OTKRIVAMO TKO STOJI IZA URNEBESNE FACEBOOK STRANICE 'KOLEGA HITNJAK': 'Nisam ni sanjao da će moja satira iz Hitne biti takav hit'

U utorak na večer Osijekom je rominjala kiša. Dr. Dragan Maloševac sjedio je kod kuće i pokušavao gledati dosadnjikavu nogometnu utakmicu Lige prvaka, Atlético Madrid i PSV Eindhoven. Igrači su se gegali po terenu, golova nije bilo, pa je, sporadično pogledavajući u televizor, Maloševac obavio posao o kojem je već dulje vrijeme razmišljao. "Digao" je na Facebook stranicu Kolega Hitnjak, postavio na nju nekoliko kratkih humoreski, satiru o doživljajima liječnika u više slavonskih zavoda za hitnu medicinu, u kojima se ponešto zrcali mentalitet kraja i ljudi, boljke medicinskog sustava i ljudsko lice liječnika koji je običan smrtnik osuđen da u susretu s pacijentima kuša štošta.

U manje od 24 sata Kolega Hitnjak imao je 10.000 lajkova, Maloševca su sutradan ujutro krenuli proganjati novinari, messengerom su stizale poruke čitatelja "Hoćemo još!", "Uljepšali ste mi dan!"

Kako se anonimni liječnik preko noći prometnuo u poznata satiričara koji uveseljava naciju?

Prva kolumna

"Godinama na privatnom Facebook profilu humoristično opisujem svakodnevne situacije iz mog života, liječničkog, sportskog... Puno su mi puta prijatelji govorili da objavim knjigu. Predsjednik Hrvatske liječničke komore, dr. Trpimir Goluža, više me puta zvao da u Liječničkim novinama krenem objavljivati kolumne, odbijao sam jer pisao sam uglavnom zbog samo za sebe, nisam mislio da je to baš tako zabavno drugima", govori Maloševac i sam zatečen.

U veljači je u Liječničkim novinama izašla prva njegova kolumna. Nije prošlo dugo, a glavni urednik Željko Poljak javio je da im stiže puno mailova liječnika, govore da hoće još. "Bačena mi je buba u uho, pomislio sam 'pa, valjda to nije tako loše, imam eto 'publiku', nakupilo se tih priča u mom kompjutoru, 60-70 komada..."

Nije Maloševac sam, ima i ilustratora, osječkog pedijatra, dr. Igora Bereckog. On i Maloševac upoznali su se u osječkoj bolnici. Prvi je voditelj intenzivne pedijatrije, a drugi specijalizant hitne medicine. Međusobno su se, kažu, "skužili", danas to zovu - prijateljstvom.

Foto: Emica Evdelji/EPH

"Ja samo crtam", kaže Berecki koji se kao dijete iz Vukovara doselio u Osijek. "Idem za time da pokažem atmosferu zgode, crtežom ne pratim 'egzaktno' priču. Zapravo ono o čemu on piše, ja i ne poznajem, ne prolazim takva iskustva jer po prirodi posla radim druge stvari. Crtanje me opušta, znam pogoditi lik, moji crteži, bit će, imaju nekog duha i energije, pa smo se tu našli..."

Dragan Maloševac satiru o hitnoj počeo je pisati prije tri godine, u doba kad se iz Zagreba, gdje su ostali supruga i tri sina, preselio u Osijek, upravo radi specijalizacije iz hitne medicine, a radi i kao liječnik u tzv. vanjskoj hitnoj, županijskom Zavodu za hitnu medicinu.

Foto: Emica Evdelji/EPH

"Dolazio bih tako kući, nakon 12-satne smjene, u prazan stan, nisam imao pored sebe živu dušu s kojom bih podijelio događaje i zgodne s posla. Nisam imao s kime popričati, pa sam ih počeo stavljati na papir, da si malo ublažim frustracije. To su sve moje priče iz intervencija, dežurstava. Posao koji radim je stresan, odgovoran i težak, čovjek mora naći neki ventil za pražnjenje."

Nepatvorene priče

Sve što piše Kolega Hitnjak je, kaže nam, autentično. Pazi da ne iznosi podatke što spadaju pod liječničku tajnu, da zaštiti identitet pacijenta i slične detalje, ali autocenzure ni u čemu drugome nema - psuju i pacijenti i liječnici, proživljeno ne uljepšava neautentičnom kurtoazijom.

"Ljudi vole te priče takve kakve jesu, nepatvorene. Te moje psovke su poput poštapalica, bez njih bih ponekad teško dočarao dijalog. Ako me pacijent opsuje dok sam u intervenciji, taj rječnik nemam potrebe uljepšavati."

Foto: Emica Evdelji/EPH

Duhovit i pričljiv i u telefonskom razgovoru lako niže anegdote s dežurstava:

"Ima tome neko vrijeme", prisjeća se, "da nam je kum sa svadbe dofurao mladoženju, pola sata prije ponoći, 'Doktore, pomagajte! Napio se', zavapio je. Nama je bilo smiješno, njemu nije jer mlada, roditelji, svatovi, svi su ostali tamo, a on je ostao na promatranju sve do jutra".

Fah-idiot

Maloševac je dugo radio u farmaceutskoj industriji, potom se poželio vratiti medicini, u 40-ima upisao je specijalizaciju iz hitne, koju bi danas, priča, da nije vezan financijskim klauzulama, najradije napustio. "To je u nas nova specijalizacija, toliko nova da do sad kod nas još nitko nije pristupio tom ispitu, jer su prvi kolege krenuli sa specijalizacijom 2012. Vani je to vrlo tražena specijalizacija, u rangu anesteziologije, neurokirurgije, kardiokirurgije. Kod nas je taj novi program površno napravljen, nemamo starije specijaliste hitne medicine koji bi radili s nama specijalizantima. Ako specijaliziraš bilo što drugo, recimo kirurgiju, imaš starijeg kirurga koji te vodi, nisi prepušten sam sebi. Mi specijalizanti hitne moramo se gurati da bismo nešto naučili, dođeš na anesteziologiju, tamo ćeš, jasno, više pokazati specijalizantu anesteziologije negoli meni, iako na svakom odjelu tražiš si mjesta da naučiš jer sustav ne postoji i ne stoji iza tebe. Koliko je to kod nas nepopularna specijalizacija govori i podatak da se posljednje dvije godine nitko nije javio na četiri natječaja za osam mjesta za specijalizaciju iz hitne, a za ostale specijalizacije javi se po desetak ljudi na jedno mjesto". Maloševac je i prije nego što je krenuo na specijalizaciju radio u hitnoj službi, pa mu je bila želja baš to specijalizirati. "Ušao sam u to sa 45 godina i sa 20 godina staža. Privlačilo me što je hitna svestrana, ne postaneš fah-idiot, ne baviš se samo jednim segmentom. Doduše, vrlo je stresna, traži mirnu glavu i upornost."

U Osijeku ga kolege zovu Lega Purger. Kaže, brzo je zavolio taj grad. "Volim ovdašnje ljude, taj slavonski mentalitet, da i hoću, ne mogu im pronaći ništa negativno."

Osim po satiri, Legu Purgera mnogi znaju i kao trkača. Lanjskog prosinca, pa ponovno u siječnju, istrčao je svoja dva prva ultramaratona. Prvi je bio od Osijeka do Apatina. Tih 52 km trčao je u humanitarne svrhe, za pomoć samohranoj majci iz Osijeka. Drugi je trčao 64 km, od Osijeka do Tovarnika, za majku troje djece, oboljelu od karcinoma, prikupljao je pomoć za liječenje. "Mnogi moji prijatelji sudjelovali su na način da su za svaki moj pretrčani kilometar donirali kunu, neki i više. Skupila se lijepa svota", zadovoljno kaže.

U zadnjih mjesec i pol dana istrčao je šest polumaratona. "Dvadeset pet godina aktivno sam se bavio nogometom, igrao u više zagrebačkih klubova. Zadnjih pet dao sam se u trčanje."

Maloševac i Berecki krajem godine planiraju izdati knjigu satire iz hitne. Prihod će ići u humanitarne svrhe.