ZAGREB - Možete li predstaviti vodeće ljude vaše udruge Grozd? pitam Ladislava Iličića, predsjednika udruge Glas roditelja za djecu koja se žestoko bori protiv uvođenja zdravstvenog odgoja u škole. Iličiću se pitanje ne sviđa. Ne želi govoriti o ljudima za koje tvrdi da predstavljaju 40.000 roditelja, članova njihove udruge.
- Nisam se s njima konzultirao. Ne želim da se sad ide na njih - negoduje Iličić, inače zaposlenik Hrvatske radiotelevizije.
No, tko točno stoji iza udruge Grozd? nastavljam s pitanjem.
Iličić se ljuti kad kažu da je to Crkva.
- Ne stoje oni iza nas. Nitko ne stoji iza nas - tvrdi.
No, motivira li vodstvo Grozda uistinu briga za zdravstveni odgoj djece ili neki drugi interes, možda politički? Pa vodstvo udruge aktivno je i u političkom narodnom i kršćanskom pokretu Hrvatski rast.
- Nema drugih interesa, osim obiteljskog - uvjerava me Iličić.
Ali nakon što su ovih dana u javnosti kulminirale rasprave zbog novog kurikuluma zdravstvenog odgoja, nameću se brojna pitanja. I zašto se ne bi pitali: tko su uopće čelnici udruge koja tvrdi da zastupa stavove 40.000 tisuća roditelja?
Predsjednik udruge Ladislav Iličić 42-godišnji je Varaždinac, zaposlen u Simfonijskom orkestru HRT-a, u kojem svira violinu. Kaže da je odrastao u obitelji sa šesetero djece, pa njegovi roditelji danas imaju 21 unuče koje su sve krstili varaždinski biskupi. S Iličićem smo se sastali u kavani KD Vatroslava Lisinskog.
Nerealizirani političar
Nije baš imao vremena za razgovor. U pauzi probe želio mi je u kratkim crtama izrecitirati za što se zalažu, ali pritom izbjeći otkriti tko su zapravo to “oni”.
- Zar je to važno? Važni su valjda naši stavovi - kaže te nastavlja:
Nezadovoljan je načinom na koji Jutarnji list prati rad njegove udruge, zato je, kaže, zatvoren što se tiče pitanja o kadrovima udruge.
Predstavlja se kao obiteljski čovjek, otac petero djece.
Po zanimanju je akademski glazbenik. Ali tijekom razgovora postavlja se kao političar. Govori samo ono što je naumio reći, na konkretna pitanja daje općenite odgovore, a i sam priznaje da ni nakon izvanrednih izbora za gradonačelnika Varaždina ne odustaje od političke karijere. Kandidirao se, no osvojio je tek 15,62 posto glasova, ali to ga nije pokolebalo.
- S obzirom na to da smo imali samo mjesec dana kampanje, zadovoljan sam. To je bio tek početak - najavljuje samouvjereno.
Dubiozne članarine
Jedan je od osnivača udruge Glas roditelja za djecu - koju su utemeljili 2006. godine, a od 2008. njezin je predsjednik.
Ni o sebi ne želi otkrivati previše detalje. Daje samo šture biografske elemente.
- Ali gospodine Iličić, što skrivate? pitam ga.
- Ništa, ali uvijek nas se prikazuje kao frikove koji žele da žene sjede doma s kuhačom -odgovara.
A što vaša žena radi? Radi li ona? nastavljam s pitanjima.
- Pustimo moju ženu na miru - odgovara Iličić.
Vidjela sam na internetu da je arhitektica te da je projektirala vašu obiteljsku kuću? Zašto o tome ne biste govorili? pokušavam doznati nešto više.
- Da, ona je arhitektica - bilo je sve što je odgovorio.
No, Iličić predstavlja druge dvije žene-suradnice, potpredsjednice udruge: sestru Kristinu Pavlović, nezaposlenu profesoricu, te Željku Markić, dr. medicine s privatnim biznisom.
- Ljudi misle da su to žene domaćice, ali evo, uzmimo za primjer, Željku Markić koja je pravi primjer poslovne žene, a i obiteljske žene jer ima četvero sinova - uvjerava me Iličić.
I to su jedine dvije osobe koje je predsjednik Iličić želio predstaviti javnosti kao vodeće ljude udruge. Nije želio reći ni tko su članovi upravnog odbora, ni nadzornog, a ni drugi ugledni članovi. Pitam ga o financiranju udruge, sjedištu, njezinom nastajanju.
Na stranicama državnog Ureda za udruge navodi se podatak da je udruga proteklih godina dobila 327 tisuća kuna od državnih institucija, ali Iličić tvrdi da je to netočno. Kaže da su od 2006. godine, otkako su osnovali udrugu, primili samo 185 tisuća kuna. I to za otkup programa o zdravstvenom odgovoju 150 tisuća kuna te 35 tisuća kuna jednom prilikom od Ministarstva zdravstva.
- Donacijama članova skupimo još oko 35.000 kuna godišnje - kaže Iličić.
Kako tako malo ako imate 40.000 članova? pitam ga, ali kaže da im više ni ne treba jer imaju “puno volontera koji zbog entuzijazma rade sve što treba”.
Ni članarine, kaže, ne naplaćuju, iako se na njihovim internet stranicama navode članci statuta u kojim piše da članstvo u udruzi prestaje ako se ne plati članarina.
Iličić kaže da nemaju ni prostor udruge, ali da im ni ne treba jer da sve rješavaju internetom.
- Mi smo svi uspješni, a i obiteljski ljudi i ima nas na svim stranama Hrvatske pa se ne bi ni stigli sastajati - tvrdi.