OKRUGLI STOL 'Dok javne bolnice dobiju triput manje od privatnih, sustav je neodrživ'

Ministar zdravlja socijaldemokratske Vlade Siniša Varga (SDP) želi mijenjati Zakon o zdravstvenom osiguranju i Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Tvrdi da će izmjenama osigurati jednaka prava i kvalitetnu uslugu za sve pacijente, neovisno o njihovom imovinskom statusu, a sustav javnog zdravstva ostat će stabilan i javan. Ministar smatra kako će pacijenti dobiti brojne specijalističke usluge u domovima zdravlja te da će se na usluge kod privatnika potrošiti najviše dva posto budžeta HZZO-a odnosno 500-tinjak milijuna kuna, a Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje daje veću samostalnost u donošenju odluka, kako bi bolje upravljali novcem u sustavu na korist pacijenata i štitili njihova prava. U burnoj raspravi ključnih sudionika sustava zdravstva koju su organizirali Jutarnji list i Globus, propitane su ministrove teze. I naišle na veliki otpor...

Jesu li i na koji način predložene izmjene zakona u skladu sa socijaldemokratskom politikom?

VARGA: Bavim se sustavom zdravstva dulje od 15 godina i ovdje se prije svega radi mjerama kojima se postiže nekoliko ciljeva s orijentacijom na financijsku konsolidaciju, na što smo se obvezali Europskoj uniji. To nisu reformske mjere. Čuvamo tijek novca u javno financiranom zdravstvu, jednakost, solidarnost i kompletni javnozdravstveni sektor.

GOLUŽA: Preteško pitanje za početak rasprave. Ova dva zakona se žele donijeti po hitnoj proceduri, a oba su presudno važna i bitno je da budu kvalitetna te da svi dionici doista sudjeluju u njihovu donošenju, a ne da se rasprava provodi samo radi zadovoljavanja forme. Otvara se put prema privatizaciji javnozdravstvenog sustava, a svi smo osjetili što nosi privatizacija javnog dobra na hrvatski način. Zakoni moraju biti jasni i ne smiju se moći tumačiti na različite načine. Smatram da bi svaka Vlada jasno trebala stati iza svojih namjera.

AVBERŠEK: Ove mjere sigurno nisu socijaldemokratske. Zalažem se za javno zdravstvo i ne vidim u prijedlozima izmjena ovo što je ministar rekao. Kao građaninu bitno mi je kvalitetno javno zdravstvo, a ono takvo neće biti s ovim izmjenama zakona. Bude li privatno zdravstvo ulazilo u javno, izgubit ćemo smisao solidarnosti bogatih sa siromašnima i zdravih s bolesnima. Imali smo brend od primarne zdravstvene zaštite, a sada će kompletna otići u koncesiju.

ZOVAK: U medicini radim 30 godina i moje mišljenje doista nije političko. Došli smo do kraja. Suosjećam s Vladom i ministrom jer sredstava više nema, izvora više nema, ljudi žive sve dulje, kroničnih bolesti je sve više, a pacijenti su sve informiraniji i traže više. Zdravstvo kao veliki potrošač nikada nije dobivalo dovoljno novca, kojeg će biti sve manje. Političari se hvale da imamo najbolju medicinu po koju pacijenti onda dolaze kod nas, a koju država nema odakle platiti. Socijalna smo država i moramo osigurati da nam javni sustav bude svetinja. Imamo sreću što smo mali pa zaostajemo za velikim zemljama i možemo učiti na njihovim iskustvima te izbjegavati njihove pogreške. Privatno zdravstvo postoji svugdje, no ono ne smije ugrožavati javno zdravstvo. Privatnom zdravstvu treba dati prostora jer je to jedini način da se dio troška prebaci s javnog sustava, ali predložene izmjene su pogrešan put. Nije potrebno dati HZZO-u ovlasti ugovaranja lijekova, primjerice. HZZO mora ostati čuvar javnog zdravstva, a mi moramo otvoriti tržište privatnim osiguravateljima i neka ih bude još 20, jer ne možemo mrziti nekoga zato što je zaradio i ima pa si može priuštiti liječenje u apartmanu s bežičnim internetom i menijem kakav želi.

Neka nova vrsta dodatnog zdravstvenog osiguranja?

ZOVAK: Osiguranje za nadstandard.

AVBERŠEK: Bravo. To je smrt za javno zdravstvo!

ZOVAK: Sad sam rekao da je to nadgradnja. Prošli tjedan sam bio u Izraelu, 40 posto njihovih bolnica je u privatnom vlasništvu.

JUREŠKO: To što govorite je užasno pesimistično jer pretpostavljate da hrvatsko gospodarstvo neće rasti, kako nećemo zapošljavati više ljudi i da ćemo nastaviti tonuti. Bude li tako, u rupi smo u kojoj nas još samo treba prekriti. Ja se nadam da će biti bolje, da će zdravstveni sustav imati više novca jer će više ljudi raditi i da će nam ova ili buduća Vlada vratiti porezne olakšice na potrošnju u zdravstvu.

ZOVAK: Sjajno!

JUREŠKO: Ali privatni sektor ne može uzimati novac javnog zdravstva. Uđe li privatni sektor u javno zdravstvo sa svojim cijenama, a prije toga uruši sve što je u javnom zdravstvu, neće biti više spasa.

Najniže cijene usluga za privatni sektor koje propisuje Liječnička komora više su od cijena HZZO-a; kako će privatnici raditi po tim cijenama?

GOLUŽA: Privatnici mogu imati samo višu cijenu od one koju određuje komora. Svaki privatnik koji bi prihvatio raditi po cijenama HZZO-a svjesno bi prihvatio raditi s gubitkom.

PRIMORAC: Umjetni sukob privatnog i javnog je pogrešan i insceniran. Od 2007. do 2013. udio privatnog sektora u javnom zdravstvu je dva posto, i on se doživljava neprijateljski. Cijene koje je HZZO u jednoj fazi odredio katastrofalne su, njima se obezvrjeđuje rad liječnika, oni za 70 kuna rade pregled od 45 minuta i naše zdravstvo je fenomen koji ovisi o entuzijazmu liječnika. Privatnicima je danas jasno da se moraju solidarizirati s hrvatskom državom, i to rade svjesno. Mi svjesno ulazimo u minuse za neke stvari, a ja bih pozdravio podizanje cijena HZZO-a.

KNEŽEVIĆ: S bratom sam uložio privatni novac u zdravstveni biznis jer je on na radiologiji u Šibeniku devet godina bio radiolog čiji su nalaz svi pacijenti htjeli, a imao je plaću istu kao i svi ostali doktori. Naša ideja, želja i cilj jest imati zdravstvo, a ne privatno i javno zdravstvo. Želimo omogućiti pacijentu da bira kamo će ići. Tu nema prelijevanja. Šibenska bolnica nema magnetsku rezonancu, mi je imamo. Moraju li ljudi putovati na pregled u zadarsku bolnicu ako mi možemo ponuditi taj pregled po cijeni HZZO-a koja iznosi 668 kuna?

Možete li s tom cijenom raditi s profitom?

KNEŽEVIĆ: Na granici je. Prihvatit ćemo to jer imamo i drugi dio kolača. Prije tri godine cijena je bila 1200 kuna, pa je pala na 960 kuna, a sada je 668 kuna.

AVBERŠEK: Jeste li, kad ste kupovali magnet, izračunali koliko morate pregleda odraditi da ga isplatite?

KNEŽEVIĆ: Po cijeni pregleda liječničke komore od 1600 kuna može se amortizirati u sedam do osam godina.

Možete li isplatiti magnet ako u radijusu od 100 kilometara imate konkurenta?

KNEŽEVIĆ: Mi smo uveli privatnu konkurenciju.

AVBERŠEK: Slobodno vi budite konkurenti jedni drugima, ali ne uzimajte javni novac.

KNEŽEVIĆ: Zamoljeni smo da pokrijemo to područje. Isto kao što smo zamoljeni da dozvolimo našoj ginekologici da dežura u šibenskoj bolnici jer nema tko nakon što su im otišli strani ginekolozi koji su tamo radili, i ljudi im padaju s nogu. Naravno da sam suglasan s time.

JUREŠKO: To je put uništavanja javnog zdravstva.

KNEŽEVIĆ: Ja to doživljavam kao dobru suradnju.

JUREŠKO: To je posljedica uništavanja javnog zdravstva.

GOLUŽA: Problem se ne nalazi između javnog i privatnog sektora. Sto posto stanovnika Hrvatske ima zdravstveno osiguranje, a 30 posto stanovnika izdvaja novac za to osiguranje. Kada bismo tih 30 posto koji plaćaju prebacili u privatno zdravstvo, tada za onih 70 posto nitko ne bi ništa plaćao i to bi bilo jako opasno. Mi izdvajamo za umirovljenike, nezaposlene, i ako se svatko do nas koji radi prebaci na nadstandard, ugrozit ćemo zdravstvenu zaštitu za 70 posto ljudi. Privatnici su poželjni kako bi rasteretili sustav, ali ne ako će ih se plaćati iz osnovnog osiguranja HZZO-a, a to nije jasno precizirano.

AVBERŠEK: Jest.

Ministre?

VARGA: Ponavljam, u tome se ništa ne mijenja u odnosu na to kako je danas.

GOLUŽA: Hajdemo u potpunosti razotkriti karte i govoriti o tome kakvo je stanje danas.

VARGA: Možda bismo trebali staviti Anićev rječnik na stol, jer razgovaramo o tome što je socijaldemokracija, što je javno, što je privatno, što je puno novca, što je malo novca, a u konačnici, što je cijena. Goluža to često spominje i svi kažu da HZZO ne smije određivati cijenu.

GOLUŽA: Nenormalno je da kupac određuje cijenu.

VARGA: U demokratskom svijetu je normalno da kupac određuje cijenu. Kad mu cijena ne odgovara u nekom dućanu kupac se okrene i ode udrugi.

GOLUŽA: Ne možete zdravstveni sustav promatrati na taj način.

VARGA: Na okruglom stolu smo, nismo na debati, a čak i debata ima svoja pravila. Kada se utvrđuju cijene i kada se se doprinos smanji sa 15 na 13 posto, i u sustavu nedostaje dvije milijarde kuna, a postoji obveza opskrbiti cjelokupno stanovništvo zdravstvenim uslugama na jednakim osnovama, morate smanjivati cijenu. Ova Vlada je sanirala 7,4 milijarde kuna naslijeđenog duga iz 2011. i osigurala odvijanje zdravstvene zaštite s ukupno šest milijardi kuna manje novca na raspolaganju.

Povećale su se liste čekanja, sve više lijekova se plaća, nedostaje zdravstvenog kadra u bolnicama...

VARGA: Plaće su pale tri posto, ukinute su božićnice i došlo je do implozije zdravstvenog sustava. Morali smo smanjiti cijenu kako bismo osigurali kakvu-takvu zdravstvenu uslugu. Što smo mogli napraviti nego uskladiti cijene s mogućnostima. Imamo sustav u kojem za zdravstvenu zaštitu izdvajamo 512 eura po glavi stanovnika. Ne možete imati standard kao razvijena zemlja.

Izmjenama zakona javni će sustav dobiti još manje novca jer će se dijelom novca plaćati usluge u privatnom zdravstvu. Može li javni sustav izdržati nedostatak tog novca?

PRIMORAC: Hrvatsko zdravstvo i jest fenomen jer počiva na entuzijazmu. Skandinavske zemlje izdvajaju 9,7 posto svojeg BDP-a na zdravstvo ili 5319 eura.

AVBERŠEK: A koliko je bolnica Skandinavija ukinula?

JUREŠKO: Kada mi govorimo o ukidanju bolnica kako bismo pokušali racionalizirati sustav pa da ono što može opstane u javnom zdravstvu, gospodin iz privatnog sektora (Knežević nap. a.) kaže kako želi ponuditi magnetsku rezonancu ljudima pod nosom. Moramo se odlučiti što hoćemo.

Zakonske izmjene daju veliku samostalnost, nezavisnost i ovlasti HZZO-u, je li to dobro ili loše?

ZOVAK: Ispričajte me ako nisam dobro shvatio, ali HZZO izmjenama zakona preuzima na sebe sve poslove koje je djelomično trebao obavljati ministar sa svojim stručnim tijelima, dijelom Hrvatska liječnička komora, dijelom Hrvatski liječnički zbor, a sve zato da bi se dobila jednostavna matematika 512 puta 4,3 milijuna stanovnika i da ne bismo probili budžet. Previše govorimo o ekonomiji, o cijeni i zaboravili smo da postoji medicina koja nije prodavanje žarulja. Ne možemo uvijek jamčiti da će pacijent proći bez komplikacija. Nije mi jasno što bi trebao raditi ministar i ne mogu vjerovati da ne može niti zatražiti smjenu direktora HZZO-a.

AVBERŠEK: Sve je to točno.

ZOVAK: HZZO sa svojih 2200 zaposlenika obavlja jednu servisnu uslugu koja vaš i naš novac prenosi s jednog na drugi račun uz kontrolu, odnosno posreduje između onih koji uplaćuju novac i onih koji daju uslugu.

Zašto ste, ministre, drugačije zamislili HZZO?

VARGA: Prije svega iz vlastitog iskustva ravnatelja HZZO-a i razgovora s prethodnicima. Problemi su uvijek isti. HZZO ima službu liječnika i konzultira se o svemu sa strukom, donesu stručnu analizu prema kojoj je nešto najbolje za pacijenta i odrede financijski okvir. Onda se u sve to umiješa politika koja donosi odluke na temelju svega samo ne na temelju stručnih analiza. Ministar zdravlja će uvijek biti političar, a direktor HZZO-a će biti sve samo ne političar. Razdvajanje toga je u svim zemljama normalno. Ministar će uvijek građanima obećati nebo i doline, a državni osiguravatelj mora napraviti to da se zbog kratkoročnog političkog dobitka ne naprave stvari koje će dovesti do dugoročnog gubitka osiguravatelja i zdravstvenog sustava. To se danas događa u Francuskoj, gdje nerealna obećanja ugrožavaju cijelu državu. Radi se o fiskalnoj odgovornosti ravnatelja HZZO-a, a zakon sada kaže da će HZZO donijeti odluke prema parametrima i izračunima, osim ako ministar zdravlja ne odluči drugačije. Zbog takvih odluka sam bio pred odvođenjem u Remetinec. Ne dozvoljavam da se zbog nespretnih odredbi u zakonu dovodi u pitanje nečija opstojnost.

JUREŠKO: Dobro, a tko će kontrolirati rad direktora HZZO-a?

VARGA: Upravno vijeće. Vlada imenuje pet od devet članova i ono u svakom trenutku može pokrenuti smjenu ravnatelja. Nema smisla dati to carsko pravo samo ministru.

AVBERŠEK: Piše li vam to u prijedlogu zakona?

VARGA: Te odredbe nisu izmijenjene.

AVBERŠEK: Promjene zakona o zdravstvenom osiguranju su puno opasnije jer taj zakon će regulirati zdravstvenu zaštitu, a ne zakon o zdravstvenoj zaštiti. Je li točno da će se ono što se danas regulira zakonom regulirati pravilnicima? Ako zakone zamijenimo pravilnicima i ingerenciju damo Upravnom vijeću, tu nigdje nema struke. Mreža bolnica određena je zakonom, donio ga je Sabor. Hoće li se to sada uređivati pravilnikom?

VARGA: Imamo raskorak između nacionalnog plana bolnica i stvarnosti. Obvezali smo se mijenjati krevetnu mrežu i uskladiti je s nacionalnim planom. Ne mogu imati zasjedanje Sabora za promjenu broja kreveta. Zbog takve procedure smo dobili ukor od EU jer predugo traje.

Je li onda kontrola upravnog vijeća nad HZZO-om dovoljna ili nije?

ZOVAK: Meni nije jasno zašto HZZO uopće postaje ovo što se od njega planira napraviti. HZZO bi određivao cijene, dogovarao usluge, određivao koja će ustanova biti preferirana. Doista ne razumijem. Ministru preostaje da reže vrpce.

JUREŠKO: Ministar će i dalje donositi strateške odluke. Recimo da donese pametnu i dobru, a HZZO je ne mora provesti jer ima drugi cilj.

ZOVAK: HZZO može raditi jedino to što i radi, a to je sa što manje novca dobiti što bolje zdravstvo. Kao šef klinike morao sam potpisati izjavu o fiskalnoj odgovornosti. To je ono - pištolj u glavu - ne smiješ potrošiti više nego što ti damo, ali moraš napraviti isti broj operacija i poslati fakturu.

VARGA: To neće raditi HZZO. To će raditi vlasnik bolnice.

AVBERŠEK: A to je?

VARGA: Pa, recimo, bolnice Sestara milosrdnica je vlasnik država. HZZO kupuje usluge, 150 hernija, 200 holicista ...

ZOVAK: Po kojoj cijeni?

I vratili smo se na početak ...

GOLUŽA: Vi ćete odrediti cijenu kako vi hoćete i od nas u sustavu ćete raditi parazite i generatore gubitaka.

VARGA: Nemojte doktore zvati parazitima.

GOLUŽA: Ja ih branim od vas. Rezultat vašeg rada je taj da je 150 liječnika za vrijeme vašeg mandata otišlo u inozemstvo.

VARGA: Ne mogu se ja ispričati zato što smo postali članica EU.

GOLUŽA: Ali možete se ispričati zato jer niste donijeli ni jednu jedinu odluku kojom biste pokazali da liječnike u ovoj državi smatrate vrijednošću i dali im priliku da svoju profesionalnu ambiciju ostvaruju u Hrvatskoj. Deset mjeseci ste tu.

VARGA: Da, čak deset mjeseci.

GOLUŽA: Previše je da ode i jedan jedini liječnik, a vama je otišlo 150.

VARGA: Nije otišlo 1500, a ja žalim za svih 150.

Što se dogodi s javnom bolnicom ako bankrotira, što je moguće zbog novog položaja HZZO-a, ukidanja obveze države da sanira bolnice i odljeva novca kojeg je ionako malo, u privatni sektor?

ZOVAK: To se teoretski ne može dogoditi. Svakoj Vladi je nakon što dobije izbore cilj dobiti još jedne. Na zdravstvu i socijali se dobivaju bodovi, i to što nitko nije zadovoljan vrlo je teška situacija. Ne zavidim ni ministru ni budućem ministru. Uletjet će neki ministar i reći kako spašava ovaj narod i nema šanse za zatvaranje bilo koje bolnice. Koliko je trajala priča? Mjesec dana. Bez obzira na to što se mi sada pravimo kako ćemo se ponašati ekonomski.

GOLUŽA: Pa stalno se bolnice saniraju jer biste prema ekonomskim kriterijima zatvorili i KBC Zagreb (Rebro). Nemoguće je uspješno poslovati u okviru toga.

JUREŠKO: U 20 godina organizacijski nije napravljeno ništa. Svaki ministar obeća pa ode nakon dvije godine.

PRIMORAC: Ministar je imao hrabrosti napraviti izdvajanje HZZO-a iz riznice. Ne mogu sami ni HDZ ni SDP riješiti ova pitanja.

Gospodine Belina, molim vas, tko vama kao predstavniku pacijenata ovdje ulijeva najviše povjerenja da mu je pacijent bitan?

BELINA: Moram reći da je pacijentu sasvim svejedno kod koga će otići ako dobije uslugu na vrijeme i ako je kvalitete koja mu odgovara. Konkretnu cijenu usluge trenutno, kako stvari stoje, ne plaća pacijent, i ovim izmjenama zakona neće je plaćati pacijent, osim što će dobivati kvalitetniju uslugu.

AVBERŠEK: Vi niste pročitali zakon. Ne možete tvrditi da je građaninu svejedno hoće li ići javnog liječnika ili privatnika.

HZZO bi trebao osnivati kompanije i ulagati u fondove, o čemu je tu riječ?

VARGA: Osniva se društvo za upravljanje dodatnim zdravstvenim osiguranjem i u njega prelazi 150 zaposlenika. Time se usklađujemo sa zakonima na tržištu i u dobrovoljnom osiguranju postajemo ravnopravni privatnim kompanijama.

Zašto dobrovoljno zdravstveno u potpunosti ne prepustite tržištu?

VARGA: Zato jer nas biraju osiguranici između četiri konkurenta na tržištu, svi su jeftiniji i dodaju još i B listu lijekova.

JUREŠKO: Ne znam kako će to izgledati kad se osnuje posebno trgovačko društvo, ali u ovom trenutku, kada bi HZZO odustao od dobrovoljnog osiguranja i pustio ga na tržište, jamčim da bi polica osiguranja odletjela u nebo.

To znači da HZZO opet nešto prodaje ispod cijene...

AVBERŠEK: U prijedlogu zakona piše da će država dotirati nadoknadu ako se bude loše poslovalo. Ja ne bih dva puta to plaćala.

VARGA: Novo dioničko društvo koje će upravljati dobrovoljnim osiguranjem ne može se osnovati pri Hanfi ako se ne jamči opstanak i profitabilno poslovanje. To je nama trenutačno sekundarno. Mi moramo dokazati da ćemo poslovati s profitom, a sav profit će se vraćati u osnovno zdravstveno osiguranje radi njegova unaprjeđenja. Osnovno zdravstveno osiguranje ostaje javna ustanova. Je li nešto sporno?

ZOVAK: Nije. A druga tvrtka?

VARGA: Druga tvrtka se osniva zato da bi se kroz nju upravljalo našim osnovnim portfeljem. Imamo dionice nekoliko kompanija. Poslovanje i držanje portfelja dionica na javnoj ustanovi je ulje i voda, i nitko se aktivno time ne bavi niti vodi računa o tome. HZZO neće akumulirati kapital iz osnovnog osiguranja kako bi ulagao u dionice. To je utopijski scenarij u kojem bismo trebali imati višak novca.

Moraju li izmjene zakona po hitnoj proceduri u Sabor?

VARGA: Moramo to provesti kako bismo se prilagodili Master planu bolnica. Ako ne donesemo zakon do završetka ljetne sjednice, ja sam dužan obavijestiti da reformske mjere ne možemo provesti do kraja ove godine, a onda idu mjere Europske komisije namijenjene svim zemljama u prekomjernom deficitu.

GOLUŽA: Nemojte ministre tako, to nije ključno.

AVBERŠEK: Neće meni Europa odlučivati. I neće nam oni diktirati. Sada mi moramo sve privatizirati da bi EU bio zadovoljan.

Je li realno da će zdravstveni sustav poslovati bez gubitaka?

VARGA: Mi ćemo ovu godinu završiti s pozitivnom nulom.

AVBERŠEK: Ako završiš godinu pozitivno, a imaš te 22 milijarde i ne budeš rezao sve živo i mrtvo, prvo meni kao pacijentu, ja ću povući svaku riječ koju sam rekla.

VARGA: Imamo niz natječaja za kapitalnu opremu. U Njemačkoj sam pitao kako odabiru kojoj javnoj ustanovi daju kapitalnu opremu koju kupe javnim novcem, primjerice linearni akcelerator koji mi sada nabavljamo. Oni kažu da ga može dobiti i privatna institucija, a financiran je javnim novcem. To bi hrvatska javnost trebala znati. Natječu se i privatna i javna bolnica.

GOLUŽA: Hajde, recite, kolika je tamo cijena usluge?

VARGA: Izdvajanju 3,4 tisuće eura po glavi stanovnika, (a kod nas 512 eura - ranije iznio).

Doktore Zovak, što vi mislite, hoće li biti dosta?

ZOVAK: Nisam dobio nalaze državne revizije, otkud da ja znam hoće li biti dosta. Prosječni građanin sam koji radi u bolnici i ne znam. To može znati samo ministar.

VARGA: A meni se ne vjeruje. Ja volim dijeliti tablice s brojkama svima koji žele slušati.

GOLUŽA: Ali ne volite slušati argumentirane kritike. Donio sam vam podatke od 25 tisuća prekovremenih sati anesteziologa u Splitu, a vi ste tvrdili da problema nema. To nije točno jer tamo nedostaje deset anesteziologa.

VARGA: Odobrili smo zapošljavanje osam anesteziologa.

GOLUŽA: A istovremeno ste tvrdili da nema problema.

VARGA: Moja dužnost je ulijevanje povjerenja u sustav.

GOLUŽA: Obmanjujete. Trebali ste priznati da postoji problem i reći kako ćete ga riješiti.

VARGA: A vi nepotrebno plašite javnost. To je čak i kazneno djelo. KBC Split nema nikakvih problema ni po jednoj indikaciji kao što je smrt uslijed anestezije, ozljeda ili natprosječne komplikacije. Ne odstupa ni po jednom parametru zbog čega bi se trebala alarmirati javnost. To treba raditi na stručnoj razini.

GOLUŽA: Ako netko smije raditi 7,5 tisuća prekovremenih sati godišnje, a radi 25 tisuća prekovremenih sati godišnje, gospodine ministre, to je veliki problem.

VARGA: Percipirali smo problem i riješili smo ga.

GOLUŽA: Rekli ste da nema problema.

VARGA: Rekao sam da nema nikakvih odstupanja u radu KBC-a Split zbog kojih bi se alarmirala javnost, jer nema komplikacija koje bi bile posljedica loše anestezije.