zajedno.
Nakon deset godina provedenih u Gradisu, 1990. s partnerom Viktorom Markeljem u Mariboru je osnovao tvrtku Ponting Consulting Engineers čiji su suvlasnici. Prvi veliki projekt u Pontingu bilo mu je projektiranje Koruškog mosta preko rijeke Drave u Mariboru. Godine 1999. projektirao je Ptujski most za koji je dobio europsku nagradu za čeličnu konstrukciju. Iste je godine pobijedio na natječaju za most preko tjesnaca Verige u Boki kotorskoj. To je most koji najduže projektira jer Crnogorci nikako ne mogu odlučiti hoće li ga graditi ili neće. Godine 2002. zaključio je da je za mostove potrebna dublja specijalizacija, pa je u Slovenskoj Bistrici osnovao vlastitu tvrtku, Pipenbaher Consulting Engineers. Obje tvrtke danas se u najvećoj mjeri bave mostovima, a tek tu i tamo pokojom zgradom. Nakon spomenutih projekata uslijedili su most Renče, pa cestovni vijadukt Peračica. A onda je Pipenbaherova karijera dosegnula vrhunac – projektiranje 1065 metara dugačkog vijadukta Črni Kal, koji je položen na 11 stupova u obliku slova Y, visokih gotovo 100 metara. Sagrađen je na krškom terenu i izložen orkanskoj buri.
Za Pipenbahera je dobra ona arhitektura koja preživi sve mode i sva vremena. "Pogledajte samo stare rimske mostove, taj ritam slavoluka, akvadukta... Oni su lijepi zauvijek", ističe.
Kad u Sloveniji više nije bilo posla s mostovima, okrenuo se inozemstvu. I opet je uspio. Sa svojim je ljudima projektirao nekoliko velebnih mostova diljem svijeta. Ponting se u Podgorici istaknuo fascinantnim mostom Millenium, a u Beogradu novim mostom s kosim zategama preko rijeke Save. U Turskoj su projektirali dva mosta na Eufratu, s kosim zategama i raspona većih od 380 i 400 metara, a zaslužni su i za projekt Izmirskog žičanog mosta, dužeg od 4000 metara, koji se pruža preko Izmirskog zaljeva. Jedan od Pipenbaherovih projekata je impresivan dvostruki željeznički vijadukt za brzu prugu Tel Aviv – Jeruzalem u Izraelu, dugačak više od 1000, a visok 100 metara.
Autor i projektant više od 200 mostova u Sloveniji te diljem Europe, Azije, Afrike i Bliskog istoka posebno je ponosan na Pelješki most. "On je među pet najvećih mostova napravljenih u Europi u 21. stoljeću. Nijednom mi nije bilo teško sjesti u automobil i odvesti se iz ureda u Slovenskoj Bistrici do Pelješca. Obično bih dolazio srijedom i slika je svaki put bila drugačija. Najteže je bilo dok su se obavljali radovi ispod mora. Ljudi su mi govorili: ‘Šest mjeseci ste ovdje, a još se ništa ne vidi‘. Posebno emotivan bio je trenutak kada su prvi dijelovi mosta izašli iz vode. Mostovi su poput mladih pasa. Dok rastu, jedan ima prevelike uši, drugi predugačke noge, a treći ne raste proporcionalno. Tako je i s mostom. Sagradiš pilot i gledaš hoće li stup biti premasivan. Onda dođe konstrukcija, pa je slika opet drukčija. Na kraju sve ispadne dobro", objašnjava Pipenbaher.
Prema njegovim riječima, projekti kakav je ovaj pelješki dogode se tri ili četiri puta u karijeri, a njega, bez obzira na sve što je napravio dosad, volja vuče prema novim projektima. Jer, kako je napisao Ivo Andrić, "u mostovima nema nikakva zla, oni su uvijek postavljeni tamo gdje su ljudima najpotrebniji".
Veliki specijal Jutarnjeg lista o Pelješkom mostu pronađite ovdje. 
