POTPREDSJEDNIK VLADE

Neven Mimica: Situacija je toliko teška da se veća prava ne mogu izboriti ni štrajkom

Za gradnju Pelješkog mosta ne treba nam ničija formalna suglasnost. A s BiH smo uvijek spremni sjesti i dobrosusjedski se dogovoriti
 Tomislav Krišto/CROPIX

Neven Mimica , potpredsjednik Vlade i šef tima koji pregovara sa sindikatima, pravi je diplomat. Smiren je, samozatajan i odmjeren u izjavama. Jedan od najbliskijih suradnika premijera Zorana Milanovića za sebe će reći da posao voli obavljati bez previše buke, a njegovi suradnici potvrdit će da nikada ne povisuje ton i da ga nikada nisu vidjeli uzrujanog. S Mimicom smo razgovarali u srijedu predvečer u Banskim dvorima - neposredno nakon četvrtog kruga pregovora sa sindikatima državnih službenika. Za razliku od pregovora sa sindikatima javnih službenika, ovi su prošli prilično glatko.

- Uspjeli smo doći do dogovora kako Kolektivni ugovor može izgledati u iduće četiri godine. Dogovorili smo i dodatke koji se odnose na privremena izuzeća od tih pravila u dijelu jednokratnih materijalnih naknada koje se ne bi primjenjivale u ovoj i idućoj godini. Prije svega, riječ je o božićnicama, regresu i smanjenim jubilarnim nagradama kako bi se u ove dvije godine osigurala ušteda od dvije milijarde kuna. Sindikati državnih službenika od početka su pokazali visoku razina razumijevanja i odgovornosti prema cjelokupnoj situaciji. Nećemo dirati ono što određuje osnovnu plaću u državnom sektoru, ali ćemo u ove dvije, teške krizne godine ići s obustavom isplate jednokratnih materijalnih naknada. Nadam se da ćemo, kad sindikalna tijela dobiju potvrdu svojih članova, za tjedan dana taj ugovor moći potpisati - kaže Mimica i dodaje da su dogovorili i sustav naknada za prijevoz koji znači uštede, ali i pravedniji sustav isplata koji se može nadzirati i koji sprečava zlouporabe kojih je bilo.

Više razumijevanja

Ipak, glavni problem nije riješen. Četiri od osam sindikata javnih službenika odbili su potpisati izmjene i dopune Kolektivnog, a odbijaju i arbitražni postupak. Slijedi li otkazivanje Kolektivnog ugovora?

- Ako tako bude, a mi držimo da je arbitražni postupak još jedna prilika da se izbjegnu sve one nepotrebne posljedice, posebno u prosvjeti, onda nam jedino preostaje slijediti zakonsku proceduru, što znači otkaz temeljnog Kolektivnog ugovora i prijedlog da počnemo pregovarati o novom kolektivnom koji bi vrijedio četiri godine i koji bi po nama slijedio one odredbe koje smo u osnovi dogovorili sa sindikatima državnih službenika. U međuvremenu smo ukinuli isplatu dodataka na koeficijente koji su u osnovnom i srednjem školstvu nezakonito isplaćivani od 2005., i to bez ikakve pravne podloge. Mi smo željeli te nezakonske dodatke uklopiti u cijeli paket temeljnog Kolektivnog ugovora tako da na drugim stavkama uštedimo ono što bismo ozakonjenjem tih dodataka na koeficijente u ukupnoj računici izgubili. Ali, kako nije bilo razumijevanja od sindikata za paket koji bi garantirao zadržavanje osnovne plaće i dodataka na koeficijente, a ukidao jednokratne naknade poput regresa i božićnica, našli smo se u situaciji da je Vlada ukinula te dodatke na koeficijente, što, zapravo, smanjuje osnovnu plaću u najosjetljivijem i najslabije plaćenom intelektualnom radu u Hrvatskoj - u osnovnim i srednjim školama. Nadam se da postoje još barem dvije prilike da se takvo stanje dovede u neke razumne tokove.

Je li Vlada spremna na štrajk koji prosvjetari najavljuju za početak školske godine?

- Držim da je situacija toliko teška i proračunski napeta da štrajk sam po sebi ne može biti oblik pritiska na Vladu da učini bilo što više od onoga što smo već ponudili u izmjenama, a što sindikati nisu prihvatili. Prema tome, neka svatko pokaže jednaku razinu razumijevanja i odgovornosti.

Nije bilo svađe

Mnogo se govorilo o velikom sukobu ministra Slavka Linića i Vilima Ribića na jednom od sastanaka. Je li doista bilo lupanja po stolu i svađe?

- Definitivno nije bilo lupanja ni šakom ni cipelom po stolu. Ministar Linić je vrlo jasno, smireno i argumentirano govorio o tome zašto smo sada u situaciji da moramo predlagati izmjene Kolektivnog i zbog čega smo to učinili na onim stavkama za koje ocjenjujemo da postoji možda jedini prostor za takva smanjenja. Bilo je žučnijih i smirenijih tonova, ali ne i velikih svađa i vike.

Dogovor Kosor i Pahora

Kako EU gleda na slovenske prijetnje Hrvatskoj da neće ratificirati pristupni ugovor zbog Ljubljanske banke?

- Pitanje Ljubljanske banke i potraživanje štediša te način podmirivanja dugova nikada nije bio kriterij za zatvaranje bilo kojeg poglavlja, niti je to bilo pitanje koje je na bilo koji način iskrsnulo kao pregovaračko za ulazak Hrvatske u EU. Slovenija, očito, sada kad Hrvatska ide prema kraju ratifikacije vjerojatno vidi neki prostor da povezivanjem tih dvaju pitanja pokuša utjecati na oprost tih dugova. Za nas su to dva odvojena pitanja. Mi smo spremni držati se onih dogovora koje su postigli bivši premijeri, Kosor i Pahor, da se pitanje načina podmirivanja tog duga rješava u sklopu sukcesijskog procesa u Banci za međunarodna poravnanja u Baselu. Slovenija očito ide korak dalje i tvrdi da mi, ako smo za sukcesijski dogovor, ne smijemo podržavati kao država sudske procese koje Zaba i PBZ vode u Hrvatskoj protiv Ljubljanske i Nove ljubljanske banke za naplatu dijela devizne štednje prenesene na hrvatske banke. No, ti procesi pred sudovima traju 18-19 godina i to nije nikakav novi moment. EU u ovom trenutku na to ne gleda kao na vezani proces.

Utvrđivanje granica

Ako Slovenija ustraje u tim namjerama, može li se očekivati da će EU ipak izvršiti pritisak?

- Formalno, nema naloga kojim bi institucije EU prema bilo kojoj članici mogle postavljati neke uvjete za ratifikaciju bilo čijeg ugovora. Hrvatska i Slovenija imaju sve razloge da našim brzim ulaskom u EU još više unaprijede odnose i suradnju. Treba se više osloniti na ukupni politički razum u Sloveniji negoli na pritisak EU.

Što ako ipak odbiju ratificirati ugovor, to bi značilo odgodu ulaska u EU?

- Može se svašta dogoditi, ali tako daleko ne bih išao. S naše je strane mnogo volje, želje i argumenata da dogovorimo sve potrebno i da razdvojimo ta dva procesa.

Može li se ove slovenske ucjene tumačiti kao nešto što više služi za njihove unutarnjopolitičke prilike?

- U ovom trenutku može ih se i tako tumačiti. Vjerojatno ima istine i točnosti u tome, ali to nije dobro. Stvari uvijek treba staviti na vagu i procijeniti što je dugoročno važnije, i što je od većeg interesa. S druge strane, kako god okrenuli, Hrvatska će biti članica EU i jednog ćemo dana, i to vrlo brzo, Slovenija i mi sjediti za istim europskim stolom. Trebat će normalno razgovarati i vjerojatno će nekome biti neugodnije pogledati u oči onog drugoga zbog svega što je prethodilo.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. studeni 2024 20:27