On zna sve koje treba znati. On je čovjek bez ideologije. On je fixer. Robert Ježić

Primiri se. Ne upadaj u oči. Ponašaj se diskretno. Rješavaj se imovine i polako bježi van”, savjetovao je Robertu Ježiću jedan visokopozicionirani vladajući političar.

Nekadašnji većinski vlasnik Diokija i najbliži partner Ive Sanadera, danas glavni svjedok u slučaju protiv bivšeg premijera, poslušao je savjet. Novi list prodao je nakon izlaska iz četveromjesečnog pritvora, a 75 posto udjela u Diokiju prepustio je ovih dana vjerovnicima. Ostao mu je tek jedan posto. Prodaje i vilu u Voloskom, tvrtku Dinamarin...

Donedavno jedan od najbogatijih Hrvata, početkom ovog tjedna spao je na samo jedan posto udjela u tvornici koju je vodio posljednjih osam godina. Dogodilo se to samo dva tjedna nakon što je Ježić sjeo na klupu za svjedoke Županijskog suda te skrušeno izgovorio najteže optužbe na račun nekadašnjeg premijera.

“Istina je, za Sanadera sam primio pet milijuna eura...”, izjavio je Ježić pred sucem Ivanom Turudićem .

Poduzetnik s adresom u švicarskom Zugu zasad nije optuženik, samo je svjedok. Ni imovina mu nije blokirana. Čeka nastavak u slučaju HEP-a i povlaštenih cijena struje za Dioki, no njegov odvjetnik Marijan Hanžeković ne vjeruje da će nešto biti od svega toga.

“Još traju vještačenja, zasad idu nama u korist”, kaže Hanžeković.

Robert Ježić nije od onih tajkuna koje je iznjedrila Tuđmanova privatizacija. On je snalažljivi biznismen, šminker koji se okoristio u vrijeme Sanaderove vladavine. Rober Ježić je tajkun Sanaderove ere.

Ježić voli skupe automobile, jahte, satove, drži do imidža, govori jezike, snalazi se po svijetu i ne mari previše za političke ideologije i zakone. Ima firme u Švicarskoj i Belgiji, živio je u Engleskoj i Rusiji. Razumije se u biznis, nogomet, a zanimala ga je i politika, no samo u onoj mjeri u kojoj mu je trebala za ostvarenje njegovih snova.

Kad je ljut - psuje

“Neće biti političkog pritiska. Nije u pitanju politika. Ja sam Riječanin, riječki poduzetnik...”, uvjeravao je Ježić novinare na prvom sastanku sa zaposlenicima Novog lista.

No, brzo su počeli pritisci. Ježić bi se zaderao, opsovao. “Kad je ljut, puno psuje...”, kaže jedan njegov bivši suradnik. Ježić je oduvijek bio povezan s moćnicima, službama, menadžerima, svima koje je trebao. I kao takav imponirao je Sanaderu. Bio je to baš tip kakvog je trebao, a ni Ježiću to partnerstvo nije bilo mrsko.

Jer kad je biznis u pitanju, pedesetšestogodišnji Ježić, čini se, nema skrupula. Spreman je na sve. Politička sponzorstva, prijateljevanja s moćnicima, poslovanje na rubu zakona, pa i preko njega.

Čovjek zadatka

U biznis je i ušao kao tzv. fixer - onaj koji namješta, pomaže, izvršava. U prošlom režimu zaleđe mu je držao rođak Marijan Kalanj, nekadašnji sekretar Saveza komunista Hrvatske i član predsjedništva Centralnog komiteta, a kasnije se Ježić umrežio i s lijevima i s desnima. I odrađivao je što je trebalo. Franjo Gregurić sugerirao mu je da uđe u HDZ, pa je to i učinio. Kad ga je zvao Hrvoje Šarinić, uletio je u Nogometni klub Rijeka i postao potpredsjednik, pa predsjednik. Kasnije je kupio Dioki, a to je ispravnim tada smatrao i Slavko Linić. U konačnici je i za Novi list keširao 28 milijuna kuna jer je tako, navodno, tražio Sanader...

Jedan Ježićev bivši suradnik kaže da se on u poslu ponaša oportuno i pragmatično.

“Sve radi uz pomoć politike, ali se ne vezuje ni uz kakve ideologije ili stranke. Opisao bih to kao miroljubivu aktivnu koegzistenciju s vladajućima”, priča on.

Riječki poduzetnik posljednjih se mjeseci pritajio.

Ne pojavljuje se ni u riječkim ni u zagrebačkim javnim krugovima. Nismo ga prekjučer zatekli ni na njegovoj kućnoj riječkoj adresi. Na portafon se javio ženski glas.

“Robi nije tu”, rekla je. Pretpostavljamo da je to Ježićeva bivša supruga Vesna.

Poduzetnik većinom boravi u Zagrebu, gdje najčešće vrijeme provodi u društvu dugogodišnje djevojke, inače tajnice u Hrvatskom saboru. Ona danas surađuje s vladajućim SDP-ovcima.

U Rijeci su od Ježića pojedini stari prijatelji počeli zazirati. Pa i njegovi nekadašnji zaštitnici sve rjeđe istupaju javno u njegovu obranu. Linić s kojim je također bio veliki prijatelj više ga javno ne brani, a ni Šarinić ne govori baš o velikom prijateljstvu.

‘Ne bih o njemu’

“Povezali smo se oko NK Rijeke. Bila je to više tehnička suradnja. Pratili smo nogomet i gledali ženske... Nismo baš bili intimusi”, kaže Šarinić.

No, Branko Mikša ne zazire ni danas od prijateljstva s Ježićem, ali ne bi o njemu javno govorio.

“Godinama se znamo pa ne bih javno o njemu”, rekao je Mikša. A nekim prijateljima je i Ježić sam, kažu, okrenuo leđa. Zamjera pojedincima iz političkih, ali i policijskih krugova, da ga nisu na vrijeme obavijestili o tome što ga čeka.

“Primjerice, Oliveru Grbiću, čijem je imenovanju za šefa policije kumovao, zamjera da mu nije javio na vrijeme kad će ga uhititi. Mislim da više ni ne razgovaraju”, priča jedan Ježićev bivši suradnik.

Ježić se posljednjih tjedana aktivno počeo rješavati vlastite imovine u Hrvatskoj. Traži, doznajemo, i kupce za tvrtku Dinamarin d.o.o. te vilu Irenea u Voloskom, koju je 2008. kupio od Hrvoja Petrača.

Danas za devastiranu vilu, kažu, traži čak šest milijuna eura.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista