Neobičan svijet Hrvatskih željeznica: Prvi put cijela istina o najvećem gutaču javnog novca

Kuhar Dragutin Belina u srijedu 10. kolovoza u 5.45 sati dovezao se na parkiralište Hrvatskih željeznica u Branimirovoj bb svojim 14 godina starim Nissanom. Tamo ga je dočekao konobar Mladen Čujko. Zajedno su se uputili prema trećem peronu odakle u 7.25 kreću vlakom za Beč. Njih dvojica dugogodišnji su zaposlenici Hrvatskih željeznica . Rade u vagon-restoranu. Imaju plaću od oko 4000 kuna. To je jutro Čujko na ramenu nosio ruksak, a u ruci zelenu vrećicu. Belina se pojavio samo s većom tamnom torbom, preko ramena. Dolaze do vagona. U njemu će taj dan, na putu od Zagreba do Beča i natrag, provesti 14 sati.

Spremaju stvari u vagon, vade ih iz torbi i slažu. Ubrzo Čujko opet izlazi. Na sebi ima samo majicu kratkih rukava. Skinuo je jaknu. Nosi torbu i odlazi prema automobilu. Iz prtljažnika ponovno vadi dvije nove torbe. Vraća se do vagona. Unosi novu prtljagu. I opet izlazi. Treći put odlazi u auto. Iz prtljažnika uzima još jednu torbu i vraća se. Na putu susreće Belinu. Razgovaraju. Čujko daje Belini ruksak koji on odnosi u vagon. Belina je u 6.19 sati ispred vagona s dvije torbe na ramenima. Pokušava ih unijeti u vagon, ali ne uspijeva otvoriti vrata. Odlazi do drugog vagona i ulazi...

- U torbama sam nosio hranu i piće za taj dan te rezervni veš. Ponio sam tri litre vode, deset jaja i kilogram pomfrita. Nikad ne znaš što se može dogoditi na putu. Jednom smo tako zapeli u Alpama. Bilo je hladno, a nigdje ničega... - pravda mi se u telefonskom razgovoru Dragutin Belina.

Taj 43-godišnjak jedan je od 15 zaposlenika Željezničkog ugostiteljstva, tvrtke kćeri HŽ Infrastrukture, koji su ovih dana dobili otkaz. Ekipa prevaranata uhvaćena je u krađi teškoj 11 milijuna kuna. Osam su godina u vagon-restoranima prodavali hranu i piće koje su sami nabavljali u zagrebačkim trgovačkim centrima. Namirnice su kupovali dan prije puta, a lako pokvarljive stvari nabavljali su ujutro u trgovini u Importanneu.

Ulovljeni su u akciji koja je trajala 45 dana. Pratili su ih, nadgledali i snimali privatni detektivi agencije Shark, koji su putovali s njima u vagonu, jeli i pili te tako kontrolirali što i koliko prodaju. Shvatili su da su prijavljivali oko 1200 kuna prometa dnevno, a zapravo su okretali i do 5000 kuna na kavi, sendvičima, točenom pivu... Račune nisu izdavali.

Vodi se 136 istraga

Sofisticiranija krađa državnog novca odvijala se u HŽ-u na malo višoj razini do prije dvije godine. U policijskoj akciji, u ljeto 2009., uhićeni su direktori Davorin Kobak i Biserka Robić.

Sumnjiči ih se da su od ožujka 2003. do listopada 2008. u BiH i Austriji otvorili nerezidentne račune inozemnih društava s kojih su podizali novac. HŽ su navodno oštetili za više od 20 milijuna kuna.

Ali, lopovluk na visokoj razini u HŽ-u nije stao samo na tome. Kobaka se sumnjičilo i da je sa šefom Željeznica Srbije, Milankom Šarančićem, dogovarao krađu od oko tri milijuna eura.

Optuživalo se i direktora Marijana Klarića da je preko vlastite tvrtke HŽ-u prodavao žarulje po mnogo nižoj cijeni. Pitali su se mnogi i kako je bivši direktor Dragutin Šlat u samo nekoliko godina stekao pravo bogatstvo. U HŽ-u se trenutačno vodi čak 136 istraga.

No, u dosad raskrinkanim krađama nižerangiranih djelatnika ustanovljeno je da je počinjena godišnja šteta od 20-ak milijuna kuna.

Novac je, pretpostavlja se, podijelilo 40-ak nižerangiranih zaposlenika Hrvatskih željeznica. Ali, taj iznos je samo 0,6 posto od 3,285 milijardi kuna koliko je iz HŽ-a, prema neslužbenim računicama, isisano od 2003. godine do danas.

Najveću državnu tvrtku, koja svake godine iz proračuna dobije milijardu kuna, čini se, pljačkali su mnogi.

- Pa to vam je na neki način općeprihvaćeno ponašanje u HŽ-u - objašnjava mi jedan djelatnik HŽ-a. Zaposlenike ne dijeli na one koji kradu i ne kradu, nego na one koji kradu više i one koji kradu manje.

- Nije on (priča mi za nekog direktora) lopov. On uzme samo kad mu ponude, ali nije da sad dogovara velike poslove - govori.

- Zar ne bi bilo normalno da odbije taj novac kad mu ponude? - pitam ga.

- Ma... - odmahuje rukom.

- Pa tko ne bi uzeo kad mu nude?! - objašnjava mi HŽ-ovu poslovnu logiku.

Kako se krade

HŽ Holding je željeznički mastodont s 18 tisuća zaposlenika, koji godinama potresaju afere. Razne uprave pokušale su već nekoliko puta privatizirati neke od svojih tvrtki. Primjerice, tri je puta bio raspisan natječaj za Željezničko ugostiteljstvo, ali nitko se na njega nije javio.

- Sindikati sabotiraju natječaje. Nije im u interesu da se prodaju tvrtke jer bi ih puno završilo na cesti - govori mi taj isti djelatnik.

Tako HŽ, primjerice, i dalje u svom vlasništvu ima tvrtku Željeznička tiskara čiji je jedini posao tiskanje karata i kalendara, a ima 49 zaposlenih. I ona će uskoro u proces privatizacije. Uprava planira ukinuti i konduktere te omogućiti moderniju kupnju karata, a uvesti kontrolore. Uvjereni su da se krade i na kartama.

Uzmu 10, 20 kuna, a kartu ne izdaju, objašnjavaju. Ali, najviše se i dalje krade na nafti. Pojedini zaposlenici na određenim punktovima prodaju naftu HŽ-a po upola nižim cijenama od tržišnih.

Nestaju i dijelovi iz skladišta. Inventurom je nedavno otkriveno da su nestale palete u vrijednosti od 400 milijuna kuna. Krađa je prijavljena policiji, a istraga je još u tijeku.

Velebna palača

Novac iz HŽ-a, čini se, curi na sve strane. Krade se nemilice, a tvrtka se ne modernizira. Izmjenjuju se samo uprave. Tek rijetki završe iza rešetaka. Svakodnevna su pojava postale i anonimne prijave.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg